Dok mladi sve više bježe od poljoprivrede i sa sela David Pejić je krenuo sasvim drugim putem. Unatoč tome što je u New Yorku studirao film i kasnije filozofiju na Cambridgeu, svoje karijerno ostvarenje pronašao je u pitoresknom selu nadomak Zagreba. A da radi dobar posao potvrđuje i to što je proglašen najboljim europskim ekološkim poljoprivrednikom, a ove godine najboljim mladim poljoprivrednikom u Hrvatskoj.
U Habjanovcu, svega 60-ak kilometara od Zagreba, na 20 hektara površine prostire se njegovo eko imanje Zrno. Teško ga je ne primijetiti u mjestu sa svega par obiteljskih kuća. Ipak, čini se da problema s radnom snagom nema, jer je ispred imanja parkirano desetak automobila vrijednih radnika, većinom žena iz susjednih općina. Čini se da nema ni problema s uvjetima rada jer nas vedro pozdravljaju dok prilazimo ovom zanimljivom poljoprivrednom gospodarstvu. Prema podacima Fine, ukupni prihodi Zrna 2022. godine iznosili su 1,26 milijuna eura, što je godišnji rast od 4,04 posto, uz neto dobit od 32.522 eura.
Jutarnje sunce već ozbiljno prži. Do velike drvene sjenice u kojoj nas u hladovini čeka Pejić došli smo pod budnim očima njegova četiri psa koje je naš dolazak nakratko omeo u sunčanju.
"Priznanja i nagrade koje smo dobili u zadnjih godinu dana velika su čast i dokaz da je vrijedno nagrađivanja ono što smo moj tim i ja gradili. Te nagrade su nam dodatan vjetar u leđa i potvrda da ono što radimo ima smisla i da smo na pravom putu. Zahvalni smo na pozornosti koju smo dobili i guramo dalje prema svojim planovima i rastu u proizvodnji", kaže za Bloomberg Adriju David Pejić, koji je vodstvo najstarijeg ekološkog imanja u Hrvatskoj preuzeo 2015. godine.
Naime Pejić je lani u Bruxellesu, prema izboru Europske komisije, proglašen najboljim europskim ekološkim poljoprivrednikom u konkurenciji 200 kompanija i pojedinaca iz 26 zemalja. Priznanje nije izostalo ni ove godine kada se ponovno okitio titulom najboljeg mladog hrvatskog poljoprivrednika. No, njegova je životna i karijerna priča mogla ići sasvim drugim smjerom.
Pitamo ga kako je nakon studija filma u New Yorku i filozofije na Cambridgeu, nakon povratka u Hrvatsku zaorao u poljoprivredu.
"U pozadini uma mi je stalno bila činjenica da je iza mene u Hrvatskoj obiteljski biznis iz kojeg sam proizašao i čiji sam i sam bio dio kroz svoje odrastanje. Znao sam da su moji roditelji stvorili nešto jedinstveno, unikatan poslovni ekosustav. Dio mene je znao da se želim vratiti tome i pridonijeti u daljnjem razvoju. Kada sam se vratio u Hrvatsku, pitao sam roditelje gdje sam im najpotrebniji. Odgovorili su – Zrno. Duboko sam zaronio u to, krenuo učiti i razvijati posao", prisjetio se početaka rada na najvećem no-till biointenzivnom vrtu u regiji koji je usredotočen na energetsku samodostatnost, istraživanje i inovacije.
Poslovni ekosustav koji spominje, odnosno obiteljski biznis, sastoji se od četiriju poslovnih subjekata koje vodi s roditeljima Zlatkom Pejićem i Jadrankom Boban Pejić.
Biovega je njihova najveća tvrtka unutar koje posluje lanac trgovina zdravom hranom Bio&Bio. Tu su i izdavačka kuća Planetopija s lancem knjižara, pa edukativna ustanova Makronova i Zrno eko imanje sa Zrno bio bistroom, jedinim certificiranim ekološkim restoranom u Hrvatskoj.
Podaci Fine pokazuju kako je 2022. u Biovegi je radilo 158 zaposlenika, a njihovi ukupni prihodi su iznosili 17,1 milijun eura, što je 2,87 posto više nego godinu ranije. No unatoč ovom rastu, zabilježen je neto gubitak od 357,024 eura. Nasuprot tome, lanac knjižara Planetopija imala je lani prihod od 1,34 milijuna eura i neto dobit od 78,599 eura. Makronova je 2022. zaključila s 103.027 eura prihoda i minusom od 4,673 eura.
