Federalne rezerve decenijama predstavljaju posljednju liniju odbrane finansijskog sistema. Tokom velikih kriza njihov odgovor obuhvatao je različite mjere – od spuštanja kamatnih stopa i kupovine državnih obveznica do historijske odluke da tokom pandemije kupuju ETF-ove korporativnih obveznica. Zbog toga se danas postavlja pitanje da li bi Fed u nekoj budućoj krizi mogao kupovati i ETF-ove koji prate tržište akcija i da li bi takav potez trajno promijenio način na koji tržišta reagiraju na padove.
Iako to trenutno nije dio mandata američke centralne banke, analitičari Bloomberg Intelligencea smatraju da se finansijski sistem SAD-a suštinski promijenio. Berza trenutno ne predstavlja samo mjesto na kojem trguju profesionalni investitori i institucije, nego i jedan od glavnih kanala kroz koji Amerikanci štede za penziju i grade lično bogatstvo. Od kretanja tržišta akcija direktno ili indirektno zavisi finansijska budućnost više od pola Amerikanaca, a taj udio bi mogao dodatno porasti ako program Trump Accounts privuče milione novih investitora. Time bi granica između očuvanja finansijske stabilnosti i zaštite cijena akcija postala sve teža za povlačenje.
Berza je postala dio američkog penzionog sistema
Ako se današnje stanje uporedi s periodom od prije pola vijeka, slika se drastično promijenila. Akcije je sedamdesetih godina prošlog vijeka posjedovalo svega oko 10 posto Amerikanaca, dok ih danas posjeduje oko 55 posto, najčešće kroz penzione fondove, zajedničke fondove i ETF-ove.
Ta promjena rezultat je višedecenijske transformacije penzionog sistema. Tradicionalne penzije s unaprijed definiranim isplatama sve više ustupaju mjesto planovima 401(k), individualnim penzionim računima i drugim alternativama u kojima rizik ulaganja snosi sam pojedinac. Finansijska sigurnost sve većeg broja građana zato direktno zavisi od kretanja berzanskih indeksa, a ne od unaprijed garantirane isplate.
S rastom te zavisnosti, tržište akcija je za mnoga domaćinstva postalo gotovo jednako važno kao i sistem Social Security, čije bi se rezerve, prema postojećim projekcijama, mogle istrošiti u narednoj deceniji. Posmatrano iz tog ugla, oslanjanje samo na klasične pokazatelje precijenjenosti, poput odnosa cijene akcije i profita, može zanemariti širu strukturnu promjenu i objasniti zašto tržište nije reagiralo onako kako su mnogi analitičari očekivali.
Sve više investitora znači i sve veći politički pritisak
Rast broja investitora mijenja i samu strukturu tržišta i odnos države prema njemu. Dok je ulaganje u akcije nekada bilo uglavnom vezano za imućnije građane i profesionalne investitore, danas veći pad berze direktno pogađa milione domaćinstava čija penziona štednja zavisi od vrijednosti portfolija.
Zbog toga će politički pritisak na kreatore ekonomske politike neminovno rasti. Što je više birača čija finansijska budućnost zavisi od tržišta kapitala, teže je dozvoliti dugotrajan i dubok pad berze bez neke vrste intervencije ili znaka podrške.
Dodatno širenje baze investitora trebalo bi donijeti program Trump Accounts, koji svakom djetetu rođenom u SAD-u obezbjeđuje početnu državnu investiciju od 1.000 dolara u široko diverzificirane ETF-ove. Roditelji i poslodavci potom mogu uplaćivati do 5.000 dolara godišnje uz poreske olakšice, dok su brojne velike kompanije već najavile odgovarajuće doprinose. Program bi mogao privući oko 25 miliona novih investitora i usmjeriti do 12 milijardi dolara godišnje u američke akcije, dok bi udio Amerikanaca koji ih posjeduju mogao da se približi 80 posto do kraja decenije.
Najbogatiji Amerikanci najviše zavise od berze
Promjena se ne odnosi samo na srednju klasu. Tržište akcija postalo je i glavni izvor bogatstva najimućnijeg dijela stanovništva. Prema podacima Bloomberg Intelligencea, najbogatijih jedan posto Amerikanaca posjeduje približno polovinu ukupne tržišne kapitalizacije američkih akcija, zbog čega kretanje berze snažno utječe na vrijednost njihove imovine.
