Kako ulažu obiteljski uredi: Ortega bira sigurnost, Bezos rizik

Kada netko raspolaže milijardama dolara, poput Billa Gatesa ili Jeffa Bezosa, u praksi je nemoguće da sam donosi sve financijske odluke. Zato okuplja tim stručnjaka čiji je zadatak da novac pametno rasporedi, zaštiti od gubitaka i pronađe nove prilike za rast, ali i jačanje renomea. Vremenom su ti timovi prerasli u vrlo moćne investicijske centre koji sudjeluju u velikim globalnim poslovima. Njihova uloga posebno dolazi do izražaja u nestabilnim periodima, poput rata na Bliskom istoku, kada u nedostatku drugih kupaca tzv. obiteljski uredi (eng. family offices) često preuzimaju glavnu ulogu.

Za razliku od fondova ili banaka, obiteljski uredi ne rade s tuđim novcem i ne moraju se pravdati investitorima; upravljaju isključivo bogatstvom jedne obitelji i upravo im ta "zatvorenost", ili ekskluzivnost, daje veliku prednost - mogu odlučivati brzo, diskretno i dugoročno. Ako procijene da je pravi trenutak da kupe tvrtku, zgradu ili uđu u novi sektor, ne moraju čekati suglasnost ili prolaziti kroz komplicirane procedure.

Što ih razlikuje od drugih investitora

Prednost obiteljskih ureda nije samo u količini novca, već u tome što mogu uložiti dugoročno, bez pritiska brzih rezultata, i što krize koriste kao priliku, a ne kao signal za povlačenje. Ako za primjer uzmemo aktualni rat u Iranu, koji traje mjesec i pol dana, u tom vremenskom okviru nije zabilježeno povlačenje kapitala iz ključnih sektora, već naprotiv, skok cijena energije do čak 30 posto (plin i struja) i rast ulaganja u naftu, infrastrukturu i takozvane defenzivne industrije ukazuju na to da veliki investitori, uključujući obiteljske urede, koriste krizu za jačanje svojih pozicija.

Iako su obiteljski uredi nastali da bi najbogatije obitelji sačuvale bogatstvo kroz generacije ili da bi milijarderi ostavili svoje bogatstvo u nasljeđe, koncept se vremenom mijenjao: tako su te obiteljske strukture prerasle u složene, razvijene investicijske sustave koji, osim ulaganja, obuhvaćaju i porezno i pravno planiranje pa i filantropiju. Danas upravljaju ogromnim kapitalom i funkcioniraju kao zatvoreni sustavi s vlastitim investicijskim i analitičkim timovima, zbog čega mogu ulagati tamo gdje drugi rjeđe ulaze: u privatne kompanije, infrastrukturu i energetiku.

Budući da im cilj nije brza zarada već dugoročno očuvanje i rast bogatstva, obiteljski uredi najčešće izbjegavaju oslanjanje isključivo na burzu i okreću se direktnim ulaganjima. Kupovina tvrtki ili ulazak u njih u ranoj fazi daje im veću kontrolu nad investicijom i potencijalno veći prinos, što je posebno važno u nestabilnim vremenima. Također, sve više ulažu u umjetnu inteligenciju (AI) i biotehnologiju, uz nekretnine kao sigurnu luku.

Tko su vodeći igrači na tržištu

Među najvećim obiteljskim uredima dominiraju američke i europske obitelji, ali s izrazito globalnim portfeljima. Walton Enterprises, koji upravlja bogatstvom nasljednika Walmart carstva, najjasniji je primjer koncentracije privatnog kapitala, s portfeljem koji obuhvaća gotovo sve klase imovine. Cascade Investment se izdvaja po diverzifikaciji u infrastrukturu i energetiku, dok Bezos Expeditions agresivno ulaže u tehnologiju budućnosti, uključujući svemir.

