.webp){kind=icon}
Otok Krk se već dokazao kao energetsko čvorište za naftu i ukapljeni prirodni plin, a čini se da tu nije kraj.
Naime, pomalja se projekt koji bi trebao, ako sve bude išlo po planu, za nekoliko godina omogućiti uvoz zelenog amonijaka koji bi onda služio za isporuke vodika za koji se Europska unija čvrsto nada da će biti jedan od ključnih faktora energetske zelene tranzicije.
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen najavila je u studenome prošle godine tijekom europskog tjedna vodika kako će Green Energy Park, kako se projekt naziva, biti jedan od najvećih projekata zelenog vodika na svijetu.
Naime, Europska unija daje financijsku potporu izgradnji pogona za proizvodnju zelenog vodika i amonijaka u brazilskoj državi Piauí.
Tamo proizvedeni zeleni vodik i amonijak bi se transportirali prema Krku, odakle bi se dalje vodik mogao koristiti za industrijske i ine potrošače u južnoj i središnjoj Europi, a u velikoj mjeri Italiji i Njemačkoj, odnosno posebice Bavarskoj.
"Ovaj primjer pokazuje da Europa nije samo pionir kad je riječ o uporabi zelenog vodika, već i partner za stvaranje globalnog tržišta vodika. S ovom javnom investicijom pomažemo privući i mobilizirati golemi privatni kapital", kazala je tada Von der Leyen.
Čelni ljudi projekta, kojemu je na čelu kao glavni izvršni direktor Bart Biebuyck, poručili su da zasad ne bi previše ulazili u detalje projekta dok se i službeno ne najavi, a to bi se svakako trebalo dogoditi doskora s obzirom na to da, kako je planirano, njegov razvoj započinje ove godine i trebao bi stupnjevito napredovati do 2030. godine, s tim da bi se prve količine na prihvatu na Krku mogle očekivati za nešto više od tri godine.
Lokacija bivše DINA Petrokemije | Adria Polymers
No doprema zelenog amonijaka ne bi se nužno vezala samo za Brazil, već i za još neke moguće izvore u Americi, Aziji ili Africi.
"Obnovljivi amonijak s više od šest različitih lokacija diljem svijeta (...) će se skladištiti i distribuirati s Krka. S obzirom na geografsku blizinu industrijskih područja sjeverne Italije i južne Njemačke opsluživat ćemo brzorastuću potražnju za zelenom energijom. Distributivni kanali uključuju brodove, željeznicu i cestovni promet", navodi se u najavi na web-stranici projekta Green Energy Park Krk.
Cilj EU-a je do 2030. uvoziti 10 milijuna tona vodika godišnje, a Green Energy Park Krk bi mogao doprinositi s gotovo 20 posto te količine.
U opisu projekta također se navodi da je riječ o uvozu 10 milijuna tona zelenog amonijaka godišnje, koji onda treba pretvoriti u vodik, te da će ukupna investicija biti vrijedna preko 2,5 milijardi eura.
Uz LNG, Krk bi uskoro mogao postati i čvorište za zeleni vodik | Petar Santini/Bloomberg
Skladišni prostori na Krku bi se nalazili na prostoru nekadašnje DINA Petrokemije. Dovršetak prvog skladišnog prostora za zeleni amonijak zapremine 100 tisuća kubnih metara planira se najranije za 2027. godinu.
Energetski stručnjak Ivan Brodić ističe kako smatra da se radi o dobroj energetskoj investicijskoj priči jer se mora početi razgovarati o mogućnostima uporabe vodika.
"Najvažnijim mi se čini uporaba vodika za skladištenje i prijenos energije. Trebalo bi svakako investitorima koji se žele baviti vodikom na komercijalnoj osnovi olakšati ulazak u to područje. Hrvatska treba iskoristiti sve mogućnosti koje joj se pružaju na energetskom planu. Upotreba vodika u industriji zasad se još čini daleko, no za skladištenje i prijenos energije je vrlo važan. Naime, kod obnovljivih izvora energije najveći je izazov da nemamo gdje skladištiti energiju ako sustav nema dovoljno kapaciteta preuzeti je. Tu vodik može puno pomoći. Naravno, tu je i mogućnost uporabe u transportu, primjerice brodovi", kazao je za Bloomberg Adriju Brodić.
Kako za Bloomberg Adriju pojašnjava Ivica Jakić, predsjednik udruge H2-Hydrogen Cell Croatia, zeleni amonijak će nositi vodik koji će se proizvoditi u Brazilu budući da bi transport čistog vodika bio tehnološki jako zahtjevan.
Bloomberg Mercury
"Na Krku bi se amonijak skladištio i odvijao postupak oslobađanja vodika iz amonijaka i puštanja dušika u zrak. Taj bi čisti vodik išao plinovodom prema Njemačkoj i Italiji, pa je zato i plinovodni spoj koji se radi od Krka prema Zlobinu predviđen i za vodik. Njemačka bi se spojila sa svojih 2800 kilometara vodikovoda na taj izvor. Mi kao udruga podržavamo sve te aktivnosti koje se tiču zelenog vodika, jedino tražimo da se kvalitetno primijene sve potrebne mjere opreza vezano za rad s amonijakom", rekao je Jakić, dodajući da je nositelj projekta tvrtka iz Luksemburga.
Jakić ističe kako i sama Hrvatska lagano kreće u vlastitu proizvodnju vodika.
"Tvrtka Solarwatt će u Ludbregu imati prvu proizvodnju vodika u količini od dvije tisuće kilograma dnevno, ali se priprema projekt i u Dalmaciji koji bi imao godišnju proizvodnju od 1700 tona vodika. S proizvodnjom vodika će krenuti i Ina te HEP za svoje potrebe", kaže Jakić.
Napominje da udruga radi i na studij za korištenje zelenog vodika u transportu, odnosnu kao pogon za brodove.
"Riječ je o studiji za proizvodnju e-metanola jer je budućnost goriva za brodove e-metanol. To je slična priča kao amonijak, osim što amonijak veže dušik, a e-metanol veže ugljični dioksid. To je zapravo još prihvatljivije jer time rješavate pitanje smanjenja količine ugljičnog dioksida kojemu dodajete vodik za dobivanje e-metanola koji je pogonsko gorivo za brodove bez ikakvih štetnih utjecaja na okoliš", pojašnjava Jakić.
Jakić također ističe kako su nestabilnost i pitanje skladištenja najveći problem kod električne energije proizvedene iz sunca i vjetra, a skladištenje može biti riješeno baterijama, e-metanolom ili zelenim vodikom.
