text size
Moj stari susjed, koji je njegovao dugogodišnju ljubav prema alkoholu, uvijek je govorio kako kvalitetna vina u Hrvatskoj rade tiskare, a ne vinarije. Aludirao je na to da svatko može napisati na etiketu da je njegovo vino kvalitetno, ali sadržaj butelje uglavnom je bio daleko od toga. S vremenom se to na tržištu donekle reguliralo, no ta anegdota zapravo je odlična paralela za temu kojom ćemo se baviti u ovom tekstu – riječ je o luksuznom turizmu i njegovu suživotu s masovnim turističkim modelom koji debelo prevladava u zemlji.
Ako otvorite neki od velikih oglasnika za traženje ljetnog smještaja, često ćete naletjeti na apartmane pa i hotele koji se oglašavaju kao luksuzni, ali baš kao i s vinima iz uvoda, čim zagrebete malo ispod površine retuširanih slika lokalnih plaža, otkrijete kako stvarnost zapravo nema veze s onim što se oglašava. Pogled s balkona na pretrpani kontejner, buku pijanih gostiju pod prozorom i slab pritisak vode nitko ne reklamira.
.webp){kind=icon}
