Rat na Bliskom istoku, reklo bi se, obično ima vrlo predvidiv efekt na finansijska tržišta. Investitori prodaju rizičnu imovinu, traže zaštitu i novac se slijeva u takozvane sigurne luke. Zlato je u toj priči opcija koja je gotovo uvijek na vrhu liste, zbog toga je mnoge iznenadilo što se upravo sada dešava nešto potpuno suprotno.
Sukob između SAD-a, Izraela i Irana traje već dvije sedmice, rizik za globalno snabdijevanje energijom je očigledan, a Hormuški moreuz, kroz koji prolazi oko petine svjetske nafte, postao je jedna od ključnih geopolitičkih tačaka na planeti. Ipak, zlato ne pokazuje ponašanje koje bi većina investitora očekivala u takvom okruženju.
Početni skok koji je brzo nestao
Prva reakcija tržišta bila je potpuno u skladu s pravilima. Nakon što su 28. februara pokrenuti zračni udari na Iran, cijena zlata je brzo porasla s oko 5.296 dolara na približno 5.423 dolara po unci. Investitori su reagovali instinktivno, povlačeći kapital iz rizičnije imovine i prebacujući ga u tradicionalnu zaštitu od geopolitičkih šokova.
Ali taj impuls trajao je veoma kratko, odnosno već nekoliko dana kasnije mogli smo primijetiti kako je uslijedio talas prodaje. Trećeg marta cijena zlata pala je oko 6,5 posto u jednom danu, spustivši se na oko 5.085 dolara po unci. Od tada se kreće u relativno uskom rasponu između približno 5.050 i 5.200 dolara, uprkos tome što se sukob nastavlja i što tržišta energije ostaju pod pritiskom. U takvom okruženju prije bi se očekivalo da zlato testira svoj historijski maksimum od oko 5.600 dolara, nego da bilježi ovakav pad.
Na prvi pogled, to izgleda kao paradoks. Rat raste, a zlato stagnira, međutim kada se pogleda šira slika, tržište zapravo reaguje na mnogo važniji faktor od samog konflikta.
Ključ je u kamatnim stopama
U središtu ovakvog kretanja zlata nalaze se kamatne stope.
Zlato je specifična imovina jer ne donosi prinos, odnosno za razliku od obveznica ili depozita, držanje zlata ne generiše kamatu. Upravo zato njegova atraktivnost zavisi od toga koliko investitori mogu zaraditi na drugim instrumentima, jer kada su kamate niske, zlato postaje privlačno pošto oportunitetni trošak držanja metala gotovo ne postoji. Kada kamate rastu, situacija se mijenja. Državne obveznice počinju nuditi realan prinos i kapital se prirodno počinje premještati ka njima. Rast cijena nafte povećava rizik da inflacija ponovo dobije zamah, naročito ako dođe do ozbiljnijih poremećaja u snabdijevanju kroz Hormuški moreuz.
Evropska očekivanja se već mijenjaju
U Evropi se taj scenarij već polako ugrađuje u očekivanja investitora. Evropska centralna banka je nedavno signalizirala da je ciklus smanjenja kamata praktično završen, što znači da sljedeći potez može biti ili zadržavanje stopa na sadašnjem nivou ili čak novo pooštravanje. Iako referentna kamatna stopa ECB trenutno nije visoka i iznosi dva posto, tržišta ne posmatraju samo njen trenutni nivo, već prije svega očekivanja o budućem kretanju kamata.
Takva poruka mijenja način na koji tržišta posmatraju zlato. Ako postoji realna šansa da kamatne stope ostanu na sadašnjem nivou duže nego što su tržišta ranije očekivala, ili čak budu podignute, državne obveznice ponovo postaju ozbiljna konkurencija plemenitim metalima.
