Euro je pretrpio brz i brutalan pad ove godine, a sada je prešao veliki prag po prvi put u više od dva desetljeća: paritet s dolarom.
Pad od 12 posto rezultat je višestrukih pritisaka, od rata u Ukrajini do energetske krize i sve većeg rizika da Rusija prekine izvoz plina i gurne europodručje u recesiju. Dodajte središnje banke koje se kreću znatno različitim brzinama i traženi dolar, a neki analitičari kažu da paritet možda nije krajnja točka, već samo odskočna daska za daljnju slabost.
Zajednička valuta skliznula je čak 0,4 posto u srijedu na najnižu razinu od 0,9998 USD. Posljednja niža stopa uslijedila je nakon što je inflacija u SAD-u u lipnju ubrzala više od predviđanja, povećavajući oklade na povećanje stope Federalnih rezervi.
Silazna spirala nije bila popraćena onom vrstom egzistencijalnih sumnji koje su se nadvijale nad eurom kad je pao tijekom svog početka u ranom dijelu ovog stoljeća ili kad je kriza državnog duga uzela maha prije deset godina. Međutim, to je još uvijek problem za Europsku središnju banku.
Bloomberg
To je također problem za potrošače u gospodarstvu vrijednom 12 bilijuna eura, što potiče skok inflacije koji je već izmakao kontroli, a cijene rastu rekordnom brzinom od blizu 9 posto.
Deprecijacija je bila nevjerojatno brza, s obzirom da se eurom u veljači trgovalo blizu 1,15 USD. To je još značajnije s obzirom na to da su prije manje od dvije godine kreatori politike ECB-a bili zabrinuti zbog pretjerane snage eura koja je dovela do pada inflacije. Sada se suočavaju s drugačijim svijetom: dramatičnim padom njihove valute i skokom potrošačkih cijena.
Neki kreatori politike ECB-a već su signalizirali da su razmišljaju o slabostima, osobito kada je riječ o uvezenoj inflaciji. U svibnju je Francois Villeroy de Galhau rekao da će ECB "pažljivo pratiti razvoj događaja" i da bi euro koji je "preslab bio protivan našem cilju stabilnosti cijena".
Francois Villeroy de Galhau (Bloomberg)
Osim dvojne prijetnje inflacije i recesije, ECB se također suočava s rizikom da se troškovi državnog zaduživanja previše razlikuju jer mijenja kurs poticaja. Nakon što su talijanski prinosi prošlog mjeseca naglo porasli, institucija sa sjedištem u Frankfurtu počela je raditi na alatu za sprječavanje izbijanja još jedne dužničke krize u regiji.
Pad eura ove godine samo je dio globalne priče o dominaciji dolara. Dolar je ove godine bio naklonjen kao ulaganje u utočište, potpomognut višim kamatama u SAD-u, a spekuliralo se da bi rast mogao potaknuti globalne kreatore politike da interveniraju kako bi ga oslabili u nekom trenutku.
Na sastanku u Tokiju u utorak, američka ministrica financija Janet Yellen i japanski ministar financija Shunichi Suzuki rekli su da nestabilni tečajevi predstavljaju rizik i obećali da će se konzultirati i "surađivati prema potrebi u pitanjima valute". Jen je pao na najnižu razinu u odnosu na dolar od 1998.
Jedinstvena je valuta u međuvremenu posebno oštećena zbog blizine Europe ukrajinskom ratu i njezine ovisnosti o uvozu energije iz Rusije.
Monetarna politika također je pokretačka snaga, s obzirom na to da se ECB sporo pridružio vrsti agresivnog pooštravanja politike koja se primjenjuje drugdje. U isto vrijeme, sve veća povećanja kamatnih stopa Federalnih rezervi dodatno su povećala dolar i stvorila razliku u tečaju koja će zadržati pritisak na zajedničku valutu.
Bloomberg
Strateg Nomura International Plc Jordan Rochester već cilja na daljnje boli s padom na 95 američkih centi. Citigroup smatra da će skliznuti ispod te razine ako Rusija smanji izvoz plina u Europu. Euro "ostaje efektivno neprodav ovog ljeta", rekao je ranije ovog mjeseca Kit Juckes iz Societe Generale SA.
Euro, koji je sada valuta za 19 zemalja i oko 340 milijuna ljudi, imao je mnogo uspona i padova otkad je počeo 1999. Nalet slabosti u ranim danima gurnuo je valutu ispod 85 centi u odnosu na dolar i doveo do pitanja o njezinoj održivost pa čak i strašna predviđanja njegove propasti.
Tada je prvi predsjednik ECB-a, Wim Duisenberg, rekao da tečaj "nije cilj". To je refren koji kreatori politike ponavljaju kroz naknadne napade slabosti ili nestabilnosti.
Ipak, to nije spriječilo središnju banku, zajedno sa SAD-om, Velikom Britanijom i drugima, da izvrše iznenadnu intervenciju za jačanje eura 2000. godine.
Početni pad eura ustupio je mjesto razdoblju aprecijacije, pri čemu je valuta u jednom trenutku dosegnula 1,60 USD 2008. Ta se snaga smatrala štetnom za gospodarstvo, a političari europodručja okrivili su je da nanosi štetu tvrtkama. Među tim glasovima bila je i tadašnja francuska ministrica financija Christine Lagarde.
Christine Lagarde (Bloomberg)
Euro je ponovno oslabio kada je globalna financijska kriza uzela maha 2008., a zatim je ušao u razdoblje nestabilnosti jer je europska dužnička kriza izazvala pustoš. Budućnost eura ponovno je bila upitna usred spašavanja zaduženih zemalja, skokovitih troškova zaduživanja država, recesije i rekordne nezaposlenosti. U to je vrijeme tadašnji predsjednik ECB-a Mario Draghi usporedio euro s bumbarom, "misterijom prirode" koji ne bi trebao moći letjeti, ali može.
Nakon što je najgori dio te epizode prošao, ECB je nastavio s poticajima, ograničavajući rast valute. Zatim je, počevši od sredine 2021., euro počeo postojano kliziti prema dolje prema paritetu.
Dok bi ECB sada mogao agresivnije poskočiti kako bi podupro euro, obrazloženje koje je član Upravnog vijeća Robert Holzmann upotrijebio da opravda rast od pola boda, njezino bi djelovanje moglo biti ograničeno mračnijim ekonomskim izgledima. U Bloombergovoj anketi ovog mjeseca, ekonomisti su rizik od recesije u europodručju procijenili na 45 posto, u odnosu na 30 posto u lipnju.
"Nema sumnje da će ECB biti prilično zabrinut zbog ovog poteza, pogotovo ako se razvije u mentalitet 'prodati eurozonu'", rekli su stratezi ING Groep NV predvođeni Chrisom Turnerom. "Ipak, suočen s prijetećim rizikom od recesije - a euro je prociklička valuta - ECB-u bi mogle biti vezane ruke u svojoj sposobnosti da prijeti agresivnijim povećanjem stopa u obrani eura."
-- Uz pomoć Jana Randow i Libby Cherry.
.webp){kind=icon}
