Apulija je peta italijanske čizme. Krase je gradovi bijelih fasada, stoljetni maslinici i more plavlje od očiju Gwyneth Paltrow u filmu "Talentovani gospodin Ripley", Jadransko s jedne i Jonsko more s druge strane. Dugo je bila u sjeni obale Amalfija, no posljednjih je godina sve poželjnija destinacija. Amalfi i ostrvo Capri jesu zaista šik, ali tek kada stignete na "zaostali i zabačeni" jug Italije, osjetite pravi "dolce far niente" - slatku dokolicu.
Iako posljednjih godina postaje trendi odredište, Apulija je zadržala autentičnost. Život je ovdje spor. Lokalci se ne odriču svojih navika. Prodavnice se zatvaraju u podne, kada sunce primora sve da potraže hlad ili vodu. U to doba sve staje, a parking je u tim satima besplatan. Pojedini restorani čak odrede dan kada ne rade, ne obazirući se na to što je turistička sezona u jeku. Oni imaju svoj životni ritam i čini se da ne mare mnogo za turiste, čak nema one čuvene srdačnosti i predusretljivosti koju često osjetite na jugu Italije, bilo da ste na Kapriju ili Siciliji.
Apulija je dugo bila omiljena destinacija domaćih turista. U julu i avgustu oni dolaze u velikom broju da uživaju na bijelim pješčanim plažama, obilaze utvrđene gradove i probaju čuvenu rustičnu kuhinju regije. U vrijeme kada Evropa pati od prevelikog turizma, Apulija i dalje djeluje kao pomno čuvana tajna, posebno u jesen, kada su putevi tihi, more je još uvijek toplo, a glavni talasi turista su pokupili svoje kupaće kostime i vratili se na sjever. Ipak, Apulija je i dalje van utabanih staza za strane turiste. Oni tek počinju da je otkrivaju.
Kako stići tamo
Postoje dva glavna aerodroma u regionu, Bari na sjeveru i Brindisi na jugu. Moguće je takođe doći vozom iz Rima, a putovanje brzim vozom Frecciarossa traje oko pet sati do Barija i šest sati do Leccea na jugu. Apulija je velika regija, sa skoro 900 kilometara obale, prepuna šarmantnih mjesta koja treba posjetiti i plaža na kojima je lijepo okupati se. Zato je najbolje iznajmiti automobil. Putovanje kolima vodi vas kroz beskrajne maslinjake i uglavnom gusto naseljene ravničarske predjele. I putovanje željeznicom je moguće, jer su sva mjesta dobro povezana regionalnim vozovima koji su tačni u minut. Idealno je posjetiti je u septembru i oktobru, kada su znatno prijatnije temperature i kreću se negdje oko 25 stepeni, a more je dovoljno toplo za kupanje, mada će vam lokalci reći da je najbolje kupanje u novembru.
Depositphotos
Gdje odsjesti
Velike hotele teško da možete pronaći u Apuliji. Umjesto toga, u modi su masjerije -nekadašnje seoske farme iz 16. stoljeća, preuređene u luksuzne butik hotele, u kojima prenoćište košta više od 500 evra. Većina se ipak odlučuje za skromnije opcije: manjih hotela nema mnogo pa su privatni apartmani najčešći izbor.
Koja mjesta posjetiti
Bari je lijep grad sa dosta znamenitosti i vrijedi ga obići, premda ga mnogi dožive samo usputno. Najpoznatiji je po svom starom odredištu, Bari Vecchia, labirintu uskih uličica, kamenih kuća i istorijskih crkava. Najpoznatija znamenitost je bazilika svetog Nikole (Basilica di San Nicola), izgrađena u 11. stoljeću, koja čuva mošti svetog Nikole, zaštitnika djece i moreplovaca. Bazilika privlači i hodočasnike iz pravoslavnih i katoličkih zemalja. Moderni dio Barija razvijen je tokom 19. i 20. stoljeća, a karakterišu ga široki bulevari, trgovi i šetališta. Grad ima i važnu luku, koja je jedan od ključnih saobraćajnih i trgovačkih centara na Jadranu.
Polignano a Mare je prvo mjesto na koje nailazite kada krenete ka jugu. Poznat je po svojim dramatičnim liticama i kristalnoj vodi. Mali grad se proteže do ivice krečnjačkih stijena, more je nestvarno plavozelene boje, a kamene bijele zgrade koje se izdižu iz litica pružaju zadivljujući pogled na Jadran. Tu je, naravno, Lama Monachile, plaža koja je najpoznatija u ovom dijelu Italije. U starom gradu se takođe nalazi još jedan fenomenalan vidikovac koji pruža pogled na plažu Lama Monachile i zove se Balconata sul Mare. Za one sa većim budžetom preporuka je da se posjeti svjetski poznati restoran koji je sakriven u pećini, Grotta Palazzese.
