Cijene terminskih ugovora za kakao u New Yorku i Londonu padaju već mjesecima, dosegnuvši najniže razine u gotovo godinu dana. U New Yorku je najaktivniji ugovor pao za čak 4,5 posto na 6.682 dolara po toni, dok su terminski ugovori u Londonu pali za čak 4,1 posto. Pad je uslijedio nakon početka glavne žetve u Obali Bjelokosti 1. listopada, najvećem svjetskom proizvođaču kakaa, dok su pošiljke iz Gane, drugog najvećeg proizvođača u Africi, porasle.
Iako je porast pošiljki iz Gane dio redovnog sezonskog ritma, on nije rezultat povećane potražnje, već ranijeg početka sezone, viših otkupnih cijena i smanjenja ilegalnog izvoza. S druge strane, globalna potražnja za zrnima kakaa ostaje slaba, pritisnuta smanjenom potrošnjom čokolade i opreznim pristupom proizvođača kakaa.
Dakle, kombinacija veće ponude i slabije potražnje stvorila je pritisak na cijene, što je glavni uzrok naglog pada cijena kakaa u proteklom razdoblju. Potražnja je posebno slaba u Europi i Sjevernoj Americi, dok je, primjerice, prerada kakaa u Maleziji pala za 35 posto u trećem tromjesečju u usporedbi s istim tromjesečjem prošle godine.
Smanjenje globalnog deficita
Tržište kakaa posljednjih je godina u krizi, s rekordnim cijenama potaknutim nizom loših žetvi i ograničenom ponudom. No, 2025. donosi prve znakove oporavka.
Obala Bjelokosti očekuje žetvu od oko 1,35 milijuna tona, gotovo isto kao i prošle godine (1,4 milijuna tona), izvijestio je Bloomberg ranije ovog mjeseca. Gana je započela žetvu dva mjeseca ranije nego inače, s isporukama u kolovozu četiri puta većim nego u istom razdoblju prošle godine, te je podigla svoju "farmgate" cijenu (cijenu po kojoj poljoprivrednici izravno prodaju svoja zrna kakaa) za 4,2 posto na 50,45 ganskih cedija (4,07 USD) po kilogramu.
Rastuće otkupne cijene u Obali Slonovače i Gani potiču proizvođače na prodaju žitarica i smanjuju poticaj za krijumčarenje u susjedne zemlje, dodatno stabilizirajući globalne zalihe. Međutim, tržište ostaje napeto, s cijenama iznad povijesnih prosjeka.

Kako bismo bolje razumjeli promjenu paradigme, moramo se vratiti u 2024. godinu, koja je obilježila uzastopne loše žetve u Obali Slonovače i Gani, što je dovelo do globalnog deficita i rekordnog rasta cijena.
Utjecaj na proizvođače čokolade
Nestašica kakaa na svjetskom tržištu prisilila je proizvođače čokolade da kupuju zrna po visokim cijenama i stvaraju skuplje zalihe, koje i dalje koriste. Osim toga, tržište je osjetljivo na svaku promjenu u proizvodnji ili politici otkupnih cijena, jer čak i najmanja odstupanja mogu utjecati na količinu dostupnu za izvoz.
Kao rezultat toga, čak i kada se očekuje mali višak u tekućoj sezoni, cijena ostaje iznad povijesnih razina jer proizvođači još uvijek imaju skupe zalihe, a tržište čeka stabilizaciju ponude iz ključnih zemalja.
Dakle, iako tržište bilježi korekciju i pad cijena, trenutne cijene ostaju visoke u usporedbi s povijesnim razinama, što znači da proizvođači i dalje snose veće troškove nego inače dugoročno.
Globalni proizvođači, poput švicarskog Barryja Callebauta, osjetili su posljedice rekordno visokih cijena iz prethodne godine. Kao najveći svjetski veleprodajni proizvođač čokolade, Barry Callebaut prerađuje više od 20 posto globalnog kakaa i opskrbljuje multinacionalne brendove i lokalne slastičare.
U protekle dvije godine, Barry Callebaut se suočio s najmanje dva izazova: padom cijena kakaa i rastućim financijskim troškovima, uz dodatni pritisak internog restrukturiranja. Kao rezultat rekordno visokih cijena sirovina, koje su u kratkom razdoblju porasle za 63 posto, neki od kupaca tvrtke bili su prisiljeni smanjiti narudžbe ili prebaciti dio proizvodnje u vlastite pogone, što je dodatno opteretilo poslovanje Barry Callebauta. Neto dug utrostručio se u dvije godine na 6,1 milijardu švicarskih franaka, dok su dionice tvrtke u Švicarskoj postale među najatraktivnijim (ulagači se klade na pad dionica) dionicama u zemlji.
Međutim, uprava Barry Callebauta očekuje postupnu stabilizaciju poslovanja putem svog plana BC Next Level, fokusirajući se na optimizaciju proizvodnje, smanjenje složenosti i bolju uslugu kupcima.
Pad cijena kakaa neće smanjiti potrošačke cijene
Pad terminskih cijena kakaa, iako ohrabrujući za potrošače, još se nije odrazio na maloprodajne cijene čokoladnih proizvoda. To je zato što proizvođači čokolade, poput Barryja Callebauta, još uvijek rade sa skupim zalihama kupljenim po rekordno visokim cijenama u prethodnoj sezoni.
Čak i kada burza pokazuje pad cijena, tvrtke moraju amortizirati prethodno više troškove sirovina, što znači da pad na terminskom tržištu ne prenosi se odmah na police supermarketa. Osim toga, proizvođači čokolade oprezno planiraju nabavu i preradu novih zrna, jer tržište kakaa ostaje osjetljivo na vremenske uvjete u ključnim zemljama, "farmgate" cijene i potencijalne poremećaje u opskrbi. To, zapravo, stvara "odgođeni učinak" - iako globalna ponuda raste, a cijene kakaa padaju, potrošači mogu očekivati stabilne ili samo neznatno smanjene cijene čokolade neko vrijeme.
Tržište bijelog šećera također doživljava sličan trend. Razlika između bijelog šećera i sirovog šećera pala je na najnižu razinu od veljače 2025., dijelom zbog smanjenog uvoza iz Pakistana i slabije globalne potražnje. Pad cijena šećera, zajedno s padom cijena kakaa s rekordnih razina, stvara složeniji kontekst za proizvođače slastica.
Niže cijene šećera mogu smanjiti troškove proizvodnje, ali iako su cijene kakaa pale, one ostaju iznad povijesnih prosjeka, što ograničava potencijal za značajno smanjenje maloprodajnih cijena čokolade. Kako se globalna ponuda stabilizira, očekuje se da će proizvođači čokolade postupno prenijeti niže troškove na potrošače.