Kako su Hrvati postali dio zvjezdanog društva

Krajem prošle godine Hrvatska je postala dio zvjezdanog društva zemalja koje su do sada uspješno ostvarile svoje svemirske korake. Lansirajući svoj prvi satelit, CroCube, Hrvatska je ušla u eru svemirske tehnologije i time smanjila zaostatak za državama Europske unije čiji sateliti već "šeću" svemirom. Ovo bi trebao biti prvi korak u razvoju ove industrije u Hrvatskoj, čiji je potencijal nezanemariv. Kako po ovom pitanju stoje i druge države regije?

Hrvatski satelit u svemir je pušten s američke svemirske baze Vandenberg u Kaliforniji, a lansiran je na raketi Falkon 9 svemirske tvrtke SpaceX Elona Muska. Vrlo brzo nakon što je bio lansiran, satelit je uspostavio prvu komunikaciju sa Zemljom, uspješno se razmjestio iz rakete te poletio u svoju trajnu ekvatorsku orbitu oko Zemlje.

"Ponosni smo što je CroCube u izvrsnom zdravstvenom stanju, što smo potvrdili kroz sve testove nakon lansiranja", kazala je za Bloomberg Adriju Danijela Jović, voditeljica projekta CroCube koja je ideju za projekt dobila nakon što je 2017. godine lansiranje sličnog slovačkog satelita potaknulo gospodarski razvoj te zemlje.

Iako se na lansiranje čekalo oko pola godine duže no što je bilo planirano, svoju svemirsku priču CroCube piše od 21. prosinca, a to je zasigurno bio povijesni trenutak za Hrvatsku koja se tako uvrstila na popis više od 80 zemalja koje imaju vlastit satelit u svemiru.

Danijela Jović, voditeljica projekta CroCube | CroCube

"Lansiranje CroCubea bio je povijesni trenutak, ne samo za naš tim već i za cijelu Hrvatsku. Ovaj projekt pokazuje da, uz predanost i viziju, manja zemlja poput Hrvatske može biti dio globalne svemirske zajednice. CroCube je više od tehničkog dostignuća – on je simbol zajedništva, obrazovanja i inovacije", istaknula je Jović.

CroCube od početka svoje svemirske avanture iz svoje orbite od 510 kilometara fotografira Zemlju i provodi znanstvena mjerenja. Radi se o nanosatelitu kockastog oblika dimenzija 10 × 10 × 10 centimetara i mase neznatno veće od jednog kilograma, a upravo takvi sateliti predstavljaju mogućnost da svi, koji nisu vlada i vojska, mogu raditi simulacije u svemiru. Koriste se u programu Europske unije koji omogućava testiranje novih tehnologija, a njihova prednost su i niski troškovi izrade.

 

 

Ono što CroCube čini dodatno posebnim je i to što je dizajniran s održivošću na umu. Jović nam objasnila kako su za put u svemir koristili Muskovu raketu koja se velikim djelom reciklira. "Satelit će u orbiti ostati do pet godina, nakon čega prirodno deorbitira i izgara u atmosferi, što sprečava stvaranje svemirskog otpada. Uz to, koristili smo modularne komponente koje se mogu prilagoditi i koristiti u budućim misijama, čime se smanjuje trošak i povećava učinkovitost razvoja tehnologije", kazala nam je Jović.  

Dodala je kako je održivost ključan aspekt svemirskih misija te da je njihova obveza brinuti se o okolišu – i na Zemlji i u svemiru. A što satelit "radi" u svemiru? Cilj je da svojim znanstvenim mjerenjima omogući hrvatskim svemirskim kompanijama podatke za komercijalne projekte. Jović nam je objasnila kako ona i njezin tim očekuju da će satelit ispuniti svoju ulogu tehnološkog demonstratora, prikupljajući podatke o degradaciji mikroelektroničkih komponenti u svemiru te napraviti slike. Osim toga, ističe kako se nada će inspirirati nove generacije znanstvenika i inženjera.

