Nedavno evropsko zlato Srbije i sjajan turnir u Beogradskoj areni otvaraju pitanje koliko vaterpolo može biti ozbiljan biznis, a među onima koji danas o toj temi razmišljaju strateški nalazi se i Filip Filipović, jedan od najtrofejnijih sportista u istoriji srpskog sporta.
Filipović je gotovo dvije decenije bio simbol dominacije Srbije u bazenu. Kao višegodišnji kapiten reprezentacije, predvodio je nacionalni tim do olimpijskih zlata 2016. i 2020, uz svjetske i evropske titule koje su obilježile jednu od najuspješnijih era srpskog vaterpola. Višestruko je proglašavan za najboljeg vaterpolistu svijeta, a karijeru je počeo u Partizanu i nastavio da je gradi u evropskim klubovima, ostavljajući dubok trag i u reprezentaciji i u klupskom vaterpolu.
Danas, međutim, Filipović o vaterpolu govori iz drugačije perspektive - ne samo kao osvajač medalja, već kao čovjek koji razmišlja o sistemu, održivosti i budućnosti sporta. U trenutku kada preuzima značajnu ulogu u razvoju ruskog vaterpola i paralelno širi model vaterpolo akademija van granica Srbije, njegovi stavovi prevazilaze teren i ulaze u zonu sportskog menadžmenta, strategije, pa i ekonomije.
U intervjuu za Bloomberg Adriju objašnjava zašto smatra da sadašnji model finansiranja vaterpola u Srbiji dugoročno nije održiv i šta vidi kao ključ komercijalnog iskoraka ovog sporta. Cijeli razgovor prenosimo u nastavku.
- Tokom karijere često ste govorili o vaterpolu kroz prizmu zajedništva i predanosti. Da li se Vaš odnos prema sportu vremenom pomjerio od emocije ka biznisu, kako sada razmišljate o vaterpolu?
Moram da kažem da sam, tokom karijere, o vaterpolu razmišljao isto kao i o životu - davao sam se u potpunosti. Možda je to jedna od stvari koja me je izdvojila u odnosu na druge. Bez obzira na to što sam promijenio ulogu u ovom trenutku, filozofija i potpuno posvećivanje nikada se nisu promijenili.
Smatram da u svemu što radimo davanje mora da bude potpuno - prije svega, ključ je u fokusu na stvari kojima se bavimo. Bilo da govorimo o sportu, privatnim obavezama, porodici, djeci ili poslovnim obavezama. Jednostavno, ukoliko nismo maksimalno posvećeni, na duže staze dolazi do oscilacija koje su potpuno očekivane i očigledne. Ako se svakog dana dajemo u potpunosti, rezultati dolaze: nekada vrlo brzo, a nekada sa odloženim efektom. Drugim riječima, postoje rezultati koji se vide tek poslije nekoliko godina i koje stvarate svojim stavom i načinom poslovanja, dajući primjer drugima i gradeći jedan mikrosvijet koji funkcioniše po sistemu vrijednosti koji Vi postavite.
- Koliko je danas vaterpolo, i u Srbiji i u svijetu, finansijski održiv sport? Kakve su razlike između finansija u ženskom i muškom vaterpolu?
Vaterpolo u Srbiji se proteklih decenija pokazao kao održiv sport, ali prije svega zahvaljujući podršci lokalnih samouprava i države. Smatram da takav model dugoročno nije održiv. Mi smo u Partizanu to prepoznali i osjetili na svojoj koži još prije nekoliko godina, što nas je primoralo da promijenimo pravac u kom ćemo se kretati. Podsjetiću da je naš najveći adut škola vaterpola - ono po čemu je Partizan prepoznat kao najbolji ne samo kod nas već i u svijetu, i to već posljednjih pedesetak godina. Stoga smo odlučili da osnujemo vaterpolo akademiju i da svoje znanje i iskustvo dijelimo ne samo u Srbiji, već i šire. Kao rezultat toga, otvorili smo akademiju u Londonu prošle godine, a ove godine, u trećem kvartalu, planiramo izlazak na američko tržište. Takođe, ostvarena je saradnja sa Ruskom Federacijom, na čijem sam čelu, a gdje praktično kompletan "know-how" škole vaterpola Partizana prenosimo i implementiramo.
