Za američke saveznike u Evropi, rat u Iranu započeo je kao humanitarna kriza i geopolitički test za vlade koje se, razumljivo, ne žele uvući u haos koji nisu tražile. Sukob se sada pretvara u energetski šok koji podsjeća na rat u Ukrajini 2022. godine, čije je posljedice nemoguće izbjeći.
Dok malo ko može sa sigurnošću predvidjeti trajanje i intenzitet sukoba, a ponajmanje predsjednik Donald Trump, ekonomski rast Evropske unije pokazuje silaznu putanju, inflacija raste, a borba za energente se intenzivira. Obećanje EU-a o jačanju konkurentnosti trenutno ne djeluje uvjerljivo.
Iransko zatvaranje Hormuškog moreuza pokazalo je alarmantne rupe u strateškoj pripravnosti SAD-a. Međutim, najozbiljnije posljedice očituju se u drugim područjima. Naime, evropske kompanije i potrošači ovise o prirodnom plinu, a 20 posto svjetskih zaliha inače prolazi upravo tim uskim plovnim putem.
Jednako zabrinjavajući bio je prošlosedmični uzvratni napad Teherana na postrojenje Ras Laffan u Kataru, koji osigurava oko petinu državnih zaliha ukapljenog prirodnog plina (LNG-ja). Čelnici EU-a okreću se Alžiru kako bi osigurali alternativne izvore i najavljuju pakete potpore potrošačima vrijedne više milijardi eura. Sve to neodoljivo podsjeća na ono što se dogodilo s energetskom slikom bloka kada je Rusija napala Ukrajinu prije četiri godine.
Naravno, postoje određene razlike. Cijene plina u Evropi naglo su porasle posljednjih sedmica, ali su i dalje ispod nivoa iz 2022. godine. Evropa nije toliko ovisna o plinu s Bliskog istoka kao što je bila o ruskom. Veliki dio Azije vjerovatno je u još težoj poziciji. A postoji i implicitna nada da će ovaj rat biti znatno kraći od onog u Ukrajini.

Ipak, evropska ekonomija je slabija nego 2022. godine, a finansije ključnih zemalja poput Francuske su bile krhke čak i prije energetskog šoka u februaru. Prinosi na državne obveznice u EU-u (kao i u Ujedinjenom Kraljevstvu) naglo rastu u iščekivanju povratka inflacije i povećanja kamatnih stopa.
Evropske zalihe plina su iscrpljene zbog oštre zime i nedostatka strožih pravila o obaveznim zalihama. Što duže sukob u Iranu bude potrajao, to će biti veći račun za skuplji uvoz energenata u Evropu (koji je prije sedam dana procijenjen na šest milijardi eura) te će očekivanja o inflaciji i kamatnim stopama više snižavati cijene imovine i smanjiti potrošnju.
Rezultat toga su izrazito negativne prognoze rasta. Bloombergov alat za praćenje medijalne prognoze rasta eurozone u prvom tromjesečju ukazuje na priličan pad. Iako sam od investitora i bankara čuo niz scenarija o tome kako će ovaj sukob završiti (neki tvrde će brzo završiti jer će se Trump povući pod pritiskom finansijskih tržišta, dok drugi predviđaju dug i haotičan sukob u koji će se uključiti iranski saveznici), zasad se čini sigurnim pretpostaviti da će evropska inflacija porasti s oko dva na tri posto, dok će rast pasti s oko jedan na nula posto.
U slučaju trajne obustave isporuka iz Katara te ako Evropa zbog izbjegavanja rata bude kažnjena uskraćivanjem povlaštenog pristupa američkom plinu, cijene i potražnja će se morati prilagoditi. "Čak i u vrlo optimističnom scenariju, prema kojem sukobi prestaju u roku od nekoliko dana, i dalje će doći do dugotrajnog prekida u protoku LNG-ja", tvrdi Phuc-Vinh Nguyen, stručnjak za energetiku u Institutu Jacques Delors u Parizu. "Evropa će se za dostupne zalihe suočiti s ozbiljnom konkurencijom zemalja poput Japana, Južne Koreje i Kine."

Glavno je pitanje kako će reagirati kreatori politika i jesu li doista naučili lekcije iz 2022. godine. Idealno bi bilo da centralne banke i vlade djeluju usklađeno: da se suzdrže od agresivnog ciklusa podizanja kamatnih stopa koji bi samo ugušio rast i da se usredotoče na dugoročna ulaganja kako bi se Evropska unija odviknula od fosilnih goriva. "Svaki fiskalni odgovor na šok cijena energenata trebao bi biti privremen, ciljan i prilagođen", izjavila je prošle sedmice predsjednica Evropske centralne banke Christine Lagarde.
Stvari bi se mogle odigrati drugačije. Investitori ove godine očekuju višestruka povećanja kamatnih stopa budući da su centralni bankari zabrinuti za svoju neovisnost i nipošto ne žele ponoviti grešku odbacivanja inflacije nakon Covida kao prolazne pojave. Istovremeno, političarima bi moglo biti teško odoljeti pretjerivanju s fiskalnom pomoći za račune za energiju, s obzirom na to da su u strahu da bi porast životnih troškova mogao gurnuti birače u naručje populista.
Dugoročno gledano, teško je vidjeti kraj evropske izloženosti posljedicama američkih vojnih avantura bez odlučnog kretanja prema energetskoj neovisnosti. To je "jedini put do sigurnosti", kako je prošle sedmice rekao predsjednik Evropskog vijeća Antonio Costa. Prijelaz na obnovljive izvore i nuklearnu energiju, po uzoru na Španiju i Francusku, nameće se kao logičan izlaz iz ovisnosti o fosilnim gorivima. Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen tvrdi da je evropsko odustajanje od nuklearne energije bilo "strateška pogreška". Njena domovina Njemačka je po tom pitanju napravila najveći propust.
Ipak, sve to zahtijeva vodstvo, hrabrost, vrijeme i novac. Jedna stvar koja ulijeva nadu je rast popularnosti političara koji su odbacili Trumpove uobičajene taktike zastrašivanja i odbili se pridružiti njegovom ratu. Svjestan poveznice između energetike i sigurnosti, francuski predsjednik Emmanuel Macron zalaže se za izgradnju koalicije za osiguranje Hormuškog moreuza nakon što se postigne primirje. Međutim, taj plan se u konačnici i dalje oslanja na nepouzdanog američkog saveznika.
S druge strane, čini se da je Kina u dobroj poziciji zahvaljujući svojim obilnim energetskim rezervama i prednosti u obnovljivim izvorima energije. Dapače, Brisel mora paziti da ne zamijeni jednu energetsku ovisnost drugom dok se okreće zelenim tehnologijama kojima dominira Peking. Više od svih ostalih manjkavosti, Evropu danas najviše koči to što ne uspijeva pronaći vlastiti put.