Satelit CroCube prije razmještanja | CroCube

I to nije bez razloga. Naime, ova industrija ima velik potencijal koji u Hrvatskoj za sada nije prepoznat, barem ne razini na kojoj bi trebao biti. Prema procjenama McKinsey&Companyja, globalna svemirska industrija je u 2023. godini vrijedila 630 milijardi dolara, a do kraja 2035. godine mogla bi vrijediti 1,8 bilijuna dolara. Rast ove industrije uvjetovan je najviše rastom potreba za većom povezanošću putem satelita, većom potražnjom za uslugama navigacije te za uvidima vezanim uz umjetnu inteligenciju.

Da svemirska industrija ima ogroman potencijal, smatra i Jović. Objašnjava kako se potencijal očituje u nekoliko perspektiva – može pridonijeti i znanstvenom, tehnološkom i, najvažnije, gospodarskom napretku. No koliko je ovaj potencijal zaista prepoznat na domaćoj sceni? Jović ističe da Hrvatska u tom smislu ipak kaska.

"Nažalost, u Hrvatskoj svemir još nije dovoljno prepoznat kao strateško područje. Mislim da trebamo ulagati u obrazovanje, poticati suradnje s međunarodnim partnerima i razvijati domaće kapacitete za svemirske tehnologije", kaže Jović. Navodi kako je projekt kao što je CroCube dobar prvi korak prema tome, ali naglašava da je za ostvarivanje potpunog potencijala potrebna šira podrška, pogotovo nadležnih institucija.

Koliko je podrške uopće bilo do sada? Puno pokazuje i činjenica da u financiranju ovog projekta nije bilo državne podrške. Financijska sredstva za projekt osigurana su djelomično crowdfundingom, a djelomično donacijama građana i podrškom korporativnih sponzora. Jović je istaknula kako je cijeli projekt rezultat suradnje s partnerima poput češke tvrtke Spacemanic, koja je osigurala tehničku podršku, te domaćih partnera kao što su Pulsar Labs i Exevio, koji su omogućili razvoj znanstvenog modula i digitalne infrastrukture.

Završeni CroCube satelit | CroCube

"Iako nismo imali formalnu podršku države, nadamo se da će se ona uključiti u sljedećoj fazi projekta, kako bismo zajednički razvijali svemirsku industriju. Trenutačno dio sredstava pokriva naš ključni partner Spacemanic, no nastavljamo raditi na prikupljanju dodatnih sredstava kako bismo osigurali dugoročnu održivost projekta i nastavak njegovih aktivnosti. Portal doniraj.crocube.hr ostaje otvoren za sve koji žele podržati ovu misiju. Vjerujemo da CroCube nije samo simbol hrvatskog svemirskog iskoraka, već i temelj za buduće inicijative koje će dodatno razviti ovu industriju u Hrvatskoj. Svaka podrška pomaže da nastavimo graditi ovu priču", ističe Jović.

Upravo je poticanje daljnjeg razvoja ove industrije i odgovor na pitanje koji su daljnji planovi za hrvatski satelit i njihov projekt. Jović i njezini stručnjaci predviđaju da će CroCube zbog izazovnih uvjeta u svemiru, posebice radijacije, biti operativan između jedne do dvije godine. Fokus im naravno ostaje na upravljanju misijom CroCubea, no Jović nam je kazala kako će se istovremeno posvetiti edukaciji i popularizaciji znanosti u Hrvatskoj.

"Planiramo organizirati predavanja, radionice i događaje poput Svjetskog tjedna svemira i Yuri’s Night. Također, želimo pisati projekte i surađivati s institucijama na novim svemirskim inicijativama. Dugoročno, želimo stvoriti centar koji će biti polazišna točka za edukaciju, operacije satelita i razvoj svemirske industrije u Hrvatskoj. Trenutačno tražimo dom za sve ovo", kazala nam je Jović.