Na svjetskom nivou, finansijska održivost ima više aspekata. Vaterpolo je, kao što znamo, vezan za bazen, a održavanje bazena 365 dana u godini zahtijeva ogromna sredstva. Klubovi koji imaju u svom vlasništvu bazen su sigurno u prednosti, ukoliko ga, naravno, na komercijalni način eksploatišu u terminima kada klub i mlađe kategorije ne treniraju. U Španiji, na primjer, klubovi koji su u vlasništvu ili upravljaju bazenima imaju znatno manje izdatke po tom pitanju, a samim tim i mnogo više prostora da sa svojim sponzorima razvijaju projekte - bilo da je riječ o prvim timovima ili mlađim kategorijama. To se u Evropi pokazalo kao dobar sistem. Alternativa tome zasad je pomenuta podrška države, pa pojedini klubovi praktično postaju državni projekti - kao što je slučaj, recimo, u Mađarskoj - pa novac nije upitan.
Prodaja igrača u vaterpolu ne ide kao nekad i mislim da sam sistem prelaznog roka umnogome diktira tu mogućnost, siguran sam da bi se u nekim malim promjenama klubovi ostvarili kao potencijalni inkubatori novih talentovanih igrača. Partizan definitivno jeste inkubator srpskog vaterpola posljednjih dvadeset godina. Kada, nažalost, nekog igrača ne možemo da zadržimo jer je došao do vrhunskog nivoa i tražen je od strane raznih klubova, dobijamo određenu kompenzaciju, što predstavlja jedan od načina finansiranja. Naš cilj je da organizaciono ojačamo klub i smanjimo odlazak najtalentovanije djece iz kluba.
Kada je riječ o ženskom vaterpolu, treba istaći da on generalno postaje sve popularniji posljednjih godina, što se polako vidi i u Srbiji, što je više nego zasluženo. U Evropi ženske reprezentacije često nose finansijski i marketinški zamah čitavog sporta jer dobijaju mnogo veći prostor, ženski sport je u proteklom periodu možda ne više, ali bolje ispraćen. Međutim, vidim veliki prostor za daljnji napredak.
Bloomberg Adria
- Gdje vidite prostor za veću komercijalizaciju vaterpola?
Ono što bih rekao da je ovdje ključno jeste to da je vaterpolu neophodna promjena kalendara takmičenja kako bi i muški i ženski vaterpolo dobili veći medijski prostor. Već desetak godina zagovaram povratak vaterpola na otvorene bazene i orijentaciju nacionalnih liga na ljetnja takmičenja - da klupska sezona ne traje od septembra do juna. Mislim da bi iz mnogo, prvenstveno finansijskih, aspekata to bilo dobro i za evropske organizacije, ali i za klubove. Jer mi se sada borimo sa sportovima kao što su fudbal, košarka, odbojka i rukomet, koji su doživjeli veliku transformaciju i dobili svoje mjesto u medijima. Sa druge strane, vaterpolo, uz sav uspjeh i kvalitet koji bez sumnje ide nabolje, ne može marketinški da im parira, još nismo dovoljno popularni.
Vjerujem da bi ljetnja sezona - koja bi trajala četiri, najviše pet mjeseci tokom proljeća i ljeta u Evropi - donijela veću medijsku pažnju i posjećenost, kao i bolje mogućnosti za sponzorske ugovore. Vaterpolo je prirodno ljetnji sport, a naruku ide i to što ljudi posljednjih godina generalno troše više novca i češće se odlučuju za događaje u poređenju sa kupovinom nekih luksuznih predmeta nego što je to bilo ranije. Istovremeno, vaterpolo teži tome da bude dinamičniji, da bude nešto što je ljudima razumljivo i pitko. Treba reći da se ovaj sport igrao na otvorenom prije 50 godina, a onda je neko promijenio kalendar takmičenja i od tog trenutka popularizacija sporta ide nadole, pri čemu je on svojevremeno bio možda i najpopularniji i najplaćeniji sport u Evropi - govorimo o sedamdesetim, osamdesetim, pa dijelom i devedesetim godinama prošlog vijeka.
