.webp){kind=icon}
Nova studija pokazuje da je Narodna banka Kine od 2000. izdvojila najmanje 240 milijardi dolara (219 milijardi eura) za pomoć stranim zajmoprimcima.
Kina je u razdoblju od jedne generacije postala najveći svjetski suvereni zajmodavac gospodarstvima u razvoju. Kina je to radila kako bi potaknula poslovanja i ojačala utjecaj, kao odgovor na širenje gospodarske moći SAD-a u 20. stoljeću. Sada dolazi iduće poglavlje: s rastućim popisom siromašnih zemalja koje se suočavaju s problemima duga, Kina se oslanja na goleme rezerve svoje središnje banke kako bi se etablirala kao izvor sredstava za spašavanje određenih zemalja u hitnim slučajveima, a kojima je godinama pozajmljivala.
U novoj studiji koja daje rijedak uvid u način na koji Narodna banka Kine (Zhōngguó Rénmín Yínháng) raspolaže svojim arsenalom od 3,3 bilijuna dolara (tri bilijuna eura), skupina vodećih ekonomista dokumentirala je najmanje 240 milijardi dolara (220 milijardi eura) pomoći koju je Peking od 2000. usmjerio u 22 zemlje, uključujući Argentinu, Pakistan i Nigeriju.
Za autore to predstavlja "novi globalni sustav prekograničnog kreditiranja, kojemu je svrha spašavanje zemalja s poteškoćama u podmirivanju duga", koji se suprotstavlja okvirima koji su pod vodstvom SAD-a na snazi od 1940-ih. Ujedno Narodnu banku Kine, u trenutku sve većeg rivalstva između SAD-a i Kine, pretvara u utjecajnog zajmodavca u krajnjoj nuždi.
Kina postaje veći zajmodavac od MMF-a
Kina je izdvojila više od tri četvrtine novca, odnosno 185 milijardi dolara (169 milijardi eura) od 2016. do 2021. godine, kada se nekoliko zemalja s tržištima u nastajanju i zemalja u razvoju borilo s financijskim teškoćama koje je pogoršala pandemija. Iako je teško precizno usporediti, tih 185 milijardi dolara (169 milijardi eura) premašilo je 144 milijarde dolara (131 milijardu eura) koje je Međunarodni monetarni fond (MMF) isplatio u istom razdoblju (u posebnom pandemijskom povećanju kvota u kolovozu 2021. MMF je ujedno plasirale 650 milijardi dolara, odnosno 595 milijardi eura, koje su zemlje mogle povući za jačanje rezerve.)
Najveći dio pomoći stavljen je na raspolaganje kroz linije za valutne ugovore o razmjeni Narodne banke Kine, koji su zapravo zajmovi središnjim banakama s niskim kamatama. Tijekom protekla dva desetljeća Narodna banka Kine dogovorila je, u sklopu nastojanja da potakne međunarodnu upotrebu kineske valute renminbija u trgovinski i drugim komercijalnim svrhama, valutne ugovore o razmjeni s 40 zemalja i trgovinskih blokova u vrijednosti od oko 580 milijardi dolara (530 milijuna eura).
Depositphotos
Kako je dokumentirano u studiji, tijekom tog razdoblja su 22 zemlje povukle najmanje 170 milijardi dolara (155 milijardi eura) iz tih kreditnih linija. Preostalih 70 milijardi dolara (64 milijarde eura) dobiveno je putem zajmova kineskih državnih banaka i poduzeća vladama.
Povećanje kineskog pozajmljivanja putem središnje banke dolazi nakon inicijative predsjednika Xi Jinpinga pod nazivom "Jedan pojas – jedan put" (kin. Dài – lù), poticaja meke moći kojim su infrastrukturni i drugi projekti diljem svijeta financirani s 900 milijardi dolara (824 milijarde eura). Kritičari tvrde da je inicijativa pridonijela poteškoćama s otplatom dugova u zemljama kao što su Šri Lanka i Pakistan te prekomjernom zaduživanju kod kineskih državnih zajmodavaca kojima se duguje veliki dio novca.
