Za većinu radnika fenomen takozvane "velike ostavke" završio je. Za izvršne direktore, on tek počinje.
Prema izvješću tvrtke za obuku izvršnih direktora Challenger, Gray & Christmas, više od 1400 izvršnih direktora napustilo je pozicije do rujna ove godine. To je gotovo 50 posto više u odnosu na isto razdoblje lani i najviše u povijesti u tom razdoblju otkako je tvrtka 2002. godine započela s praćenjem tih podataka.
Podaci tvrtke obuhvaćaju odlaske izvršnih direktora u tvrtkama sa sjedištem u SAD-u koje imaju barem deset zaposlenih i posluju najmanje dvije godine. Tvrtka prikuplja podatke iz novinskih izvješća, priopćenja za javnost i podnesaka Komisije za vrijednosne papire i burzu (SEC).
Puno se pisalo o tome kako je sindrom izgorijevanja porastao tijekom pandemije dok su se radnici suočavali s nizom stresora i neizvjesnosti dok su prolazili kroz globalnu zdravstvenu krizu. Osjećaj iscrpljenosti možda sada sustiže rukovoditelje, iako se ukupna stopa otkaza u SAD-u vraća na pretpandemijske razine.
"Svaki izvršni direktor ili glavni službenik za ljudske resurse u mom svijetu s kojim razgovaram kaže da su pandemija i odgovor na pandemiju bili jedno od najstresnijih, ako ne i najstresnije iskustvo u njihovu radnom vijeku", rekao je Alexander Kirss, viši direktor odjela za ljudske resurse u konzultantskoj tvrtki Gartner. "Oni nisu samo morali voditi svoje organizacije kroz pandemiju iz strateške perspektive, već i iz ljudske perspektive."
Državni i neprofitni sektor bili su na vrhu popisa po broju izvršnih direktora, više od njih 350, koji su napustili svoje pozicije ove godine, što je više od 85 posto više u odnosu na isto razdoblje lani. Tehnološki sektor zabilježio je drugu najveću stopu odljeva, s više od 140 izvršnih direktora koji su napustili uprave, što je gotovo 50 posto više nego prošle godine.
Ukupna radna snaga u SAD-u smanjuje se kako sve više baby boomera dolazi u dob za umirovljenje, no to, prema izvješću, nije jedini razlog egzodusa. Otprilike 22 posto svih odlazaka izvršnih direktora bilo je umirovljenje, što je malo manje od 24 posto koliko ih je otišlo u mirovinu prošle godine.
Iako nije naveden razlog za gotovo trećinu odlazaka izvršnih direktora, 17 posto ih je navodno odstupilo na druge upravljačke dužnosti, odbore ili savjetodavne pozicije. Ostali razlozi koje je zabilježio Challenger su približavanje kraja privremenih mandata ili odluka da se iskušaju neke nove prilike.
Challenger pripisuje velik dio tog odljeva trenutačnim promjenama u gospodarstvu. "Tvrtke se pripremaju za ekonomske promjene u nadolazećim mjesecima. Uz porast troškova rada i kamatnih stopa, traže nove vođe", naveo je u izvješću Andrew Challenger, viši potpredsjednik u tvrtki.
Kirss nije iznenađen ishodom Challengerova izvješća.
"Povijesno gledano, manja je fluktuacija izvršnih direktora u trenucima nesigurnosti. Tako je bilo tijekom Velike recesije, kao i tijekom pandemije koronavirusa", rekao je Kirss. Izvršni direktori često ostaju u pripravnosti zbog osjećaja odgovornosti, a u isto vrijeme, upravni odbori preferiraju stabilnost i mirne ruke za volanom.
Međutim, trenutak se promijenio, kazao je Kirss. "Mnogi promatrači, uključujući mene, očekivali su postpandemijski porast izmjene izvršnih direktora, čini se kako je konačno stigao."
"Promjene u upravama mogle bi se nastaviti ili čak ubrzati sada kada smo izašli iz pandemije i upravni odbori gledaju učinak izvršnih direktora dok se poduzeća bore za postizanje profitabilnosti usred kontinuirane inflacije i ekonomske neizvjesnosti", smatra Kirss. Neki od tih trendova zarazni su, dodao je. "Izvršni direktori i direktori odbora društvena su bića. Vidjeli su što su im učinili kolege, osobito konkurenti, i mogli bi osjetiti pritisak da razmotre što će oni poduzeti po tom pitanju."
.webp){kind=icon}