"Gledamo na sve to kao cjelinu i kao obitelj smo posvećeni razvoju navedenog jer to za nas nije samo posao. Nama je taj poslovni ekosustav prilika da izrazimo i manifestiramo promišljanje o tome kakav bi svijet i društvo trebali biti ili barem u kojem bi smjeru trebali ići", govori nam s iskrom u očima dok mu se psi pod nogama skrivaju od sve jačeg sunca koje nemilosrdno tuče po imanju koje urednošću više nalikuje na kakav aristokratski park.
Zbog svega što rade na Zrno eko imanju, a i cijelog poslovnog ekosustava koji su izgradili njegovi roditelji nameće se pitanje mogu li uopće moderni poljoprivrednici, posebno u Hrvatskoj, imati ozbiljnije stope rasta i prilike za razvoj bez poslova koji daju dodanu vrijednost osnovnoj poljoprivrednoj djelatnosti.
"Gledamo li strukturu poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj, vidimo da je sve veći izazov živjeti isključivo od primarne proizvodnje konvencionalnih ratarskih kultura kao što su kukuruz i pšenica. Nužni su različiti oblici dodavanja vrijednosti. To se može postići na razne načine. Primjerice, kroz preradu i, naravno, dodatne aktivnosti, ali i različitim oblicima primarne proizvodnje poput ekološke poljoprivrede. To se može postići i inovativnim oblicima poput biointenzivnog vrtlarenja koji je jedan od naših pionirskih projekata, gdje na vrlo malim površinama postižemo uzgoj ekološkog povrća u vrlo velikim količinama. To pak može biti vrlo atraktivno mladima koji tek trebaju doći do svojih prvih površina. Sve u svemu, mnogo je načina kojima se možemo pomaknuti s nulte točke proizvodnje konvencionalnih ratarskih kultura. Našim poslovanjem na Zrnu pokušavamo biti simbol tih različitih metoda, naravno u kontekstu ekološke proizvodnje."
Napominje kako Zrno eko imanje posebnim čini to što ima četiri vrste proizvodnje. Uz primarnu poljoprivrednu proizvodnju, gdje na 20 hektara uzgajaju 60-ak poljoprivrednih kultura, tu je i prerada na samom imanju, gdje te poljoprivredne kulture prerađuju u različite oblike zimnice. Na imanju se bave i pekarstvom pa proizvode više od 50 različitih pekarskih proizvoda, a najponosniji su na jedini certificirani ekološki bezglutenski kruh od kiselog tijesta. Četvrta djelatnost koja zaokružuje priču je ugostiteljstvo, odnosno Zrno bio bistro u Zagrebu koje se krasi time što je prvi i jedini certificirani ekološki restoran u Hrvatskoj.
"Kroz ta četiri proizvodna pogona i djelatnosti imamo više od 150 certificiranih ekoloških proizvoda, a način na koji proizvodimo omogućuje nam ono stvarno 'od polja do stola' iskustvo", objašnjava nam Pejić dok kušamo neke od spomenutih proizvoda. Tart od jabuka je stvarno izvrstan.
Zahvaljujući upravo tim različitim proizvodnim tipovima, Pejić kaže da lakše balansira i amortizira različite izazove, posebice one ekonomske.
"Ako je poljoprivredna sezona loša poput ove, možemo staviti veći naglasak na pekarstvo ili ugostiteljstvo, što nam omogućuje da prebrodimo moguće financijske izazove. Svjesni smo da je to naša prednost i nešto čime drugi poljoprivrednici možda ne raspolažu. Tu je i naš širi poslovni ekosustav koji nam omogućava izravan plasman proizvoda", otkriva Pejić, ali ističe kako i to ima drugu stranu.
"Kompleksnost svega što radimo je izazov za sebe. Ne možemo se potpuno usresdotočiti samo na jednu stvar, što mnogi manji i 'jednostavniji' proizvođači mogu. Osobno nekad sanjarim o tome da se možemo fokusirati na manje toga, ali sve ima svoje prednosti i nedostatke. Naš kontekst je specifičan i omogućava nam da funkcioniramo i na nerazvijenim tržištima kao što je možda hrvatsko."
Direktor imanja kaže da u Hrvatskoj postoji nedostatak povjerenja u ekološke proizvode i proizvodnju, a kupci često ističu razliku cijena konvencionalnih i ekoloških proizvoda.
