Život bez granica

Brisanje granica ima moćan simbolični naboj, a nesumnjivo i stvarne koristi za gospodarstvo i ljudske živote. Hrvatska je s novom godinom ušla u društvo država članica šengenskog prostora i eurozone. Kakav će biti život na granici koja se briše nakon 31 godine?  

Nadilaženje najvećih ograničenja počinje u ljudskim umovima i dušama. To je nedavno na travnjaku dokazao 37-godišnji kapetan Vatrenih Luka Modrić kada je hladnokrvno šutirao u donji lijevi kut brazilskih vrata. Izabrana vrsta malene balkanske države s manje od četiri milijuna stanovnika je u četvrtfinalu Svjetskoga nogometnog prvenstva u Kataru porazila izabranu vrstu nogometnih virtuoza južnoameričke velesile s više od 200 milijuna duša. Repriza mitološkog dvoboja između Davida i Golijata je tako, kao i nebrojeno puta dosad u svijetu nogometa, završena pobjedom manjega. 

Međutim, dok su krajem prošle godine nogometaši nadilazili predrasude na travnjaku, politika je skidala fizičke granice koje su Hrvatsku desetljećima odvajale od njene europske sudbine. Kako je nogomet samo produžetak politike, država je samo dan prije nogometnog dvoboja na zasjedanju Vijeća Europske unije (EU) izvojevala još jednu značajnu pobjedu. Ulazak u šengensko područje i prihvaćanje europske valute, koju su Hrvati počeli upotrebljavati od 1. siječnja, predstavljaju najsjajnija dostignuća hrvatske politike na međunarodnoj pozornici u 31 godini neovisnosti te države. Brisanjem granica s Europom i europskom valutom Hrvatska bi se u jednom potezu trebala debalkanizirati i europeizirati, a sa skalpom velikih Brazilaca ktomu zadobiti i aureolu kozmopolitizma.

Hina

 

Službeni Zagreb želi ostaviti dojam da Hrvatska golove – kako prave tako i simbolične – zabija kao na pokretnoj traci. Država koja je sa svojim sjevernim susjedom Slovenijom u negdašnjoj Jugoslaviji u mnogočemu dijelila sudbinu i od kojeg preuzima važnu ulogu čuvara vanjskih granica EU nesumnjivo pravi velike korake k ostvarenju vlastitih europskih ciljeva. Prihvaćanje eura i ulazak u šengensko područje, za koje je Vlada Republike Hrvatske, prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, bila povukla više od 85 milijuna eura europskih financija i ispunila 281 tehnički uvjet, prema riječima premijera Andreja Plenkovića, značili bi potpunu integraciju države u EU. 

Slovenija, članica šengenskog prostora od 2007. godine, i sada Hrvatska priče su o uspjehu i vjerojatni uzori državama negdašnje Jugoslavije, jer širenjem europskih institucija smiruju nemiran balkanski prostor. Međutim, kako sportske legende nastaju od malo talenta i puno truda, tako je i dovršetak desetljetnih projekata hrvatske politike samo manjim dijelom rezultat unaprijed osmišljenog scenarija. Većinom je zasluga truda nebrojenih državnih službenika i diplomata koji su se od 2013. godine, kad je država ušla u EU, izmjenjivali u Banskim dvorima; na njih se neće trošiti mnogo tinte. 

Pročitajte i ovo: BBA na granici Schengena: Bez promjena u radu bh. graničara i carinika

