Rast zlata mogao bi pokrenuti novu eru zarade za rudarske kompanije

Rast cijene zlata naizgled djeluje kao jednostavna investiciona priča, za one koji vjeruju da će zlato nastaviti da raste, kupe  ga i sačekaju. Međutim, većina se često fokusira na cijenu samog plemenitog metala, a zanemaruju kompanije koje ga vade iz zemlje.

U periodu kada zlato prolazi kroz jedan od najdramatičnijih boomova u istoriji, sa cijenom koja je u januaru 2026. nakratko dotaknula nivo od 5.600 dolara po unci, pitanje da li je pametnije kupiti zlato direktno ili akcije kompanija koje ga rudare postaje sve interesantnije između investitora. Prije nego što se odluči, vrijedi razumjeti šta  se zapravo kupuje u oba slučaja i koja od ove dve strategije ima potencijal da donese veći prinos.

Šta je zapravo razlika između ove dvije investicije

Kada se kupuje zlato, bez obzira bilo to fizički ili kroz instrument poput Xetra-Golda koji je pokriven fizičkim polugama, ono što se dobija jeste čista izloženost cijeni ovog plemenitog metala. Ukoliko zlato poraste 20 odsto, investicija poraste približno 20 odsto, a ukoliko zlato padne, padate zajedno sa njim. Nema iznenađenja, nema menadžmenta koji može da pogriješi i energetskih kriza koje povećavaju troškove i ruše marže.

Kada se kupuju akcije rudara zlata, bilo kroz direktan odabir pojedinačnih kompanija ili kroz ETF poput GDX-a koji prati najveće svjetske rudarske kompanije, se upravo kupuje kompanija koja ima postrojenja, zaposlene, dugove, ugovore i menadžerski tim. Ta kompanija zarađuje novac prodajući zlato, ali i troši da bi ga izvadila iz zemlje. Razlika između prihoda od prodaje zlata i troška vađenja određuje profitabilnost kompanije, ali njena vrijednost ne zavisi isključivo od cijene zlata.

Upravo tu leži i glavna prednost rudarskih kompanija. Dok je kod direktnog ulaganja u zlato investitor u potpunosti vezan za kretanje cijene metala, kod rudarskih kompanija postoji dodatni izvor stvaranja vrijednosti. Uspješan menadžment može da poveća proizvodnju, smanji troškove, otvori nova nalazišta, produži vijek postojećih rudnika ili sprovede akvizicije koje povećavaju buduće profite. Drugim riječima, ne ulaže se samo na rast cijene zlata nego i na sposobnost kompanije da kroz poslovanje stvara dodatnu vrijednost za akcionare.

Istorijska slika - Ko je više zaradio na duge staze

Pogled na kretanje cijene zlata i rudarskih kompanija tokom posljednje decenije pokazuje da su obje investicione opcije dugoročno donijele značajan rast vrijednosti, ali iskustvo investitora bilo je potpuno drugačije.

Iako su se dugoročni prinosi kretali u sličnom pravcu, put do tog rezultata bio je znatno turbulentniji za investitore u rudarske kompanije. Analiza dnevnih prinosa pokazuje da je standardna devijacija GDX ETF-a, koji prati rudare zlata, bila približno 2,5 puta veća od volatilnosti investicije koja prati cijenu samog zlata.

To znači da su akcije rudarskih kompanija tokom posmatranog perioda bilježile daleko veće oscilacije, kako naviše tako i naniže, zbog čega su zahtijevale veću toleranciju na rizik i duži investicioni horizont. Drugim riječima, oni koji su investirali u jednu ili drugu opciju na kraju bi stigli na slično odredište, ali različitim putem.

To je ključna karakteristika rudarskih akcija, jer ih treba posmatrati kao polugu na cijenu zlata. Kada zlato raste, rudari rastu brže jer svaki dolar viška prihoda ide direktno u profit, s obzirom da su fiksni troškovi ostali isti. I obrnuto kada zlato pada, rudari padaju osjetno više.

Zašto rudari nisu uvijek sljedeće zlato i šta je AISC

Ovde dolazimo do faktora koji možete previdjeti kada razmatrate ulaganje u rudarske kompanije. Nije dovoljno ispratite koliko zlato košta na tržištu, nego i koliko košta da se ono izvuče iz zemlje.

Taj pokazatelj naziva se AISC (All-In Sustaining Cost), odnosno ukupni trošak proizvodnje jedne unce zlata. U njega ulaze troškovi energije, rada, održavanja postrojenja, amortizacije opreme, kao i administrativni i drugi operativni troškovi.

Kada se zlato prodaje po 5.000 dolara po unci, ovakvi troškovi ostavljaju prostor za izuzetno visoke marže, ali ukoliko bi cijena zlata značajno pala s obzirom da se ne vidi trenutno usporavanje pada cijene zlata, profitabilnost rudara mogla bi brzo da se istopi i izvrši pritisak na njihove rezultate, što bi se negativno odrazilo na cijenu akcije.

Upravo zato analitičari sve češće govore o svojevrsnom "decouplingu", odnosno razdvajanju kretanja cijena zlata i performansi rudarskih kompanija. Istorijski visoke cijene zlata nisu automatski dovele do istorijski visokih profita rudara, jer su troškovi rasli gotovo istim tempom.

Konkretna poređenja - argumente na stolu

Argument za direktno kupovanje zlato

Zlato je jedina investicija koja nema menadžerski rizik. Nije važno kakvo je stanje rudnika u Maliju ili da li je štrajk radnika u Nevadi, cijena zlata odražava globalni sentiment, geopolitički strah i tražnju centralnih banki. U posljednje četiri godine centralne banke su kupile i do 1.000 tona zlata godišnje što predstavlja strukturnu potražnja koja nije vezana za performanse nijednog menadžerskog tima.

