Rješavanje spora između kompanija na sudovima u Bosni i Hercegovini u prosjeku traje sedam godina, dok se putem arbitraže takav spor može riješiti i za godinu dana, a u nekim slučajevima i za mjesec, u zavisnosti od kompleksnosti spora i volji stranaka. Unatoč ovim razlikama kompanije u BiH i dalje rješavanje sporova povjeravaju sudovima.
''Trenutna statistika pokazuje da kompanije u BiH češće koriste sudske mehanizme za rješavanje sporova od alternativnih, što, pored arbitraže, uključuje i medijaciju. Vjerujem da je razlog za to uvriježeno mišljenje, koje nije samo isključivo orijentisano na BiH već za Balkan općenito, da svaki spor treba riješiti sud s obzirom na to da se strane same ne mogu dogovoriti'', za Bloomberg Adriju kaže Armela Ramić, predsjednica Udruženja Arbitri.
Prema podacima Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (VSTV), na kraju prošle godine, sudovi u BiH su imali 14.889 neriješenih privrednih predmeta, dok je broj riješenih predmeta iznosio 16.920. U prošloj godini sudovi su zaprimili i 15.312 novih predmeta iz oblasti privrede. Ovi podaci dovoljno govore o preopterećenosti sudova i potrebi za korištenjem arbitraže u većoj mjeri.
Arbitraža je efikasan način rješavanja sporova u kojem treća neutralna strana – arbitar pojedinac ili arbitražno vijeće – donosi odluku o rješenju spora.
''Bitno je napomenuti da arbitražna odluka ima snagu pravosnažne sudske odluke. Osnovne prednosti arbitraže su, između ostalog, stručnost (ekspertiza) arbitara u određenoj industriji, fleksibilnost procedure, olakšan postupak za priznanje i izvršenje stranih arbitražnih odluka, tajnost postupka te brže rješavanje spora u odnosu na sudski postupak'', pojašnjava Ramić.
Ističe da arbitraža sve više postaje trend u regiji, pa tako i u BiH, ali da je taj broj i dalje nizak u odnosu na broj predmeta pred sudovima. U prilog ovome govori i čnjenica da u su prošloj godini pred Arbitražnim sudom pri Vanjskotrgovinskoj komori BiH riješena četiri predmeta, a trenutno su u toku dva. Svi postupci su pokrenuti radi naknade štete, odnosno isplate duga.
''Kompanije u BiH nažalost nisu dovoljno upoznate s prednostima arbitraže i još uvijek je smatraju nečim apstraktnim i neprimjenjivim u praksi. Iako, moramo naglasiti da u posljednje vrijeme primjećujemo trend povećanja prepoznatljivosti ovog mehanizma rješavanja sporova'', za Bloomberg Adriju kažu iz Arbitražnog suda pri VTK BiH.
Internacionalizacija poslovnih odnosa također može imati pozitivan efekat na razvoj arbitraže u BiH, posebno u situacijama kada naše kompanije posluju s partnerima koji dolaze iz pravnih sistema s razvijenom arbitražnom praksom.
Arbitraža donosi niz prednosti kako za kompanije tako i za pravosudni sistem, ali i državu. Na ovaj način kompanije brže i jednostavnije riješe spor s drugom kompanijom, a doprinosi i rasterećenju sudova, kao i poboljšanju poslovanja i investicione klime. Upravo je sporost i neefikasnost sudova jedan od ključnih problema koji koči dolazak stranih investitora u BiH.
Još uvijek nizak broj slučajeva riješenih arbitražom/Licencirane fotografije
''Postojanje stabilnog sistema arbitraže u državi šalje pozitivan signal stranim investitorima, da postoji sistem unutar kojeg njihovi interesi i ulaganja mogu biti zaštićeni na efikasan i efektivan način u odnosu na redovno pravosuđe, gdje uslijed velikog opterećenja postupci i sporovi mogu trajati godinama i gdje su finansijski gubici mnogostruko veći'', kaže Ramić.
Također, arbitraža omogućava i tajnost raspravljanja te kompanije bitne informacije iz spora mogu zaštititi od javnosti, dok su sudski postupci transparentni i javni. Uz to, sam arbitražni postupak je pomirljivog karaktera i doprinosi očuvanju poslovnih odnosa među kompanijama jer se strankama omogućava da racionalno i kvalitetno iznesu svoje pozicije za razliku od sudskog postupka koji je više formaliziran.
''Svi poslovni subjekti koji su odlučili da svoj spor riješe ovim putem su nesmetano izvršili presude koje su ishodovali, te su iskazali izrazito oduševljenje brzinom, fleksibilnošću i ekonomičnošću ovog mehanizma rješavanja sporova'', dodaju iz Arbitražnog suda pri VTK BiH.
Zakonska regulativa
Ono što predstavlja problem u BiH je zakonska regulativa u pogledu arbitražnog rješavanja sporova. Naime, BiH je jedina zemlja u regiji koja nema zakon o arbitraži, već je postupak arbitraže regulisan odredbama entiteskih zakona o parničnom postupku.
''Vjerujem da je i to jedan od razloga zašto se kompanije teže odlučuju na korištenje ovog mehanizma. Međutim, bitno je naglasiti da same strane mogu izabrati pravila arbitražnog postupka i zakon koji će se na njih primjenjivati, a što je i prednost arbitraže. Također, ističem da je BiH, kao i druge zemlje koje imaju razvijen sistem arbitraže, potpisnica UN Konvencije o priznanju i izvršenju stranih arbitražnih odluka (Njujorška konvencija iz 1958. godine). Stoga, arbitražnu odluku koja je donesena u BiH možete putem olakšanog sistema priznati u 168 zemalja u svijetu. Dakle, zakonodavni okvir domaćim i stranim investitorima ne bi trebao biti razlog za nekorištenje arbitraže, uzimajući u obzir, a kako sam istakla, fleksibilnost ovog postupka i činjenicu da je BiH potpisnica Njujorške konvencije'', ističe Ramić.
Još jedan mehanizam rješavanja spora koji je kompanijama na raspolaganju je postupak medijacije, koji je regulisan Zakonom o postupku medijacije BiH. Medijacija je postupak u kojem treća neutralna osoba (medijator) pomaže strankama da postignu obostrano prihvatljivo rješenje spora.
''Za razliku od arbitraže, medijator ne može nametnuti stranakama rješenje spora. Dakle, stranke nemaju uticaj na sadržaj arbitražnih odluka i njima im se, kao i sudskom odlukom, nameće ''prisilno'' rješenje spora. Medijator ne odlučuje o sporu, već pomaže strankama pronaći zajedničko rješenje o čijem sadržaju one apsolutno odlučuju. Medijacija se zasniva na saradnji i dogovoru stranaka, za razliku od sudskog i arbitražnog postupka, koji se zasnivaju na njihovom suprotstavljanju. Jedino zajednički dogovor stranaka može dovesti do rješenja spora u medijaciji'', pojašnjava Ramić.
.webp){kind=icon}