Kroz uske prolaze Monoplija dolazi se do monumentalne katedrale/Depositphotos
Monopoli je sljedeće mjesto, udaljeno desetak kilometara. Bez glamura poznatih destinacija i gužvi velikih turističkih centara, Monopoli nudi nešto mnogo dragocjenije – autentičnost, jednostavnost i toplinu juga. Grad nije izvikana zvijezda Instagrama, ali upravo u toj skromnosti leži njegova snaga. U luci starog grada, plavi ribarski čamci ljuljaju se na talasima dok ribari, uprkos suncu koje još nije u zenitu, završavaju svoj jutarnji ulov. Mreže se peru, riba se sortira, a miris soli i svježine ispunjava vazduh.
Stari grad Monopolija, Centro Storico, nalazi se odmah uz more. To nije muzejski prostor, već živa četvrt u kojoj djeca trče po trgovima, a bake razmjenjuju priče kroz prozore dok se veš suši između ulica širokih tek koliko da se dvoje mimoiđu. Kamen, izbijeljen suncem i vremenom, svuda je oko vas, u zidovima, pločnicima, crkvama. Kroz uske prolaze dolazi se do Katedrale Svete Marije od Madije, monumentalne crkve čija kupola dominira panoramom grada. Legenda kaže da je slika Djevice Marije stigla do Monopolija morem, nošena na čamcu, čudo koje se i danas svake godine slavi velikom procesijom.
Monopoli ima ono o čemu drugi gradovi sanjaju, more koje dopire gotovo do praga kuća. Cala Porta Vecchia, glavna gradska plaža, nalazi se odmah pored zidina starog grada. Voda je bistra, mirna i topla. Samo nekoliko kilometara južno, plaže poput Porto Ghiacciolo i Cala Paradiso nude uvale s tirkiznim morem, skrivenim pećinama i barovima na pijesku. U večernjim satima, grad se pretvara u kulinarski raj. Na Piazza Garibaldi, srcu gradske večernje šetnje, restorani i barovi nude lokalne specijalitete, tjesteninu orecchiette sa cime di rapa, grilovanu hobotnicu, sirove školjke i vino primitivo.
Salento krije najljepše plaže kopnene Italije
Na samoj peti italijanske čizme, između Jadranskog i Jonskog mora, nalazi se oblast Salento, zemlja sunca, kamena i vjetra. Zvuči kao poetski opis? I jeste. Ali to je i stvarnost jednog kraja gdje dani mirišu na masline, večeri odzvanjaju pizzicom, tradicionalnim plesom Apulije, a vrijeme kao da se zaboravilo kuda ide.
Centar ove oblasti je Leče, kulturno i duhovno središte regije, poznat po raskošnim baroknim građevinama, lavirintu ulica i čak dva antička rimska pozorišta. Grad koji Italijani zovu "Firenca juga" ne izlazi na more, ali ima mnogo sjenovitih mjesta gdje možete predahnuti od sunca i probati Leccese kafu, služenu preko leda i pomiješanu sa bademovim sirupom.
Na istočnoj obali, Otranto stoji kao čuvar Jadrana. Uske kaldrmisane ulice, kameni bedemi i pogled koji se pruža do Albanije i Grčke. Katedrala u Otrantu krije jedan od najvećih mozaika u Evropi, Drvo života, djelo koje povezuje raj, pakao i zemaljski svijet. U kripti se čuvaju i mošti 800 mučenika, ubijenih zbog svoje vjere tokom turske opsade 1480. godine.
S druge strane Salenta, na jonskoj obali, čeka nas Galipoli. Grad čije ime na grčkom znači "lijep grad", s razlogom. Stari grad je smješten na ostrvu, povezan mostom s kopnom, pun ribarskih kuća, malih prodavnica, pijaca i restorana u kojima se sve vrti oko mora. U predvečerje, lokalci i turisti sjede na zidinama s pogledom na zalazak sunca. More postaje narandžasto, školjke se serviraju sa limunom, a u vazduhu se širi miris morske soli i svježih maslina.
