Kako učenici iz Trevisa koriste Minecraft za gradove budućnosti

U Trevisu, talijanskom gradu poznatom po prosječnim ljudima i biciklistima, budućnost se gradi blok po blok. I to nije metafora. Tijekom protekle školske godine učenici su preuzeli ulogu urbanista i arhitekata, koristeći Minecraft Education kako bi dizajnirali zeleniji, pametniji i održiviji grad. 

Projekt "Le scuole reinventano Treviso", u koji se uključio talijanski grad, nastao je u okviru globalne inicijative "Schools Reinventing Cities" mreže C40. Cilj je bio da mladi sami prepoznaju ekološke izazove i, uz pomoć jedinstvenog digitalnog alata, ponude rješenja. Učenici su ponudili praktične ideje za budući razvoj grada, a sve u suradnji s lokalnim vlastima i zajednicom. Kao rezultat toga, grad je dobio oznaku EU Green Leaf za 2025. godinu, nagradu koju dodjeljuje Europska komisija za najzeleniji grad, a učenici su kroz igru naučili što znači održivost. 

Može li školska nastava izravno pridonijeti lokalnim zelenim politikama? 

Europa ima plan, a brojke to dokazuju. Europska komisija jasno je dala do znanja: obrazovanje za održivi razvoj (ESD) mora ući u škole. Prema izvješću mreže Eurydice, sve europske zemlje već ga imaju u svojim nastavnim planovima i programima: 

• u 32 zemlje kao međupredmetnu kompetenciju 

• u 14 kroz projektno učenje 

• u 9 kao poseban predmet. 

Korist za škole je očita: bolja suradnja s lokalnim poduzećima, pristup EU fondovima i razvoj vještina za zeleno gospodarstvo, tj. vještina koje tržište rada sve više traži.  

No, postoji kvaka, puno ovisi o tome koliko su učitelji i škole spremni stvarno se „zaigrati“ na temu održivosti. Monitor obrazovanja i osposobljavanja 2024. otkriva da samo 42 posto mladih u EU misli da dobiva dovoljno znanja o održivosti. 

Zato inicijative poput Eco Schools i Education for Climate Coalition igraju veliku ulogu: čak 70 posto škola sudionica bilježi veći angažman učenika, učitelja i lokalne zajednice. 

Zašto je Slovenija svijetli primjer Adria regije? 

Zamislite scenu: u Mariboru, na jarbolu školskog dvorišta, vijori se Zelena zastava. To nije ukras, već priznanje, škola je dio najveće svjetske mreže obrazovanja za održivi razvoj. U Sloveniji ima mnogo takvih zastava. 

"Ekoškole u Sloveniji jedan su od najučinkovitijih načina oblikovanja mladih generacija koje razumiju važnost održivosti", rekli su iz slovenskog društva Doves fee, nacionalnog koordinatora programa Ekoškole. 

Slovenija već gotovo tri desetljeća ulaže u obrazovanje, koje mijenja način na koji djeca uče i razmišljaju o svijetu. Program Ekoškola, dio globalne mreže za OOR, provodi se od 1996. godine i danas uključuje 717 obrazovnih ustanova – više od trećine vrtića, škola i sveučilišta u zemlji. U njemu sudjeluje više od 130.000 djece i mladih, uz podršku više od 10.000 učitelja. 

Metodologija ima sedam koraka: od formiranja ekoodbora i plana rada, do uključivanja zajednice i integracije održivosti u nastavu. Kada škola prođe sve faze, dobiva Zelenu zastavu, međunarodni simbol ekološke izvrsnosti. 

Praktične koristi su višestruke, naglašavaju iz Dove Slovenia: učenici uče o otpadu, energetskoj učinkovitosti, bioraznolikosti i kružnom gospodarstvu – uz razvijanje kritičkog mišljenja i vještina rješavanja problema. Zajednice dobivaju aktivne škole koje surađuju s općinama i poduzećima, dok gospodarstvo dobiva generacije koje cijene resurse i zelene inovacije. 

Sve to ne bi bilo moguće bez nastavnika, a važnu ulogu igra projekt "Učionica za život". 