Inače, sateliti se najviše koriste za komunikaciju, promatranje Zemlje, tehnološki razvoj te navigaciju i svemirsku znanost, a svaki segment ima svoj potencijal za razvoj. Potencijal ove industrije prepoznat je globalno i na europskoj razini. Prema podacima Eurostata, u 2022. godini proizvodnja svemirskih letjelica i njihovih lansirnih vozila u Europskoj uniji vrijedila je ukupno 5,6 milijardi eura, što predstavlja povećanje od 24 posto u 12 godina. Iako je proizvodnja bila na vrhuncu 2016. godine, posljednjih godina bilježe se dobri rezultati potaknuti europskim javnim ulaganjima u svemir.

Spajanje ključnih komponenti CroCubea | CroCube

No kada bismo se osvrnuli samo na brojke vezane uz satelite, u svemiru trenutačno leti oko deset tisuća satelita. Sjedinjene Američke Države su apsolutni prvak po broju satelita u svemiru. Prema podacima Statiste, od 7560 aktivnih umjetnih satelita koji su kružili oko Zemlje sredinom 2023., više od pet tisuća ih je pripadalo SAD-u. To je daleko najveći broj od bilo koje druge pojedinačne zemlje, s obzirom na to da se druga na listi nalazila Kina i to s brojkom od 628 satelita, iako broj satelita kontinuirano raste.

Europa je u tom smislu ipak lošija. Prema podacima sa stranice N2YO, koja omogućuje praćenje satelita u stvarnom vremenu, po broju satelita najbolje stoji Francuska koja ih ima nešto više od sto. Europska svemirska agencija ima ih još gotovo toliko.

Da Hrvatska u tom smislu zaostaje, kao što je spomenuto i ranije, ne pokazuje samo činjenica da smo tek prije nekoliko mjeseci u svemir poslali prvi satelit, već i činjenica da smo donedavno bili jedina članica Europske unije koja još nije lansirala satelit u Zemljinu orbitu.

Kako po tom pitanju stoje ostale države regije? Kada su u pitanju sami sateliti, u tom smislu je najviše odmakla Slovenija. Oni su u drugoj polovici 2020. u svemir poslali svoja prva dva satelita. Iako se, baš kao u Hrvatskoj, taj događaj nekoliko puta odgađao, sateliti Trisat i Nemo HD poslani su u zemljinu orbitu u drugoj polovici te godine. Njihovi sateliti su lansirani raketom Vega poduzeća Arianespace iz europskog lansirnog središta Kourou u Francuskoj Gvajani. Cilj je bio snimanje Zemlje i prikupljanje podataka o urbanizmu, ekologiji, zagađenju mora. U listopadu prošle godine, tamošnji mediji su izvijestili da je četiri godine nakon lansiranja nanosatelita Trisat završio svoju misiju u svemiru. Tada su najavili će iduća faza razvoja projekta biti misija Trisat-S koja bi trebala zaživjeti ove godine. No nisu jedini slovenski sateliti: dvije godine nakon prva dva satelita, Slovenci su u svemir poslali i treći, nazvan Trisat-R.

U odnosu na Sloveniju, ostale države Adrija regije ipak zaostaju. Dok je Hrvatska tek nedavno "ušla" u svemir, Srbija, Bosna i Hercegovina i Sjeverna Makedonija takve korake tek planiraju. Prema najavama, Srbija bi trebala poslati svoj prvi satelit u orbitu krajem ove godine ili početkom 2026. godine. Planirano je da satelit naziva Mozaik (eng. Mosaic) ostane u orbiti između dvije i tri godine, a srpski astronomi žele detaljnije proučavati Sunce u rendgenskom spektru. Također, iako se lansiranje satelita prije nekoliko godina najavljivalo i u BIH za sad su, baš kao i u Sjevernoj Makedoniji, ostali u fazi najava.