Meta Platforms je jasno dala do znanja da se želi infiltrirati u poslovni svijet tehnologijom virtualne stvarnosti. Stoga sam testirala premisu, pridruživši se tvrtkinoj konferenciji za programere Connect putem headseta za virtualnu stvarnost Oculus Quest 2.
Konferencija je održana u kompanijinoj aplikaciji Horizon Worlds, za koju su rekli da će uskoro biti prepuna osnovnih ponuda za korporativnu produktivnost od Microsofta, Adobea, Accenturea i Zooma. Digitalni avatari koji izgledaju kao naše animirane verzije, osim što nemaju noge (više o tome kasnije), imat će pristup PDF-ovima, Word dokumentima, sobama za pauzu i sastancima uz ploče.
Za to će mi trebati prilagodba, a trebat će i više od nekoliko poznatih alata da me pridobiju.
Pridruživanje događaju nije bilo jednostavno poput uspostavljanja videoveze. Morala sam ući u kompaniju aplikaciju Horizon Worlds, virtualni svemir u kojem ljudi mogu graditi i dodati svoja mala iskustva, te pokrenuti Connect konferenciju iz svojeg events queuea. Jarko plavi zaslon za učitavanje s trepćućim znakom "upozorenje" spustio je moj avatar u hodnik koji je vodio do prostranog virtualnog dvorišta, s nekoliko višekatnica, zelenila i fontani s polako rotirajućim logom Mete.
Za one koji su upoznati s videoigrama, svijet bih usporedila s Robloxom ili Simsima. Osnovni, jednostavan dizajn olakšava navigaciju. Mogla sam vidjeti kako se moj avatar penje… Ovaj… Lebdi po stepenicama. Zvukovi prirode, žuborenje vode i prigušeni razgovori nekolicine drugih korisnika oko mene dali su mi osjećaj kao da sam stvarno tu. No tamno nebo nije davalo nikakve naznake o tome koliko je sati ili kakvo je vrijeme, miris moje prave kave bio je jedini podsjetnik da mi radni dan počinje.
Znak me uputio preko dvorišta do dvorane na kojem je glavni izvršni direktor Mark Zuckerberg imao izlaganje, pa sam pritisnula dva joysticka, zahvalna na svom gamerskom iskustvu, te s njima manevrirala oko fontane, uz neke stepenice sve do Horizon verzije amfiteatra metaverzuma. Nisam očekivala da ću morati "pješačiti" do događaja, kasnila sam oko minutu, ali sam uočila znak na kojem je pisalo da je 1200 ljudi već tamo.
Nisam očekivala ni da ću morati hodati okolo kako bih se uključila u razne dijelove prezentacije. Počela sam zamišljati kako bi se mogao osjećati prosječan poslovni korisnik s headsetom, petljajući kako bi pronašao svoj ručni joystick nakon što ga spusti da nešto natipka usred sastanka.
Tada sam počela paničariti da ne mogu imati headset na glavi i tipkati u isto vrijeme. Očigledno postoji način da postavite headset tako da vidite svijet oko sebe putem malih kamera na uređaju. Nisam znala kako da ovo omogućim i onda sam škiljila kroz otvor na nosu kako bih kuckala po tipkovnici, dohvatila nekako svoj joystick i pokrenula svoj Slack ili Twitter na svojem prijenosnom računalu u stvarnom svijetu.
U početku gledanje prezentacije u ovom mediju zapravo nije bilo potrebno. Izvršitelji Mete pojavili su se putem unaprijed snimljenog videa, najavljujući razne proizvode u svojem stvarnom izgledu. Pomaknula sam svoj avatar dolje na odmorište da ih bolje vidim. Neki neobični dodaci bili su dostupni isključivo u VR-u, poput likova iz videoigara koji lebde izvan zaslona ili arhitekture milenijske estetike.
Čini se da je i poslovni bonton u VR-u također još uvijek u razvoju. Morala sam se pomaknuti kako bih izbjegla ćaskanje nekolicine sudionika tijekom prezentacije i jednog jadnika sa začepljenim nosom koji bez prestanka šmrcao i puhao nos.
Zatim se na pozornici pojavio potpuno novi Zuckerbergov avatar, odjeven u sivi džemper, uske plave traperice i tech-bro tenisice koje ima u stvarnom životu. Rekao je svojoj virtualnoj publici ono što su htjeli čuti: uskoro će avatari dobiti noge. Najava je bila pun pogodak. Svi avatari odlebdjeli prema pozornici kako bi proslavili, no zaustavljeni su virtualnom ogradom kao na koncertu Simsa (čak i u metaverzumu, Zuckerberg dobiva osiguranje). Neki su u zrak bacali konfete ili emotikone s uzdignutim palcem.
I to je bio kraj. Za izvjestiteljicu poput mene, završetak tog događaja nije kraj posla, jer sam planirala intervjuirati neke sudionike. No nisam bio dovoljno brza, brži su bili prekidači za isključivanje jer su se ljudi vraćali u svoje stvarne živote ili druge virtualne svjetove. Dvorište je ostalo prazno. A mene je lice boljelo.
PC Mag headset Quest 2 mjeri na 501 gram (0,5 kilograma). Čak i nakon namještanja remenčića, osjećala sam težinu na licu, kvarila mi se šminka te sam prekršila pravilo protiv starenja kože koje kaže da ju nikada ne razvlačimo. Nakon što sam ovo napisala, izvadila sam svoju kozmetičku torbicu kako bih se dotjerala i zapitala se koliko se ljudi koji rade na virtualnoj stvarnosti u Meti šminkaju i rade li to svaki dan. Kompanija je rekla kako dolazi više fotorealističnih avatara, ali ja i dalje stvarnom svijetu želim predstaviti našminkanu, a ne zamrljanu verziju sebe kada skinem headset.
Sama Meta se borila kako bi svoje zaposlenike natjerala na korištenje Horizonsa barem jednom tjedno, prema dva interna Metina dopisa koje je objavio Verge. Niz alata koji danas dolaze u metaverzum, većina jako popularna u poslovnom svijetu, očito su pokušaj da se ljudima dade razlog da tamo budu. No što se mene tiče, odložit ću headset od 9 do 17.