Paradoksalno, to znači da bi zlato moglo početi rasti tek kada kamate zaista počnu rasti, jer tržišta često unaprijed reaguju na događaje koji se tek očekuju. Cijena je već reagovala na sama očekivanja - zlato je palo i bez stvarnog podizanja kamata - pa bi u slučaju da do povećanja zaista dođe dio investitora mogao ponovo ulaziti u pozicije, koristeći niže nivoe cijena.
Zanimljivo je da se promjene u očekivanjima mogu vidjeti čak i na mjestima gdje investitori direktno trguju vjerovatnoćama za buduće događaje. Na platformi Polymarket, o kojoj smo pisali u prethodnom tekstu, učesnici tržišta klade se na ishode koje bi rat mogao izazvati - od trajanja konflikta do kretanja inflacije, kamatnih stopa, cijene nafte i zlata. Upravo tamo posljednjih dana raste vjerovatnoća scenarija u kojem evropske kamate ponovo idu naviše. Takva očekivanja direktno rade protiv zlata.
Kada tržište prodaje sve
Postoji još jedan razlog zašto tržište trenutno ne reaguje na sukob onako kako bi se očekivalo. U trenucima velikih šokova često dolazi do fenomena koji profesionalni trgovci nazivaju "flush". Kada volatilnost naglo poraste, investitori prodaju gotovo sve kako bi osigurali likvidnost. U takvom okruženju čak i tradicionalne sigurne luke mogu kratkoročno padati.
Treći element priče je jednostavniji, ali podjednako važan, za razumijevanje cjelokupne slike, a to je da je zlato tokom prošle godine imalo snažan rast. Poslije takvog pomaka mnogi institucionalni investitori koriste geopolitičke šokove kao priliku da zaključe profit, odnosno umjesto da rat bude signal za novu kupovinu, on ponekad postaje povod za realizaciju dobitaka. Upravo to može objasniti zašto je početni skok vrlo brzo zamijenjen talasom likvidacija.
Zlato je već bilo skupo, ali dugoročna priča ostaje
Ipak, dugoročna priča o zlatu ostaje relativno stabilna. Velike investicione banke i dalje zadržavaju optimistične projekcije za naredne godine. Neke procjene vide cijenu zlata blizu 6.000 dolara do kraja ove godine, dok pojedini scenariji govore čak o 6.300 dolara po unci do kraja 2026. godine. Razlozi za takav optimizam nisu vezani samo za ratove, već za mnogo šire trendove: rast javnog duga, fragmentaciju globalne ekonomije i kupovinu zlata koju vrše centralne banke.
GOLDS:COM
Gold Spot $/Oz
4.977,29 XAU
-42,2 -0,84%
vrijednost na početku trgovanja
5.006,23
posljednja zaključna vrijednost
5.019,49
promjena od početka godine
15,0964%
dnevni raspon
4.967,91 - 5.035,97
raspon u 52 nedjelje
2.956,71 - 5.595,47
Aktuelni sukob na Bliskom istoku zato otkriva jednu važnu promjenu u načinu na koji finansijska tržišta funkcionišu. Geopolitika i dalje ima veliki utjecaj, ali više nije jedini faktor koji određuje kretanje cijena, jer u svijetu u kojem monetarna politika dominira investicionim odlukama, čak ni rat velikih razmjera ne mora automatski pokrenuti novi zlatni rally.
Za investitore je zato trenutno važnije jedno drugo pitanje, ne ko će pobijediti u sukobu, već koliko dugo će postojati očekivanja da kamatne stope ostanu na sadašnjem nivou ili čak budu podignute zbog potencijalnog povratka inflacije. Ako se pokaže da centralne banke zaista moraju zadržati restriktivnu politiku duže nego što se ranije očekivalo, pri čemu se to posebno odnosi na Fed, čiji je plan daljnjeg spuštanja kamatnih stopa potencijalno prekinut upravo eskalacijom ovog sukoba, zlato će morati sačekati svoj sljedeći veliki uzlet. A ako inflacija ponovo izmakne kontroli, tržište bi se vrlo brzo moglo vratiti starom pravilu po kojem svaki geopolitički potres ponovo vodi ka istom metalu.