Za samo nekoliko godina, vještačka inteligencija je iz specijaliziranih laboratorija dospjela u središte vladinih politika, tehnoloških inovacija i kapitalnih tržišta. Nedvosmisleno je šta ona nudi: višu produktivnost, automatizirane procese i rastući prosperitet na duge staze. Ali kao što upozorava najnoviji izvještaj Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), napredak ima svoju cijenu – i ona se mjeri u teravat-satima. U posebnom poglavlju aprilskog izdanja izvještaja World Economic Outlook, stručnjaci MMF-a napisali su da AI dobija sve veći makroekonomski značaj i kroz svoj utjecaj na potrošnju električne energije.
U prvi plan dolazi jedna manje očigledna posljedica digitalne transformacije: iznenadan i strm porast globalne potražnje za strujom, koji nije posljedica rasta stanovništva ili industrijske proizvodnje, već algoritama koje pokreću data centri, grafički procesori i napredne neuronske mreže. Dok se javna rasprava fokusira na regulaciju, etiku i utjecaj AI-ja na tržište rada, izvještaj MMF-a upozorava da će možda energetska infrastruktura biti ta koja neće izdržati tempo digitalnog razvoja.
Veliki rast potrošnje struje
U SAD-u su se sektori koji razvijaju i koriste AI između 2010. i 2023. godine povećali sa 278 milijardi na više od 1.130 milijardi dolara. Ovaj eksplozivni rast je kapitalno intenzivan i izrazito energetski rasipan, naročito u obradi podataka. Potrošnja struje u data centrima se od 2015. godine više nego udvostručila i dostigla između 400 i 500 TWh 2023. godine, procjenjuje MMF. To je već sada uporedivo s ukupnom potrošnjom srednje velike razvijene zemlje, a ovaj fenomen je tek u svojim početnim fazama. Izvještaj upozorava da bi globalna potrošnja struje povezana s razvojem i upotrebom AI-ja mogla dostići 1.500 TWh do 2030. godine – što približno odgovara današnjoj godišnjoj potrošnji struje u cijeloj Indiji.
SAD predstavlja ilustrativan primjer. Prema podacima MMF-a, tamošnja potrošnja struje u data centrima mogla bi se povećati sa 178 TWh 2024. godine na čak 606 TWh 2030. godine. To predstavlja više nego trostruki rast u periodu manjem od decenije, koji može, u odsustvu investicija u infrastrukturu, dovesti do energetskih deficita i viših cijena. "Ako rast potražnje ne bude praćen odgovarajućim investicijama u energetsku infrastrukturu, cijene struje u SAD-u bi do 2030. godine mogle porasti za 8,6 posto," upozoravaju u MMF-u.
Mogući scenariji i zamke
Izvještaj raščlanjuje tri moguća scenarija budućeg razvoja. Prvi, osnovni scenarij, isključuje utjecaj AI-ja i zasniva se na trenutnim energetskim politikama. Drugi predviđa rast AI-ja uz nepromijenjenu energetsku politiku, što znači da bi većinu dodatne potražnje pokrili fosilnim izvorima. Treći scenarij uključuje mjere za ubrzano uključivanje obnovljivih izvora, naprimjer preko feed-in tarifa. U tom slučaju bi rast cijena energije bio manje izražen, a prije svega bi se smanjio utjecaj na životnu sredinu.
Ekonomski napredak koji obećava vještačka inteligencija ne podrazumijeva istovremeno i ekološku neutralnost. Prema podacima MMF-a, u drugom scenariju – bez dodatnih mjera – globalne emisije gasova staklene bašte bi do 2030. godine porasle za 1,7 gigatona CO₂-ekvivalenta. To je uporedivo s ukupnim energetskim emisijama Italije u periodu od pet godina. Uvođenjem politika za podršku obnovljivim izvorima bi, prema njihovim procjenama, ovaj rast emisija mogao opasti za četvrtinu. "Mjere, kao što su podsticajne tarife za čistu energiju, mogle bi smanjiti emisije za 24 posto u poređenju s osnovnim scenarijem," navodi MMF.
Uprkos ekološkim i infrastrukturnim izazovima, AI ostaje važan izvor rasta produktivnosti. Prema procjenama MMF-a, doprinos AI-ja globalnom ekonomskom rastu u periodu između 2025. i 2030. godine u prosjeku će iznositi 0,5 procentnih poena godišnje. MMF, pri tome, ne ignoriše troškove: uz cijenu od 39 dolara po toni CO₂, uslijed povećane potražnje za energijom, trošak emisija bi porastao i kretao bi se između 50,7 i 66,3 milijarde dolara. Ti troškovi emisija iznose oko 1,3-1,7 posto ukupne ekonomske vrijednosti koju bi AI inače donijela.
Energija kao nosilac budućeg rasta
U geopolitičkom kontekstu, neravnomjerna raspodjela energetskih kapaciteta može produbiti razlike između zemalja. One koje već danas nemaju pouzdano snabdijevanje električnom energijom bit će još ranjivije poremećajem uzrokovanim digitalnim razvojem. Zemlje koje mogu same proizvesti dovoljno energije – naročito iz obnovljivih izvora – bit će u strateškoj prednosti. MMF istovremeno upozorava da će rast potražnje za energijom vjerovatno pojačati pritisak na globalne lance snabdijevanja sirovinama, kao što su litij, bakar i kobalt, koji su ključni za proizvodnju baterija i električnih mreža.
Na nivou politika, poruka je jasna: bez strateškog prilagođavanja, energetika može postati usko grlo razvoja AI-ja. Bit će potrebna brza modernizacija prenosnih mreža, poboljšanje energetske efikasnosti u data centrima i podsticanje ulaganja u čistu energiju. Kako su napisali u MMF-u: "Svijet mora da se prilagodi brzorastućoj energetskoj potrebi AI-ja, prije nego što ona počne da je određuje sama." U raspravama o digitalnoj budućnosti, koje su često prožete optimizmom, izvještaj MMF-a donosi rijetko trezveno stanovište. Izgleda da će cijena tehnološke transformacije biti vidljiva na računima za električnu energiju. Tehnološka transformacija ima svoju cijenu – i ona će, izgleda, biti napisana na računu za struju.
.webp){kind=icon}