Najmlađa članica EU je zeleno svjetlo za ulazak u šengenski prostor dobila prije Bugarske i Rumunjske, članica još od 2007. Dio stručnjaka to djelomično pripisuje hrvatskom povijesnom, zemljopisnom i ne manje važnom vjerskom porijeklu. Hrvatska je većinski katolička zemlja (preko 80 posto), dok su obje spomenute starije članice većinski pravoslavne. "Privilegiranjem mlađe, a bliskije i prije svega katoličke članice te, s druge strane, odbijanjem dviju starijih i pravoslavnih i možda malo više balkanskih članica Unija je počinila još jednu u nizu malih nedosljednosti", smatra hrvatski književnik Jurica Pavičić. U jednoj je od svojih kolumni za Jutarnji list o ulasku Hrvatske u šengenski prostor još zapisao kako će se malotko protiv toga buniti, jer Hrvatima time završava "80-godišnja povijest granica". Traume su uz uvjerenje o neizbježnosti sudbine univerzalna značajka naroda negdašnje federativne republike.

lastni arhiv

 

Brisanje granica ima moćan simbolični naboj, a nesumnjivo i stvarne koristi za gospodarstvo te – što je iz gledišta vladajuće politike ključno – poboljšava kvalitetu svakodnevice običnih ljudi. Pa, iako su hrvatski mediji prilikom prelaska s kune na euro puni vijesti o poskupljenjima, oglasila se i Vlada koja prijeti uvođenjem cjenovnih ograničenja. Slovenci se sjećaju sličnih priča prilikom prelaska s tolara na euro. 

Ključnu ulogu u primanju Hrvatske u šengenski prostor je u očima Brisela odigrala prikladna činjenica što su se time granice EU pomaknule južnije, "gdje hrvatski policajci daleko od očiju javnosti uže Europe 'po Lici i Baniji mlate Pakistance'", napisao je Pavičić, ponudivši alternativno viđenje. 

"Možda je čarobni napitak, kako je u nas uobičajeno, turizam", zaključio je nekako prozaično. Pored većinski katoličkog stanovništva i mnoštva diplomata, Hrvatska ima i skoro 1800 kilometara pitoreskne obale kojoj je u ljetnim mjesecima i do 75 posto posjetitelja iz država šengenskog područja. 

U briselskim odlukama pragmatizam vidi i antropologinja te profesorica na Sveučilištu u Mariboru Vesna Vuk Godina, koja u razgovoru spominje kako je širenje EU osobit oblik suvremenog kolonijalizma, odnosno "samokolonijalizma". "U tom je procesu EU kolonijalna metropola, a priključena država kolonija", govori stručnjakinja te to razlaže kao proces kojim same države svoje podsustave hotimice preobražavaju prema zahtjevima EU, čime postaju njegove kolonije. Ulazak Hrvatske u EU znači preobrazbu Hrvatske u njegovu koloniju. Država će zauzvrat, veli Godina, steći brojne pogodnosti, ali na račun smanjenja vlastite autonomije. 

Tko u trenutku pobjedonosnog vijorenja zastavama želi slušati sumnje? Biznismeni zasigurno ne, jer europeizacija donosi slobodan protok ljudi i kapitala te s njima povezan razvoj turizma i povećano zanimanje za nekretninama. Prema ocjeni Sanjina Rastovca iz hrvatske agencije Sky nekretnine, zanimanje stranaca za nekretnine se od pristupa države u EU stalno povećava. Udio inozemnih kupaca nekretnina u Hrvatskoj već je viši od 30 posto, a u priobalju čak 50-postotan. Međutim, poslovna dobrobit nije nužno najbolja za građane, upozorava Rastovac: "Otvaranje granica će zasigurno dodatno povećati zanimanje stranaca za nekretnine duž obale, što bi moglo dovesti do negativnih posljedica –mladim obiteljima vlasništvo nad nekretninom brzo može postati neostvariv san." Rastovac dodaje kako bi političko neuplitanje uskoro moglo dovesti do situacija u kojima će udio stranaca u nekim mjestima nadići broj starosjedilaca. 

Uzmicanjem graničnog nadzora uzduž slovenske i mađarske morske, riječne i kopnene granice – uz ukidanje kontrole na zračnim lukama od 23. ožujka – najveći se porast zanimanja za nekretnine prije svega očekuje u Istri i na Kvarneru. Tu su dosad najčešći kupci bili Slovenci, Talijani i Austrijanci. Daleko je najviše slovenskih vlasnika nekretnina, pa, iako se procjene o njihovu točnom broju razlikuju, većinom prelaze broj od stotinu tisuća. 

