.webp){kind=icon}
U posljednje vrijeme na tržištu BiH zabilježen je rast spajanja i akvizicija, s posebnim fokusom na IT sektor, obnovljive izvore energije i izvozno orijentisane industrije. Strani investitori traže prilike za ulazak na lokalno tržište, dok ESG kriteriji i digitalizacija sve više postaju presudni faktori u ovim procesima.
Benjamin Kadić, CEO&Founder People&Properties, naglašava da akvizicije donose ne samo kapital, već i stručnost i pristup globalnim tržištima, ali upozorava na izazove poput političke nestabilnosti i birokratskih prepreka.
U posljednje vrijeme na tržištu su se realizirale značajne akvizicije i spajanja među kojima se ističe akvizicija Mistrala od HTEC Group, Edison Energy preuzeo je Alfa Energy, softverske kompanije Ankora i Ant Colony spojene su u Bloomteq itd.
Značajni trendovi
''U posljednje vrijeme primjećujemo nekoliko značajnih trendova u sektoru spajanja i akvizicija (M&A) na našem tržištu. Prije svega, sve veći fokus stavlja se na digitalizaciju i tehnološke inovacije, što je direktno povezano s rastom IT sektora i sektora poslovnih servisa (BPO), ali i poslovne prilagodbe postpandemijskog perioda'', za Bloomberg Adriju kaže Kadić.
Dodaje da se uskoro može očekivati da će i ESG kriteriji postati ključni faktori pri odlučivanju o akvizicijama, jer se inozemne kompanije i investitori vode sve strožijim ekološkim standardima i društvenom odgovornošću prilikom odabira kompanija za akviziciju ili spajanje.
Kako kaže, u narednom periodu možemo očekivati porast tzv. cross-border transakcija, gdje će regionalni investitori i veće međunarodne korporacije tražiti prilike za ulazak na nova tržišta, uključujući BiH, kako bi diversificirali svoja ulaganja i iskoristili još neistražen potencijal lokalnih kompanija.
Depositphotos
Kadić naglašava da iako detalji nekih transakcija ostaju povjerljivi, postoji nekoliko značajnih procesa u toku.
''Naprimjer, zabilježen je rast interesa stranih investitora za preuzimanje manjih IT firmi, a nekoliko regionalnih investicijskih fondova već je najavilo potencijalne transakcije u outsourcingu (BPO), proizvodnom sektoru i logistici. Također, finansijski sektor u BiH, kroz bankarske konsolidacije, i dalje je aktivan, a regionalne banke traže prilike za širenje svog tržišnog udjela'', pojašnjava Kadić.
Posebno zanimljive inozemnim kompanijama su domaće IT firme, pogotovo one koje rade outsourcing, privlačne su stranim investitorima jer nude visokokvalifikovanu radnu snagu, portfelj već postojećih klijenata i relativno niže operativne troškove.
Energetski sektor, posebno obnovljivi izvori energije, postaju sve interesantniji zbog globalnog fokusa na održivost, dodaje.
Male i srednje proizvodne kompanije, koje već imaju razvijene odnose s inozemnim partnerima, privlačne su za akvizicije jer omogućavaju strateški ulazak na tržište BiH. Industrije koje su orijentisane na izvoz su posebno atraktivne jer nude priliku za proširenje distribucije i pristup novim tržištima.
Mogućnosti razvoja IT kompanija
Često se postavlja pitanje i šta domaće kompanije mogu imati od akvizicija i spajanja, posebno ako uzmemo u obzir da je HTEC nedugo nakon akvizicije Mistrala otpustio oko sedam posto radne snage. Kadić kaže da iako su otpuštanja dio poslovnih konsolidacija nakon akvizicije, dugoročni rezultati su često pozitivniji.
''U slučaju HTEC-a i Mistrala, iako je došlo do otpuštanja, očekuje se da će kompanija imati koristi od integracije njihovih resursa i tehnologija te započeti nova zapošljavanja ciljane radne snage kao rezultat novih poslovnih partnerstava s klijentima u inostranstvu. Akvizicije ponekad podrazumijevaju reorganizaciju poslovanja kako bi se osigurala održivost i efikasnost'', pojašnjava.
Akvizicije inozemnih kompanija mogle bi značajno doprinijeti razvoju IT industrije u BiH. One bi omogućile kompanijama, koje su trenutno fokusirane na outsourcing, da razviju vlastita rješenja i intelektualnu svojinu.
''Inostrani investitori donose ne samo kapital već i ekspertizu te pristup globalnim tržištima i tehnologijama, koje mogu ubrzati prelazak s outsourcing modela na inovativnija rješenja. Ovaj razvoj bi dodatno stabilizirao sektor i omogućio dugoročno održiv rast'', istaknuo je Kadić.
Depositphotos
S obzirom na općenitu ekonomsko-socijalnu i političku situaciju, pitanje je koliko su naše kompanije atraktivne inozemnim kompanijama za akvizicije. Politička nestabilnost, usporena digitalizacija i nedovoljno razvijena infrastruktura predstavljaju prepreke za priliv investicija. Ipak, BiH bilježi rast investicija iz godine u godinu.
''Mnogi investitori prepoznaju potencijal lokalnih firmi, posebno u sektorima kao što su IT, proizvodnja i energetika. Kompanije koje imaju stabilne finansijske rezultate, razvijene poslovne modele i regionalno prisustvo i dalje su atraktivne inozemnim kompanijama'', dodaje.
Jedan od najvećih izazova s kojim se kompanije prilikom akvizicije i spajanja mogu susresti je neusklađenost između lokalnih pravnih i regulativnih okvira i onih koji su prisutni na razvijenim tržištima. Također, nedostatak transparentnosti u poslovanju, složene procedure za dobivanje dozvola te birokratske prepreke često usporavaju procese spajanja i akvizicija. Kulturne razlike između lokalnih i stranih menadžerskih timova također mogu predstavljati izazov. Iako postoji osnovni okvir, potrebna je daljnja harmonizacija s EU standardima kako bi se olakšale transakcije.
Nedostatak stručnjaka
Sami procesi M&A zahtijevaju stručnjake iz različitih oblasti. Iako je tržište M&A savjetnika i pravnika u BiH još uvijek u razvoju, sve je veći broj lokalnih stručnjaka s međunarodnim iskustvom, koji mogu pružiti podršku u ovim transakcijama.
''Međutim, postoji potreba za daljnjim jačanjem kapaciteta u ovoj oblasti, posebno s obzirom na to da M&A transakcije zahtijevaju interdisciplinarni pristup, koji uključuje pravne, finansijske i tehničke savjetnike'', ističe Kadić.
Ipak, ne treba zanemariti ni činjenicu da se ovi procesi u BiH neće odvijati tako lako jer je većina domaćih kompanija još uvijek oprezna kada je riječ o akvizicijama, posebno u smislu da budu preuzete. Djelimično je to zbog nedostatka zrelosti, iskustva i dokazanih praksi, koje bi olakšale vlasnicima da uđu u proces akvizicije ili spajanja. Kadić kaže da se nerijetko primjećuje otpor vlasnika prema takvim praksama jer ih povezuju s neuspjehom, gubitkom tržišnog udjela ili nemogućnošću da se nose s krizama i promjenama.
''Međutim, stvarnost je često drugačija. Sve više firmi prepoznaje potencijal rasta kroz spajanja i akvizicije, bilo da je riječ o preuzimanju manjih firmi u regionu ili saradnji s međunarodnim partnerima'', zaključuje Kadić.