"Iako Doves nije formalni partner, resursi koje je razvio projekt 'Učionica za život' vrlo su vrijedni jer služe osnaživanju učitelja da postanu posrednici u učenju o održivosti putem inovativnih, interdisciplinarnih i iskustvenih metoda. Učitelji dobivaju konkretne primjere kako uključiti održivost u svakodnevnu nastavu u svim predmetima, ne samo u znanosti. Dobivaju akademsku i političku podršku koja pojačava ono što Ekoškole već rade na praktičnoj razini", objašnjavaju iz te organizacije. 

Svi ovi procesi dio su šire slike koju nadopunjuju slovenska ulaganja u održivu infrastrukturu, od energetski učinkovitih javnih zgrada do obnovljivih izvora energije i zelene mobilnosti. U takvom okruženju poruka Ekoškola dobiva dodatnu vrijednost. 

"Integriranjem održivosti u kurikulum, svakodnevni školski život i školsku kulturu, pomaže se u razvoju ključnih kompetencija i potiče aktivno građanstvo od rane dobi. Učenici se potiču da preuzmu inicijativu i uvedu održive prakse u svoje domove i zajednice. Zahvaljujući svom dokazanom utjecaju, Ekoškole su izrasle iz inicijative za rano učenje u program koji doseže sve razine obrazovanja – od vrtića do sveučilišta". 

Srbija: industrija traži vještine, škole ne prate  

U Srbiji osam od devet radnika nema nijednu zelenu vještinu, prema analizi UNDP-a za Srbiju "Razvoj zelenih vještina" za 2024. godinu. Dok globalno tržište rada bilježi snažan rast potražnje za zelenim kompetencijama, Srbija se suočava s izazovom: kako pripremiti mlade ljude za ovu transformaciju? 

Prema izvješću LinkedIna, od 2022. do 2023. godine broj zaposlenika s barem jednom zelenom vještinom povećao se za 12,3 posto u 48 zemalja. No, potražnja je rasla gotovo dvostruko brže, 22,4 posto. Drugim riječima, potražnja za zelenim znanjem već premašuje ponudu. 

"Ako se ovaj trend nastavi, suočit ćemo se s nedostatkom zelenih vještina, a one su ključne ne samo za ekonomsku konkurentnost već i za zelenu tranziciju društva", upozorava analiza UNDP-a za Srbiju. 

Jaz između potreba tržišta i onoga što škole nude već je očit. Istraživanje Instituta za pedagoška istraživanja, provedeno na uzorku od 900 učenika, pokazalo je da djeca u Srbiji imaju solidno činjenično znanje o ekologiji, ali teško prepoznaju probleme i još teže pronalaze rješenja u složenim životnim situacijama. 

"Iznenađujuće je da petina učenika ne zna ulogu razlagača u prirodi, a gotovo trećina nije prepoznala jednu od faza ciklusa vode. Stoga postoji značajan prostor za poboljšanje činjeničnog znanja. Učenici postižu nizak rezultat na ljestvici kognitivnih vještina, koja ispituje njihovu sposobnost rješavanja i prepoznavanja problema. Razlog je taj što su ove vrste zadataka zahtjevne, a škole često ne pristupaju nastavi na način koji bi omogućio rješavanje ove vrste zadataka", naglašavaju u Institutu. 

Kako onda sustići, recimo, automobilsko tržište, gdje su globalni trendovi jasni, vještine upravljanja EV (električnim vozilima) rastu. Postotak zaposlenika s tim vještinama globalno je skočio za 6,1 posto između 2018. i 2023. Srbija ima samo 2,5 posto, ali dobra je vijest da je razlika među spolovima mala, žene i muškarci uče te vještine gotovo podjednako, jedini je problem što ih nema dovoljno. 

Jedan od problema stjecanja zelenih kompetencija je nastavno osoblje koje bi trebalo prenijeti te kompetencije. Ekologija je još uvijek marginalna u odnosu na matične discipline, a društvene znanosti rijetko razmatraju ljudsko ponašanje prema prirodi, poručuju s Instituta za pedagogijska istraživanja. 