Dug - nova točka sukoba Sjedinjenih Država i Kine
Valutni ugovori o razmjeni postali su, nakon globalne financijske krize 2007. – 2008., karakterističan odgovor na krizu. Kako navodi Bank of International Settlements, na vrhuncu gospodarskih previranja izazvanih pandemijom bolesti COVID-19 u svibnju 2020., glavne središnje banke povukle su gotovo 450 milijardi dolara (412 milijardi eura) iz linija za valutne ugovore o razmjeni američkih Saveznih rezervi (Fed). Fed i četiri druge središnje banke također su se ovog mjeseca, dok su se posljedice propasti banke Silicon Valley Bank proširile preko Atlantika na Credit Suisse, u sklopu svojih nastojanja da zadrže tijek dolara u financijskom sustavu, oslanjali na postojeće linije za valutne ugovore o razmjeni. Kratkoročni zajmovi obično se otplaćuju u roku od nekoliko dana.
U studiji objavljenoj 27. ožujka tvrdi se da je razlika kineskih valutnih ugovora o razmjeni u tome što se zemlje u razvoju tim linijama koriste u druge svrhe, a ne samo za jačanje likvidnosti. U vremenima krize koriste ih za jačanje deviznih rezervi svojih središnjih banaka kako bi spriječile pad kreditnog rejtinga i napade na svoje valute. Koriste ih i za pomoć u financiranju državnih proračuna. To posljedično kinesku središnju banku pretvara u izvor sredstava za hitne slučajeve ili zajmova za premošćivanje, što je inače nadležnost MMF-a.
Dužnosnici Narodne banke Kine odbili su komentirati ovu priču. Jin Zhongxia, voditelj međunarodnog odjela u Narodnoj banci Kine, kinesko pozajmljivanje nazvao je "samo malim dijelom šire slike" i dao do znanja da je do pogoršanja problema duga došlo zbog Feda i zbog kampanja monetarnog pooštravanja središnjih banaka bogatog svijeta.
Studija ekonomista Svjetske banke, istraživačkog projekta laboratorija AidData Sveučilišta William & Mary, Sveučilišta Harvard i njemačkog Instituta za svjetsku ekonomiju Kiel, stiže u važnom trenutku. Dok je velik dio pozornosti u pogledu rastućih tenzija SAD-a i Kine usmjeren na trgovinu, tehnologiju i industrijsku politiku, dug predstavlja još jednu točku sukoba.
Bloomberg
Spašava li Kina propale projekte svojih banaka
Kina je tradicionalno odbila sudjelovati u pregovorima o dugovima koji uključuju skupinu zemalja vjerovnika ili MMF te radije sklapa vlastite dogovore. A umjesto oprosta duga, Peking obično zajmoprimcima daje više vremena za otplatu zajmova.
Carmen Reinhart, bivša glavna ekonomistica Svjetske banke i jedna od autorica studije, kritičarka je kineskog pristupa. "Ovo je početak izrazito dugotrajnog razdoblja poteškoća povezanih s dugovima za te zemlje", govori. "A uloga Kine u ovoj fazi jest odgađanje suočavanja s problemom."
Studija je otkrila korelaciju između povlačenja iz linija za valutne ugovore o razmjeni Narodne banke Kine po zemljama i njihove razine zaduženosti prema Kini. Reinhart, koja predaje na Harvardu, sumnja da Peking neizravno spašava kineske zajmodavce čiji su zajmovi za projekte "Jedan pojas – jedan put" propali.
Tvrdi da autori izvješća ne mogu dokazati da se to događa. Ali "novac je zamjenjiv", govori Reinhart. "Manje je važno odlaze li sredstva Narodne banke Kine izravno za isplatu kineskim zajmodavcima. Povećanje rezervi središnje banke oslobađa novac za druge namjene u krizi." "Savezne rezerve učinile su nešto slično 1980-ih kako bi zaštitile američke banke koje su zapale u probleme pozajmljujući sredstva zemljama Južne Amerike", navodi.
Dužnosnici u Washingtonu nastavljaju upozoravati da je Peking mnoge siromašne zemlje namamio u dužničku zamku. "Kina je ušla i stvorila velik dug", rekao je Amos Hochstein, savjetnik Bijele kuće, u razgovoru na trustu mozgova u Washingtonu 22. ožujka. A sada se od MMF-a i drugih zemalja traži da spase zemlje koje su se zadužile kod Kine, govori Hochstein.
Jasno je da Kina ubrzano ima sve veću ulogu u proračunima koje krizom pogođene zemlje moraju donijeti i nudi alternativu sustavu koji je desetljećima usmjeravao svjetski odgovor na ekonomske krize. To je važno jer se dva najveća gospodarstva sve više bore za utjecaj u globalnom financijskom i monetarnom sustavu koji, kako pišu autori studije, "postaje višepolaran, manje institucionaliziran i manje transparentan".