Plaže kao iz snova
Apulija ima najdužu obalu u kopnenoj Italiji i najljepše plaže sa kristalno čistom vodom, koje se po ljepoti mogu porediti samo sa onima na Sardiniji. Možda najzanimljivije izgleda Lama Monachile u Polinjano a Mare, uvala okružena liticama i jedno od najfotografisanijih mjesta u Apuliji. Na samom jugu, u mjestu Santa Maria di Leuca, gdje se susreću Jadransko i Jonsko more, nalaze se Grotta della Poesia, pećina poezije, prirodni bazen okružen krečnjakom sa tunelom koji vodi do otvorenog mora, a u njenoj neposrednoj blizini i Tres Porte, pećina troja vrata, u koju se ulazi čamcima i kupa se u najljepšoj plavozelenoj boji mora.
Depositphotos
Kada se od najjužnije tačke poluostrva Salento uputite ka sjeveru, nailazite na čuvenu Pescolusu, poznatu kao Maldivi Salenta, dugu pješčanu plažu sa bijelim pijeskom i kristalno čistim morem. Krećući se ka sjeveru jonskom obalom, nižu se predivne pješčane plaže Torre San Giovanni, Baia Verde na samo dva kilometra od grada Galipoli, Punta Prosciutto i Porto Cesareo. Pijesak, tirkizna voda, senke borova i ono što je rijetko – tišina koja odmara. Na istočnoj strani Salenta, na Jadranskoj stjenovitoj obali, Torre dell’Orso, Baia dei Turchi i litice Roca Vecchia ne zaostaju po ljepoti.
Alberobelo – najveća atrakcija
Takođe, postoji mnogo toga da se vidi i izvan plaža. Glavna atrakcija je Alberobelo, osebujan po trullijima - kamenim kućicama koje je UNESCO 1996. godine proglasio zaštićenim spomenikom kulture. Trulliji su građeni od kamena i bijele su boje, sa kupolastim kamenim krovovima. Na nekim krovovima se nalaze nacrtani simboli koji imaju hrišćansko, pagansko, pa čak i magijsko značenje. U vrijeme njihova nastanka stanovnici su vjerovali da će im ti znakovi donijeti sreću i zaštitu od zla.
U tom gradu ima oko 1.500 trullija, a veliki broj njih je pretvoren u galerije, suvenirnice, pa čak i u apartmane koje možete iznajmiti. Zanimljivo je da su mještani gradili ove kuće prema broju ukućana u trenutku gradnje. Kasnije, ukoliko se broj ukućana povećavao, povećavala se i sama kuća.
Postoji i zanimljiva priča kako je uopšte došlo do gradnje ovih kućica. U 17. stoljećuovim mjestom je vladao grof koji je želio da izbjegne plaćanje poreza. Zbog toga je nagovorio mještane da izgrade domove samo od kamena, kako bi u slučaju dolaska poreznika kuća mogla brzo da se sruši, a potom ponovo da se sagradi kada poreznici odu. Tako je na kraju i bilo.
Glavna atrakcija ove regije je Alberobelo, specifičan zbog trulli kućica koje je UNESCO 1996. godine proglasio zaštićenim spomenikom kulture/Depositphotos
Kuhinja koja ne ostavlja nikoga ravnodušnim
Kuhinja Apulije, koja se često opisuje kao tipična predstavnica mediteranske kuhinje juga Italije, karakteriše se jednostavnim, ali izuzetno ukusnim jelima koja koriste lokalne i sezonske sastojke. Apulija je najveći proizvođač maslinovog ulja u Italiji, pa je ulje izuzetnog kvaliteta i koristi se u gotovo svim jelima – od tjestenina, preko pečenog povrća, do ribe.
Orecchiette ("male uši") – najpoznatija lokalna testenina, često poslužena sa cime di rapa (zeleno gorkasto povrće) ili paradajz sosom i sirom. Pane di Altamura – tradicionalni hljeb od durum pšenice, sa zaštićenim geografskim porijeklom. Tjestenine se često prave bez jaja, samo od brašna i vode. Nije da niko ne zna da pravi pizzu u Apuliji, ali je fokus ipak više na focacci, obično sa rajčicama.
Specijaliteti su crudo di mare – sirovi morski plodovi, uključujući školjke i ribu, poput jadranske verzije sušija. Burrata, kremasti sir sličan mocareli, potekao je upravo iz Apulije. Pasticciotti, nalik mafinima od prhkog testa koje se pune vanila kremom ili višnjom, karakteristična su slatka poslastica u Salentu.
Regija proizvodi poznata vina kao što su Primitivo di Manduria, Negroamaro i Salice Salentino, uglavnom snažna crvena vina.
.webp){kind=icon}
Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...