"Zaštita okoliša prilično je zanemarena u nastavnim programima raznih prirodnih znanosti. U magistarskim programima nastavnika raznih društvenih znanosti nema predmeta vezanih uz zaštitu okoliša. Nekako ovo područje nije pronašlo svoje mjesto u nastavnim planovima i programima. Potrebne su promjene u načinu obrazovanja nastavnika, gdje bi se o prirodi kontinuirano raspravljalo s aspekta njezina očuvanja. Budućim nastavnicima olakšalo bi posao kada bi imali priliku baviti se takozvanim hands-on aktivnostima u području zaštite okoliša, te kada bi neke od njih i sami iskusili".

I dok EU i SAD doživljavaju procvat stručnjaka za obračun ugljika i trgovanje emisijama, u Srbiji ih nema dovoljno da bi se uopće statistički pokazali, prema istraživanju UNDP-a Srbija, koje ima jasan zaključak: "Zelene vještine postaju nova valuta tržišta rada. One ne znače samo bolje mogućnosti zapošljavanja već i priliku za oblikovanje gospodarstva budućnosti".

Obrazovanje za održivi razvoj (OSR) više nije samo pedagoška inovacija već strateška nužnost i za društvo i za gospodarstvo. U Hrvatskoj, HR BCSD – Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj, organizacija koja desetljećima povezuje tvrtke i održive prakse, posebno naglašava tu povezanost. 

"Budući da smo organizacija koja promiče održivost u gospodarstvu, logično je da integraciju održivosti smatramo ključnom za razvoj i dugoročnu konkurentnost gospodarstva općenito", poručuju iz HR BCSD-a. 

Nedostatak znanja o koristima i prilikama koje donosi održivost i dalje je jedna od ključnih prepreka, stoga se obrazovanje prepoznaje kao središnja poluga promjena. Zato je većina aktivnosti Vijeća usmjerena na jačanje kapaciteta gospodarstva za održivi razvoj. Hrvatski indeks održivosti (HRIO) postao je metodologija koja pomaže tvrtkama u procjeni vlastite održivosti, kroz učenje, samoevaluaciju, a posljednjih godina i certificiranje. Međutim, postavlja se pitanje prepoznaje li gospodarstvo važnost obrazovanja za održivi razvoj. 

"Obveznici uredbe o izvještavanju o održivosti prepoznali su važnost stručnjaka za ESG i održivost te su neki zaposlili, a neki obučili postojeće osoblje. Bez daljnjeg, spomenuta uredba znatno je povećala potražnju za ovom profesijom, ali ne mislimo da je gospodarstvo u Hrvatskoj prepoznalo koristi koje integracija održivosti može imati za poslovanje te mislimo da su ti stručnjaci uglavnom angažirani za potrebe izrade izvješća. Smatramo da većina nije u potpunosti prepoznala da upravljanje rizicima koje održivost donosi i prepoznavanje prilika iz održivog poslovanja može donijeti ekonomske koristi", istaknuli su iz HR BCSD-a. 

Ključno pitanje ostaje koliko je uopće formalnog obrazovanja o održivosti i može li ono odgovoriti na rastuće potrebe tržišta? Prema procjeni HR BCSD-a, ponuda je još uvijek nedovoljna. 

"U Hrvatskoj još uvijek ne postoji zadovoljavajuća ponuda specijalističkog obrazovanja u ovom području, a slična je situacija i u regiji. To omogućuje inflaciju neprovjerenih i samoproglašenih stručnjaka za održivost te komplicira posao u uspostavljanju jasnih kriterija za odabir stručnjaka s potrebnim znanjem".

Zato se organizacija godinama zalaže za uvođenje specijalističkih studija održivog razvoja u visoko obrazovanje. Regulatorni pritisak može biti katalizator, ali znanje ostaje ključna prednost. 

Od učionica u Trevisu do tvrtki u Zagrebu i Mariboru, poruka je ista: zelene kompetencije su nova valuta. One otvaraju vrata zapošljavanju, povećavaju konkurentnost gospodarstva i daju društvu alate za odgovor na klimatske izazove.  

Što ih prije uvedemo u škole, fakultete i poslovno obrazovanje, brže ćemo biti spremni za gospodarstvo budućnosti.