"Ekološka proizvodnja, pogotovo povrća, dolazi uz neke svoje zakonitosti, pravila i dodatan angažman. Naravno da to generira veće troškove, ali zato je i cijena tih proizvoda veća. Upravo je u tome poanta. Na taj se način sustav balansira. Često se spominje ta razlika u cijeni, ali zanimljive su dvije stvari. Naime, prošle je godine uslijed krize s Ukrajinom i inflacijskih pritisaka razlika između konvencionalnih i ekoloških proizvoda bila smanjenja. To je zato što konvencionalni proizvodi ovise o mineralnim gnojivima, a ta gnojiva su naftni derivati. Kako su naftni derivati porasli u cijeni, tako je porasla i cijena konvencionalne proizvodnje. Ekološka proizvodnja nije u tom omjeru bila izložena tome", govori Pejić, i dodaje:
"Druga stvar, cijena konvencionalnih prehrambenih proizvoda ne uključuje cijeli aspekt štetnosti za okoliš i pojedince. Kada bismo obračunali koliko gubimo, odnosno koliko nas košta konvencionalna proizvodnja u smislu štete na okoliš i zdravlje, cijena bi bila puno veća. Krećemo se prema tome da te eksternalitete više ne možemo doživljavati kao nešto što nije dio priče. Mislim da će se ta razlika u cijeni sve više smanjivati. Cijena konvencionalnih proizvoda će rasti, a budući da je sve više ekoloških proizvođača i veća je dostupnost, mislim da će se cijena ekoloških proizvoda polako približavati cijenama konvencionalnih."
Ova godina bila je vrlo izazovna za poljoprivrednike diljem Hrvatske, a posljedice se osjete i na njegovom imanju. Naime, kišno proljeće i početak ljeta ugrozilo je razne procese, pogotovo u suzbijanju korova budući da je to posao koji obavljaju mehanički, a za to im treba donekle prosušeno tlo. Najveću štetu nanijela im je tuča koja ih je pogodila prije mjesec dana.
"Potukla nam je velik udio nasada i usjeva, šteta je veća od 100 tisuća eura. To će svakako imati posljedice koje će se osjetiti, ali opet, kroz sve ove različite aspekte našeg sustava i proizvodnje, moći ćemo to prebroditi. Realnost je da su poljoprivreda i poljoprivredna proizvodnja oblikovani nepredvidivošću i sve ekstremnijim vremenskim uvjetima. Svakako je nešto čemu se mi pokušavamo prilagoditi, ali izazovno je. Primjerice, prošle godine smo uložili u sustave navodnjavanja misleći da je to ono što će nam trebati budući da je prošla godina bila dosta sušna. Ove pak godine ulažemo u drenažu. To možda najbolje ilustrira realnosti poljoprivrede", kaže nam.
U Adria regiji sve je više ekoloških poljoprivrednika, a to nam potvrđuje i Pejić, pa nas je zanimalo surađuje li s kolegama iz susjednih država.
"Kroz društvene mreže smo u površnom kontaktu, ali i tu se vidi da ima sve više onih koji dijele načela i metode slične našima. Nešto intenzivnije smo u kontaktu sa sličnim proizvođačima u Americi ili Zapadnoj Europi, gdje je tržište razvijenije. Tamo imamo dosta aktivnih kontakata s kojima razmjenjujemo savjete."
Poljoprivreda je vrlo stresna djelatnost koja može uistinu konzumirati čovjeka u cijelosti, a povrat je često nesiguran, povjerio nam se David Pejić. Smatra da upravo zato mnogi odlaze iz poljoprivrede. Međutim, iseljavanje iz ruralnih krajeva i bijeg od proizvodnje hrane nije dugoročno održivo stanje. Svojim primjerom želi motivirati druge, posebice mlade poljoprivrednike, jer iz prve ruke zna da se od ekološke poljoprivrede može kvalitetno i održivo živjeti.
Štoviše, kaže da kroz ciljeve Europske unije za ekološki uzgoj do 2030. godine vidi prilike za ekološku poljoprivredu u Hrvatskoj.
"Europska unija si je zadala ambiciozan cilj razvoja ekološke poljoprivrede, prema kojem bi do 2030. godine 25 posto svih površina trebalo biti pod ekološkim uzgojem. To pruža jedinstvenu priliku za Hrvatsku, ne samo za poljoprivrednu proizvodnju koja prelaskom na ekološku omogućuje zaštitu našeg okoliša i ekosustava, ali i u kontekstu činjenice da je Hrvatska turistička zemlja. Naime, to je i ogromna prilika za razvoj ekoloških gospodarstava koja imaju i turistički značaj. Kada gosti putuju u Hrvatsku, žele vidjeti upravo zaokružena ekološka gospodarstva. To vidimo i mi po potražnji za edukacijskim ili ugostiteljskim sadržajem. Nema nikakve sumnje da je u interesu Hrvatske i našeg društva da se opredijelimo za ekološku poljoprivredu. Jedino je pitanje hoćemo li taj potencijal prepoznati", zaključio je naš sugovornik.