Globalni zračni promet u posljednje dvije godine snažno se oporavio i mnoge aviokompanije bilježe visoku popunjenost letova. To se odražava i na proizvođače aviona, koji su planirali povećati isporuke. Osim toga, potražnja za putovanjima ostala je snažna nakon oporavka od pandemije.
Međutim, sukob na Bliskom istoku povećao je neizvjesnost za zračni promet. Geopolitičke napetosti povezane s Iranom dovele su do rasta cijena nafte i avionskog goriva te pada dionica globalnih aviokompanija, na nivoe od sredine 2025. godine.
Ova godina trebala je biti pozitivna za avioindustriju, što se vidi u planiranim isporukama proizvođača aviona. Boeing planira povećati isporuke za oko 18 posto, Airbus za oko 10 posto i Embraer za oko 16 posto. Proizvođači aviona su zasad relativno zaštićeni jer aviokompanije rijetko otkazuju narudžbe. Otkazivanje bi značilo gubitak depozita i pomicanje na kraj liste isporuka, koja se ionako proteže više godina unaprijed. No dugotrajniji sukob mogao bi smanjiti nove narudžbe. S druge strane, ako aviokompanije odgode nabavku novih aviona, stariji avioni ostaju duže u upotrebi, što povećava potražnju za servisima i rezervnim dijelovima, od čega bi mogle profitirati kompanije poput FTAI i StandardAero, koje se bave održavanjem i servisiranjem aviona.
Gorivo čini do 30 posto operativnih troškova aviokompanija, što znači da rast cijene nafte snažno utječe na profitabilnost sektora. Cijena jet goriva porasla je s oko 2,07 USD po galonu u dvanaestom mjesecu 2025. na oko 2,41 USD po galonu u trećem mjesecu 2026., što je rast od 16 posto. Osim toga, kompanije s većom izloženošću Bliskom istoku suočavaju se s dodatnim operativnim rizicima i dodatnim gubicima zbog zatvorenog zračnog prostora.
Evropske kompanije su među najizloženijima jer imaju veliki udio ruta prema Bliskom istoku i Aziji. Wizz Air je najizloženiji evropski low-cost prijevoznik s oko 6,3 posto kapaciteta u zonama konflikta. Uz to ima još dodatnih 10,6 posto kapaciteta u susjednim tržištima na kojima zbog trenutne situacije pada potražnja. Wizz Air je zbog navedenih razloga smanjio procjenu neto dobiti za oko 50 miliona eura za fiskalnu godinu koja završava u trećem mjesecu 2026. godine.
Ryanair je među low-cost prijevoznicima najbolje pozicioniran zbog snažnih hedging strategija, što znači da koristi unaprijed zaključene cijene goriva, zbog čega kratkoročni rast cijene nafte ne utječe odmah na njihove operativne troškove. Air France-KLM ima oko 1,6 posto kapaciteta direktno u zonama sukoba, dok je dodatnih 14,3 posto kapaciteta vezano uz Aziju i Pacifik, gdje promjene ruta i ograničenja zračnog prostora mogu povećati troškove.
Rast cijena goriva nije jedini izazov za sektor. Aviokompanije se istovremeno suočavaju i s operativnim poremećajima poput štrajkova zaposlenika, koji mogu dodatno povećati troškove i smanjiti kapacitete. Piloti Lufthanse najavili su 48-satni štrajk, koji kreće 12. 3. 2026. i utječe na veliki broj letova iz Njemačke. Štrajk je organizirao pilotski sindikat Vereinigung Cockpit, koji je pozvao više od 5.000 zaposlenika.
Tokom prethodnog štrajka u februaru otkazano je više od 800 letova, a pogođeno je oko 100.000 putnika. Letovi prema dijelu Bliskog istoka i sjeverne Afrike ipak su izuzeti iz štrajka, kako bi se izbjeglo dodatno opterećenje zračnog prometa u regiji zahvaćenoj sigurnosnim napetostima.
Sukob u Iranu nije promijenio dugoročno pozitivne izglede avioindustrije u 2026., ali je znatno povećao neizvjesnost, iako njegov učinak ne mora nužno biti dugoročan. Aviokompanije dio rasta troškova često postupno prenesu na cijene karata, što ublažava pritisak na profitabilnost. Čak i u slučaju dužeg geopolitičkog sukoba, posljedice za sektor vjerovatno bi bile znatno blaže nego tokom pandemije, kada je globalni zračni promet gotovo potpuno stao.
