Strojevi su napokon prošli Turingov test, misaoni eksperiment iz sredine prošlog stoljeća dizajniran da se vidi može li nas računalo zavarati da pomislimo kako je ono ljudsko biće. U evaluaciji prošle godine, 73 posto ispitanika mislilo je da su upravo vodili petominutni razgovor sa stvarnom osobom, dok su zapravo razgovarali s modelom umjetne inteligencije.
Od tada su se sustavi umjetne inteligencije razvijali toliko brzo da sada zavaravaju ljude čak i u emocijama nabijenom svijetu internetskih spojeva, i to ne samo na pet minuta. U studenom je startup Humanity Protocol sa sjedištem u Hong Kongu demonstrirao ovu ranjivost malim trikom u Lisabonu. Postavili su četiri profila pokretana umjetnom inteligencijom na Tinderu koji su stupili u duboke, simultane razgovore sa stotinama korisnika – i na kraju nagovorili njih 40 da se pojave na večeri u istom restoranu u isto vrijeme.
Umjesto romanse, gosti su pronašli PR tim i lekciju o krhkosti međuljudskih interakcija u 21. stoljeću. Tradicionalne "provjere uživo" – poput treptanja pred kamerom ili držanja vozačke dozvole – više nisu prepreke za velike jezične modele koji mogu generirati fotorealističan video na zahtjev. Dok je tim Humanityja platio večeru kako bi se ispričao za neslanu šalu, poruka je bila jasna: povjerenje neznancima na internetu oduvijek je bilo nesigurno; umjetna inteligencija učinila je taj izazov gotovo nesavladivim.
Sigurno rješenje, osobito kada je riječ o zaštiti internetskih korisnika od globalne industrije financijskih prijevara vrijedne bilijun dolara godišnje, jest korištenje kriptografije za utvrđivanje identiteta. Ideja je stvoriti blockchain zapis o "ljudskosti" koji je izvan dohvata bilo koje vlade ili privatne aplikacije za nadzor ili manipulaciju. Javni registar nudi matematički dokaz svakome tko pita jesmo li umjetna inteligencija ili stvarna osoba – bez potrebe da otkrivamo osobne podatke. Ali kako dokazati da postojimo, a da internet ne pretvorimo u još veći globalni panoptikon?
Brzorastuće polje decentraliziranog identiteta nudi dva različita puta. Na jednom kraju je World Network osnivača OpenAI-ja Sama Altmana. Njegovo rješenje je natjerati korisnike da gledaju u kromiranu kuglu veličine lopte za plažu radi skeniranja šarenice u visokoj razlučivosti.
Međutim, pokazalo se da je tu tehnologiju teško skalirati. Početkom 2026. godine hardver je i dalje odsutan u četiri od pet najmnogoljudnijih zemalja svijeta – Kini, Indiji, Indoneziji i Pakistanu – zaustavljen kombinacijom logističkih izazova i regulatornog otpora.
Alternativa koju zagovara Humanity Protocol odbacuje namjensku opremu. Korištenjem kamere vlastitog pametnog telefona korisnika za mapiranje jedinstvenih uzoraka otiska dlana, Humanity nastoji privući više korisnika. Ipak, čak se i ovaj biološki pristup suočava s konkurencijom modela društvene verifikacije.
Projekti poput Privado ID-a pokušavaju istkati "mrežu povjerenja" putem enkriptiranih potvrda drugih verificiranih ljudi koji nas već poznaju. Zamislite to kao digitalnu verziju preporuke o karakteru.
Dokazivanje vlastitog postojanja samo je prvi korak. Prava granica je spajanje povijesti zaposlenja, obrazovanja i financija pojedinca – pa čak i njihovog sudjelovanja na konferencijama i koncertima – kako bi se izgradio zapis vjerodajnica koje daju različite treće strane.
To je također cilj digitalnog novčanika Europske unije, čije je uvođenje u punom opsegu započelo početkom ove godine. Za razliku od protokola usmjerenih na kripto, EU se kladi na digitalni trezor pod pokroviteljstvom države koji građanima omogućuje pohranu svega, od sveučilišnih diploma do ljekarničkih recepata.
Bilo da su vođeni državom ili startupima, ovi sustavi žele pomoći u stvaranju tržišta povjerenja. Možete dokazati da ste stariji od 18 godina ili da ispunjavate određeni kreditni prag, a da tražitelj vjerodajnica nikada ne vidi vaše izvorne podatke.
Skeniranje dlana samo je jedna vrsta provjere autentičnosti, koju izdaje izravno zaklada koja stoji iza Humanity Protocola. Postoje i druge – povezane s obrazovanjem, zaposlenjem, financijskim statusom, pa čak i članstvom u programima vjernosti – koje dolaze od pouzdanih trećih strana. "Imamo vjerodajnice koje ljudima omogućuju da dokažu da su dijamantni članovi Cathay Pacifica", rekao mi je osnivač Terence Kwok. "To bi mogla biti zanimljiva informacija za Emirates."
U svakom trenutku, pojedinačni korisnik odlučuje želi li pokazati svoju vjerodajnicu. U SAD-u, na primjer, klijenti mogu dobiti osobne zajmove koristeći svoj Human ID za pristup sustavu otvorenih financija tvrtke Mastercard Inc. radi razmjene podataka.
Misija takozvanih Web 3.0 startupova ostaje ista
Dobrovoljno tržište vjerodajnica kojim upravljaju korisnici može imati brojne primjene, od sprječavanja krađe identiteta i financijskih prijevara do držanja tinejdžera podalje od stranica za kockanje i pomaganja tvrtkama da otkriju nove marketinške prilike.
Na primjer, kripto burza mogla bi klijentima sa samo 5000 dolara na računima dati vrhunske uvjete ako mogu dokazati da posjeduju milijun dolara u bankovnim depozitima. Tržišta predviđanja mogu koristiti ovu tehnologiju kako bi uklonila loše aktere – bilo da se radi o farmama botova ili vladinim dužnosnicima koji se klade na ishode koji su im već poznati.
Prema fotografijama koje sam vidio, činilo se da su se nesvjesni sudionici eksperimenta s Tinder spojevima u Lisabonu dobro zabavili – nakon što su prevladali neugodu zbog toga što su nasjeli na podvalu. U konačnici, krećemo se prema internetu provjerenog podrijetla. On odbacuje model Silicijske doline u kojem je Google prijava ili Apple ID sine qua non identiteta. Također odbacuje kinesko ocjenjivanje društvenog kredita i indijski Aadhaar, sustave koji su pod snažnom kontrolom države.
Bez obzira na njihovu metodu provjere – biometrijsku ili društvenu – misija takozvanih Web 3.0 startupova ostaje ista: neka identitet bude u vlasništvu pojedinca kako bi, čak i u doba umjetne inteligencije, stvarni čovjek imao zajamčeno mjesto za stolom. Nitko ne mora ostati izigran na spoju.
.webp){kind=icon}