Značajna izloženost tržištu postoji i među kreatorima ekonomske politike. Predsjednik SAD-a Donald Trump je multimilijarder, ministar finansija Scott Bessent stekao je bogatstvo kao investitor, a guverner Feda Kevin Warsh prijavio je imovinu veću od 100 miliona dolara prije stupanja na dužnost. Većina članova Kongresa također su milioneri, a kada se tome doda da se američka novčana masa u posljednjoj deceniji udvostručila, dobija se sistem u kojem bogatstvo domaćinstava, birača i donosilaca odluka sve više zavisi od berze, što smanjuje podsticaj da se dozvoli produženo medvjeđe tržište.
Fed je i ranije pomjerao granice svoje politike
Na prvi pogled, ideja da bi Federalne rezerve jednog dana mogle kupovati ETF-ove zasnovane na akcijama djeluje radikalno. Historija, međutim, pokazuje da je gotovo svaka velika finansijska kriza proširila arsenal mjera koje centralna banka smatra prihvatljivim. Nakon krize iz 2008. godine Fed je pokrenuo obimne programe kupovine državnih obveznica, da bi tokom pandemije 2020. prvi put kupovao i ETF-ove korporativnih obveznica.
Bloomberg
Slični, pa i radikalniji primjeri već postoje u Aziji. Banka Japana godinama direktno kupuje ETF-ove zasnovane na akcijama, dok su kineske državne institucije u više navrata provodile velike kupovine ETF-ova kako bi ublažile padove na berzi. Iako se pravni i institucionalni okviri razlikuju, oba primjera pokazuju da državna kupovina akcija više nije samo teorijska mogućnost.
Da li bi Fed mogao napraviti još jedan presedan?
Federalne rezerve trenutno nemaju mandat da brane visoke cijene akcija, niti da direktno podržavaju tržište kapitala. Njihov zvanični zadatak jeste očuvanje stabilnosti cijena, pune zaposlenosti i finansijske stabilnosti. Ipak, granica između očuvanja finansijskog sistema i zaštite tržišta akcija će postajati sve tanja, ako bi dubok i dugotrajan pad berze počeo ozbiljno ugrožavati penzionu štednju.
Investitori već računaju na pomoć države
Možda važnije pitanje od toga hoće li Fed zaista kupovati akcije jeste vjeruju li investitori već da će država reagirati tokom velikog pada. Takvo uvjerenje vidi se u kontinuiranim prilivima u pasivne ETF-ove, koji su ostali otporni i tokom prethodnih korekcija, ali i u neformalnoj anketi u kojoj je većina od više od hiljadu investitora navela da očekuje državnu intervenciju tokom naredne velike rasprodaje.
Drugim riječima, dio tržišta već posluje s pretpostavkom da postoji zaštitna mreža. Zato pojedini analitičari smatraju da naredni "Fed put" možda neće početi kupovinom ETF-ova, nego samim uvjerenjem investitora da je takva intervencija, ako postane neophodna, praktično neizbježna.
Zašto je to važno za investitore
Ovo pitanje suštinski nije samo rasprava o mandatu jedne centralne banke, jer direktno utječe na način na koji investitori procjenjuju rizik. Ako tržište sve više računa da bi Fed u krajnjoj nuždi mogao ograničiti dubinu i trajanje pada, očekivanje državne podrške može djelovati kao dodatni amortizer tokom korekcija.
To bi moglo značiti brže oporavke nakon naglih padova i manju vjerovatnoću da kratkoročni šok preraste u dugotrajno medvjeđe tržište. Međutim, ista logika nosi i ozbiljne rizike, jer ako investitori počnu vjerovati da će država uvijek intervenirati, to može podstaknuti pretjerano preuzimanje rizika i dodatno nadpuhavanje valuacija, što je efekt poznat kao moralni hazard. Mjera koja ublažava padove zato istovremeno može odgađati i produbljivati neravnoteže koje se gomilaju u pozadini.
Bloomberg
Fedova eventualna kupovina akcija otvorila bi i pitanja koja prevazilaze samu cijenu akcija: ko odlučuje koje kompanije i sektore centralna banka kupuje, narušava li takva intervencija tržišno određivanje cijena i slabi li disciplinu kojom tržište kažnjava loše vođene kompanije. Zbog toga bi takav potez vjerovatno ostao krajnje sredstvo, samo za scenarij u kojem bi veliki pad tržišta počeo ozbiljno ugrožavati širu finansijsku stabilnost.
Investitori zato američko tržište treba da posmatraju iz šire perspektive. Ono sve više funkcionira kao neformalni penzioni sistem najveće svjetske ekonomije, zbog čega politički i institucionalni interes za njegovu stabilnost raste nezavisno od klasičnih pokazatelja precijenjenosti. To ne znači da korekcija neće biti, ali bi njihova dubina i trajanje ubuduće mogli sve više zavisiti od toga koliko je politički i društveno prihvatljivo dozvoliti da traju.
.webp){kind=icon}
