Na prvi pogled klupe ispred Znanstvenog centra Velikih jezera u Clevelandu ni po čemu ne izgledaju posebno. No ako ih se pomnije promotri, vidi se da nisu napravljene od drveta ili metala te ako se još uoče prilijepljeni QR kodovi, razaznaje se da su te klupe nekada bile lopatice vjetroturbina.
Klupe, teške po oko 230 kilograma, obojili su lokalni umjetnici, a postavila ih je tvrtka Canvus iz mjesta Rocky River koja se bavi proizvodima nastalim iz nekadašnjih lopatica vjetroturbina.
Dvanaestak klupa nastaje preradom četvrtine jedne lopatice duge 150 metara.
"Dajemo ovome materijalu drugi život", kaže suosnivač i direktor u Canvusu Parker Kowalski.
Puno će lopatica uskoro trebati drugi život kako one postavljene na početku ovoga stoljeća svoj životni vijek polako privode kraju. Udruženje WindEurope procjenjuje da će do kraja 2025. godine 25 tisuća metričkih tona lopatica vjetroturbina izaći iz uporabe samo u Europi. Proizvođači vjetroturbina rade na tome da se lopatice mogu reciklirati, no zasad startup tvrtke poput Canvasa nude brže rješenje, a to je pretvaranje u potpuno nove proizvode.
Na kraju životnog vijeka oko 85 posto sastavnica vjetroturbine može biti reciklirano kroz preradu metala. No lopatice su tvrđi zalogaj. Presvučene epoksidnom smolom ne mogu se lako polomiti. Također, lopatice su prvenstveno napravljene od stakloplastike i ne sadrže metale ili minerale koji privlače reciklažne tvrtke.
Kao rezultat, mnoge lopatice turbina završe na odlagalištu otpada ili se spale, kaže Jennifer McKinley koja je stručnjakinja za upravljanje otpadom vezanim za obnovljive izvore sa sveučilišta Queen's u Belfastu. Takav će se otpad samo gomilati. Prošle godine ukupni instalirani kapacitet svjetskih vjetroelektrana iznosio je 906 gigavata, što je više nego četverostruko od razine iz 2010. godine, a do kraja 2027. očekuje se novih 600 gigavata, navodi međunarodno industrijsko udruženje Globalno vijeće za energiju vjetra.
"To postaje sve ozbiljnije pitanje globalno", dodaje McKinley.
Tvornica Canvusa
Kako bi se izbjegla kriza oko te vrste otpada, proizvođači turbina svoje proizvode nastoje učiniti održivima. Prije dvije godine Siemens je predstavio lopaticu napravljenu od reciklirajućih materijala i obvezao se do 2040. početi proizvoditi 100 posto reciklirajuće turbine. Danska tvrtka Vestas Wind Systems, najveći svjetski proizvođač turbina, ove je godine našla kemijsko rješenje koje omogućava recikliranje lopatica, no to tek treba biti potvrđeno u većim razmjerima.
No postoji i rizik da ti napori zastanu uslijed problema u sektoru nastalih zbog rastućih troškova materijala i instaliranja, što usporava ili zaustavlja projekte.
Kowalski i dva druga suutemeljitelja pokrenula su Canvus 2021. godine nakon što su iskušavali različite mogućnosti za dotrajale lopatice. Prvo su razmatrali može li ih se usitniti i koristiti za proizvodnju cementa. Na kraju su zaključili da bi, s obzirom na trajnost materijala, najbolje bilo naći im novu svrhu.
Došli su na nekih 150 ideja za nove proizvode i na kraju to sveli na 11 koji se mogu proizvoditi u većim količinama kao što su posude za cvijeće, stolovi za piknik i klupe.
U Canvusovu tvornicu veličine 10.200 četvornih metara stižu kamioni s prethodno razrezanim lopaticama iz cijelog SAD-a. Zatim se ti dijelovi procesuiraju u još manje i skeniraju za razvijanje 3D nacrta. Od 2022. tvrtka je zaprimila više od tisuću dotrajalih lopatica i nekoliko stotina ih je već preradila.
Canvus je tek jedna od tvrtki koje su prepoznale moguću uporabu nekadašnjih lopatica na vjetroelektranama. Irski BladeBridge proizvodi pješačke mostove, lučka uprava u danskom Ålborgu ih koristi za sklonište za bicikle, a nizozemski Superuse Studios od njih pravi opremu za dječja igrališta.
No Canvus ima donekle jedinstven poslovni model. Naime, njegovi su klijenti tvrtke koje doniraju klupe i posude za cvijeće za javne prostore. Svaki od proizvoda čija cijena varira od 3.500 do 9.500 dolara postaje marketinški alat za tvrtku koja ih donira jer proizvodi dolaze s pločicom gdje donator može staviti svoje ime te s QR kodom za web stranicu koju donator programira.
Unajmljivanje oglasnog prostora na panelima u SAD-u tvrtku košta barem 250 dolara mjesečno. Tako, pojašnjava Kowalski, klijenti Canvusa plate 3.500 dolara kako bi njihov brend bio vidljiv u školi ili u parku, što je otprilike 11 dolara mjesečno za razdoblje od 25 godina.
Među klijentima su naftni div Shell, prodavatelj vozila Mark Wahlberg Chevrolet ili građevinska tvrtka Grainger.
Canvus također zarađuje naplaćujući operatorima vjetroelektrana odlaganje lopatica.
No nisu svi novi životi lopatica jednaki. Naime, neki, kao u slučaju pretvaranja u gorivo za proizvodnju cementa, ostavljaju veći energetski otisak ili proizvode štetne sastojke kao kod procesa paljenja stakloplastike. Canvus ugrađuje i druge reciklirane materijale u svoje proizvode, no još uvijek se radi na procjeni njihova cjelokupnog životnog ciklusa i zasad nema izračuna koliko se energije potroši na prijevoz i preradu lopatica.
Klupe u parku u Avonu, u Ohiju, napravljene od lopatica turbina
McKinley ističe i drugi rizik za poslove poput Canvusova. Vjetroturbine rade otprilike 25 godina, no životni vijek im se može produljiti pažljivim upravljanjem ili skratiti udarcem groma ili zatajivanjem. To je izazov za svakoga tko želi stvoriti stabilan lanac dobave. Iduće generacije lopatica također mogu biti prijetnja dugoročnosti poslovanja tvrtki za iskorištavanje dotrajalih lopatica.
Tvrtka MidAmerican Energy upravlja s više od 3400 vjetroturbina u Iowi i 2021. je prestala slati dotrajale lopatice na odlagališta za otpad. Dopredsjednica korporativnih komunikacija Tina Hoffman rekla je da je prošle godine MidAmerican Energy reciklirao 1100 lopatica, od čega je nekoliko stotina otišlo u Canvus, no u budućnosti žele više raditi na održavanju i smanjiti broj lopatica koje se uklanjaju godišnje.
Convusovi proizvodi trenutačno imaju dobar imidž.
"To je definitivno nešto novo što nas veseli imati", rekla je Stacy Barnes iz gradske uprave Greensburga u Kansasu gdje je postavljeno šest doniranih klupa. Nakon što je tornado 2007. otpuhao veliki dio infrastrukture u tom mjestu, gradić se opredijelio za zelenu obnovu, pa sada na ulicama postoje LED rasvjeta i punionice za električna vozila. U mjestu živi 800 ljudi i 100 posto električne energije dolazi od vjetra.
.webp){kind=icon}