U zimskom periodu uvijek imamo prostor da radimo na popularizaciji sporta na globalnom nivou, tako što će ekipe ići po svijetu i promovisati naš sport u zemljama u kojima on nije toliko razvijen. Znate, sportisti uglavnom traže neki svoj mir za vrijeme takmičenja, naročito prvenstva, ali bi definitivno mogli da se dodatno uključe u marketinški segment, s tim da bi za to bila potrebna određena edukacija, kroz koju bi dobili bolje uvide u to koliko su njihovo ponašanje i djelovanje van bazena važni za popularizaciju sporta. To je proces koji zahtijeva vrijeme i prave ljude na pravim pozicijama.
Napomenuću i da ova ideja o promjeni kalendara već postoji i s moje strane je predložena na najvišem nivou, neki koraci se dešavaju, vidjećemo...
- Uz brojne sportske uspjehe, ukazivale su Vam se prilike za učestvovanje u različitim promotivnim, humanitarnim i drugim projektima povezanim sa sportom. Početak godine donio je vijest da ćete predvoditi poduhvat razvoja ruskog nacionalnog vaterpolo tima. Koji su Vam prvi ciljevi u vođenju ovog projekta? I da li on, sem unapređenja sportskih rezultata tima, obuhvata i neke planove za doprinos komercijalnoj održivosti, to jest njegovoj privlačnosti za sponzore i investitore?
U novembru sam prihvatio da budem na čelu razvoja ruskog vaterpola, što je jedan zaista veliki i sveobuhvatan projekat. To nije bila laka odluka, jer su moje aspiracije bile vezane za Srbiju. Međutim, kada sam shvatio da to trenutno nije ostvarivo, prihvatio sam poziv. Rusija izuzetno cijeni naše stručnjake i sportiste. Moj zadatak je razvoj sistema - od početnih nivoa i omladinske kategorije do seniorskih timova. S tim u vezi, skrenuo bih pažnju na to da se od decembra ruskim timovima ponovo otvaraju vrata međunarodnih takmičenja.
Sovjetski Savez je nekada bio velesila u ovom sportu, ali je napravljen jedan veliki jaz u posljednjih dvadeset godina. Posebno je kvalitetan ženski tim, koji je ozbiljan kandidat za medalje i na tome ćemo sigurno raditi u skorijoj budućnosti, a paralelno radimo na popularizaciji sporta u Rusiji jer i tu postoji dosta prostora za napredak, gdje samu utakmicu možemo učiniti dosta dinamičnijom i zanimljivijom, bližom publici.
Finansije ovdje nisu dio mog zadatka, ali je očigledno da postoji spremnost za ulaganja sa ruske strane.
Depositphotos
- Gdje vidite vaterpolo za 10 godina?
Vaterpolo, kao i ostali sportovi, mora da funkcioniše po nekim biznis modelima. Onda kada budemo napravili dovoljno zanimljiv, primamljiv i shvatljiv proizvod, mislim da će sponzori i investitori prepoznati svoj interes i doći sami. U tom smislu, opet kažem - možemo da se borimo sa ostalim sportovima, a možemo i da promijenimo kalendar takmičenja i djelujemo u mjesecima kada ostali sportovi odmaraju. Ne vidim zašto to ne bismo pokušali, imajući u vidu da ostali pokušaji - promjena pravila, sistema takmičenja i slično - nisu doveli do većih rezultata.
Rekao bih da već imamo dovoljno dobar proizvod koji treba bolje plasirati. Vaterpolisti su se pokazali kao sportisti koji se i te kako dobro i brzo prilagođavaju na promjenu - a prilagodljivost tržištu je izuzetno važna u svijetu biznisa.
- Koja bi bila Vaša poruka investitorima ili sponzorima koji možda razmišljaju o ulaganju u vaterpolo?
Ulaganje u vaterpolo klub ima višestruko dejstvo: prvenstveno ostvaruje se umrežavanje sportske i poslovne zajednice, dok istovremeno svaki dinar investiran u sport su dva dinara manje na jednoj drugoj, zdravstvenoj strani - u smislu pada broja zdravstvenih problema ljudi. S tim da ovdje moramo razdvojiti vaterpolo klub s jedne strane i s druge strane seniorsku ekipu, koja čini najveći dio tih finansijskih ulaganja. Ali kada pričamo o vaterpolu kao sportu, ulaganje u djecu i njihov razvoj je nešto što ćemo ulagati u budućnost, to jest ono što nećemo ulagati u medicinu, kocku i druge stvari.
.webp){kind=icon}