"Iskreno se veselim ulasku Hrvatske u šengenski prostor", pojasnila nam je pred vratima svoje kuće u selu Dragonji, tik uz Plovaniju na slovensko-hrvatskoj granici, vinarka Ingrid Mahnič, predsjednica Društva vinogradara slovenske Istre, koja je kroz pola sata očekivala veću skupinu gostiju. "Iz ekonomskog smo gledišta zbog granice mnogo gubili jer su ljudi vidjeli da smo zbog dugih graničnih kolona teško dostupni", rekla je Mahnič o praktičnim prednostima brisanja granice. Granica je za Istrijane, raspete između Italije, Slovenije i Hrvatske, oduvijek bila nelogična pojava. "Trideset i jedna je godina prošla od osamostaljenja i tada je nastala granica koju prije nismo osjećali. Tada nije bilo jasno da će to postati prava granica", prisjećala se. "Bilo je jako teško razumjeti kako do groblja, njive ili u posjet rođacima moramo preko granice i tamo pokazati dokumente. Takoreći smo preko noći granicom odrezani od svojih rođaka, prijatelja, parcela, obrađenih površina", objasnila je vinarka kojoj nećak živi na drugoj, hrvatskoj obali rijeke Dragonje.   

lastni arhiv

 

Pojednostavljena svakodnevica žitelja Istre svakako je najjasniji primjer pozitivnih posljedica širenja šengenskog prostora. "Ljudi ovdje pozdravljaju brisanje granica jer su one domaćim Istrijanima oduvijek bile neprirodne", objasnio je kolega novinar i slovenski Istrijan Boris Šuligoj. Upravo se u toj misli skriva pojam koji praktično otjelovljuje ideju Roberta Schumana o ujedinjenoj Europi: Istrijani. Baš oni otjelovljuju ideju o nadnacionalnoj Europi koja ne negira narode i njihove manjine, već, upravo suprotno, ukida umjetna razgraničenja kako bi ljudi mogli živjeti povezani i u miru. "Na obje strane granice živi mnogo srodnika kojima je granica onemogućavala normalnu vezu sa članovima svojih obitelji", rekao je Šuligoj o svakidašnjici Istrijana te dodao kako je "talijanska manjina bila razdijeljena na dva, odnosno tri dijela". 

Slično razmišlja i Barbara Riman, predsjednica Saveza slovenskih društava u Hrvatskoj, koja vjeruje kako je granica dugu 31 godinu bila mrlja na identitetu slovenske manjine: "Slovenci u Hrvatskoj počesto imaju život uređen u dvjema državama jer je to dio njihova identiteta. Dvosatno čekanje na granici je remetilo mogućnost povezivanja obitelji naseljenih na obje strane granice." No narodi su poput gorde rijeke koja si uvijek iznova izdubi korito. 

lastni arhiv

 

"Ukidanje granice je za manjinu raspetu među trima državama iznimno značajno", sažeo je Mauro Bernes, novinar riječkog glasila hrvatske talijanske manjine La voce del popolo. "Nakon 30 godina je manjina napokon povezana; od ukidanja granica će imati brojne društvenoekonomske koristi baš svi, kako manjine tako i Hrvati i Slovenci. Iako ćemo još uvijek biti raspeti među trima državama, ustvari ćemo svi skupa živjeti u velikoj europskoj zajednici", rekao je Bernes, nehotice se oslonivši na Schumanove sveeuropske ideale. "Ostavim li slobodu kretanja, društvene i ekonomske prednosti po strani, od danas se osjećam slobodnije", iznio je svoja razmišljanja pa zaključio: "I fizički, ali još više duševno."

 

 

Tekst preveo Daniel Pavlović (daniel.pavlovic@bloombergadria.com)