 

 

 

 

U Europi, Pontegadea Inversiones je postao sinonim za globalnu dominaciju u komercijalnim nekretninama, dok KIRKBI transformira industrijski kapital u ulaganja u obnovljive izvore energije i inovacije. Mousse Partners, s druge strane, pokazuje kako obitelj iza brenda Chanel ne zadržava kapital samo u modi, već ga kroz svoju investicijsku strukturu ulaže u različite sektore - od nekretnina do fondova i kompanija; cilj je smanjenje ovisnosti o jednom poslovanju i dugoročno uvećavanje bogatstva.

Ono što je zajedničko svim ovim strukturama je strateški zaokret prema privatnim tržištima. Konkretno, obiteljski uredi se oslanjaju na model ulaganja u već izgrađene tvrtke (eng. private equity) i model ulaganja u novija, brzorastuća poslovanja (eng. venture capital). Oba modela su podjednako značajna jer im omogućavaju direktni ulazak u vlasništvo kompanija te veći utjecaj i potencijal zarade u odnosu na "klasične" dionice.

Kako rat mijenja pravila igre

Rat u Iranu i poremećaji oko Hormuza u proteklim tjednima još jasnije su istaknuli razlike u ponašanju investitora. Dok su mali ulagači reagirali panično - povlačeći novac iz dionica transportnih, aviokompanija i industrija koje ovise o stabilnim lancima opskrbe - obiteljski uredi su svoju pažnju preusmjerili prema sektorima koji izravno profitiraju od krize. To se, prije svega, odnosi na energiju: naftu i plin.

Cascade Investment već ima snažnu izloženost infrastrukturi i transportu, dok Pontegadea Inversiones nastavlja ulagati u vrhunske nekretnine u globalnim centrima jer se takva imovina smatra sigurnijom u vremenima nestabilnosti. Paralelno, dio kapitala ide i u poljoprivredu i logistiku - sektore koji izravno odgovaraju na poremećaje u opsrkbi hranom i robom.

Taj pristup se jasno vidio i u prethodnim krizama. Tijekom financijske krize 2008. godine, dok su mnogi investitori panično prodavali imovinu, obiteljski uredi su kupovali tvrtke i nekretnine po nižim cijenama; slično se dogodilo i za vrijeme pandemije 2020. godine, kada su ulagali u tehnološke tvrtke i logistiku, prepoznavši da će digitalizacija i online trgovina ubrzati rast tih sektora.

 

 

 

 

Za razliku od njih, mali investitori se u žešćim krizama najčešće povlače: prodaju dionice koje su izložene zaraćenim regijama, izbjegavaju volatilne sektore i okreću se "sigurnim lukama", poput zlata ili štednje.

 

 

 

 

Najviše se izdvaja Pontegadea Inversiones jer ima najjasniju i najdosljedniju strategiju - gotovo sav fokus je na vrhunskim nekretninama diljem svijeta. Dok drugi diverzificiraju, Ortega praktički igra na jednu kartu, ali vrlo disciplinirano: kupuje najprestižnije zgrade i time čuva vrijednost kapitala. To ga čini jednim od "najkonzervativnijih", ali i najstabilnijih igrača.

S druge strane spektra je Bezos Expeditions, koji se izdvaja po spremnosti na rizik i ulaganje u buduće tehnologije - od startupa do svemira. Njegov pristup je suprotan Orteginom: fokus je manje usmjeren na očuvanje, a više na rast i transformaciju kapitala.

Cascade Investment je poseban jer kombinira veličinu kapitala s fokusom na "tradicionalnu ekonomiju" - infrastrukturu, energiju i poljoprivredu. To su sektori koji možda nisu atraktivni, ali su stabilni, posebno u krizi.

KIRKBI se izdvaja po tome što agresivno ulaže u obnovljive izvore energije i zelenu tranziciju, što ga pozicionira kao jednog od lidera u tom segmentu među obiteljskim uredima. Mousse Partners je također zanimljiv jer pokazuje kako kapital iz luksuzne industrije može potpuno promijeniti pravac i postati globalno diverzificiran, bez jasnog fokusa na jednu industriju.