Zlato ne isplaćuje dividendu, ali sa druge strane ono i ne može da bankrotira, ne može da ima lošu godišnju skupštinu, niti može da uđe u sudski spor sa sopstvenim partnerom (upravo to se trenutno dešava između Newmonta i Barricka u vezi sa njihovim zajedničkim rudarskim poduhvatom Nevada Gold Mines u Nevadi.) Ukoliko investitori žele čist zaštitni oslonac u portfoliju, direktno izlaganje zlatu ispunjava tu ulogu bez kompanijskog i operativnog rizika karakterističnog za rudarske kompanije.

Argument za rudare zlata

Rudari imaju nešto što zlatna poluga nikada neće imati, a to je sposobnost stvaranja nove vrijednosti kroz poslovanje. Dok će jedna poluga zlata i za deset godina ostati ista poluga zlata, rudarska kompanija može da otvori nova nalazišta, poveća proizvodnju, unaprijedi efikasnost poslovanja i na taj način stvori dodatnu vrijednost za svoje akcionare. Newmont je u 2025. skoro udvostručio neto zaradu na skoro 7.7 milijardi dolara zahvaljujući razlici između cijene zlata koja je prošle godine značajno rasla i troška vađenja od oko 1.358 dolara. Svaki dolar rasta cijene zlata koji prelazi troškove ide direktno u džep akcionara kroz profit, dividendu ili otkup akcija. GDX ETF nosi dividendni prinos od oko 0,74 odsto, a pojedine kompanije poput Agnico Eagle isplaćuju i više, što zlato nikada ne može.

Drugi argument je operativna poluga. Kada cijena zlata naglo raste, a troškovi proizvodnje ostaju relativno nepromijenjeni, profit rudarskih kompanija raste mnogo brže od same cijene metala. Rezultat toga vidimo i na tržištu, gdje rudari u pojedinim periodima mogu ostvariti višestruko veće prinose od samog zlata. Međutim, isti efekat funkcioniše i u suprotnom smjeru kada cijena zlata počne da pada.

Šta je bolje i za koga - jasna slika vas kao investitora

Ukoliko postavimo pravac koji biste trebalo da pratite, onda bi on izgledao tako da je direktno ulaganje u zlato namijenjeno konzervativnom investitoru koji želi zaštitu i stabilnost, dok su rudari namijenjeni investitoru koji želi veću izloženost i prihvata veću volatilnost u zamjenu za potencijalno veći prinos.

Ključna razlika između ove dvije investicije nije samo u nivou rizika, već i u onome što se zapravo kupuje. Kada se kupuje zlato, ulaže se u imovinu čija vrijednost zavisi isključivo od kretanja cijene samog metala. Kada se kupuje rudarska kompanije, ulaže se u biznis koji može da stvara dodatnu vrijednost kroz rast proizvodnje, otvaranje novih nalazišta, unapređenje efikasnosti i povećanje profitabilnosti.

Međutim, upravo ta mogućnost stvaranja dodatne vrijednosti dolazi uz dodatne rizike. Rudarske kompanije zavise od kvaliteta menadžmenta, regulatornog okruženja, troškova proizvodnje, dostupnosti radne snage, energetske infrastrukture i sposobnosti da kontinuirano obnavljaju svoje rezerve. Drugim riječima, čak i ukoliko pogodite smjer kretanja cijene zlata, to ne znači automatski da će i rudarska kompanija ostvariti željene rezultate.

Istovremeno, istorijski podaci pokazuju da su rudarske kompanije bile značajno volatilnije od samog zlata. Analiza dnevnih prinosa pokazala je da je volatilnost GDX ETF-a bila približno 2,5 puta veća od volatilnosti investicije koja prati cijenu zlata. Zbog toga je kod rudara mnogo važnije da investitor posjeduje dugoročan horizont i sposobnost da izdrži periode snažnih oscilacija bez donošenja impulsivnih odluka.

Treba biti oprezan i ukoliko se odluči za kupovinu pojedinačnih rudarskih kompanija, jer time investitor preuzima još veći  rizik. Pored troškova proizvodnje i profitabilnosti, važno je pratiti kvalitet rezervi, regulatorne rizike i sposobnost kompanije da kroz vrijeme pronalazi nova nalazišta i održava proizvodnju.

Bloomberg

Istorijski posmatrano, rudarske kompanije nisu donijele dramatično veći prinos od samog zlata, uprkos tome što su investitori morali da prihvate znatno veću volatilnost i čitav niz dodatnih operativnih rizika.

Ono što će ići u korist rudara jeste činjenica da bi, ukoliko cijena zlata nastavi da raste dok troškovi proizvodnje ostanu pod kontrolom, rudarske kompanije mogle da iskoriste operativnu polugu i ostvare znatno veći rast profita od samog metala. Dodatni argument u prilog toj tezi jeste da tržište trenutno rasprodaje ove kompanije što možemo vidjete kroz pad GDX ETF-a. U takvom scenariju upravo bi rudari mogli da postanu najveći dobitnici naredne faze zlatnog bull marketa, kao što smo to vidjeli tokom 2025. godine.

Zlato direktno je pravo za vas ukoliko tražite zaštitu od inflacije, geopolitičkih rizika i monetarne neizvjesnosti, a pritom želite jednostavnu investiciju bez kompanijskih rizika. Rudari su pravo za vas ukoliko vjerujete da će cijena zlata nastaviti da raste, ali istovremeno želite da učestvujete u stvaranju dodatne vrijednosti kroz poslovanje kompanija i spremni ste da prihvatite veću volatilnost kako biste ostvarili potencijalno veći prinos.