Ispostavilo se da dva mlada teniska genija mogu nadmašiti i tempo same izdavačke industrije.
Godine 2024. napisao sam "Changeover", knjigu o rivalstvu između Jannika Sinnera, povučenog crvenokosog momka iz italijanskih Alpa, i Carlosa Alcaraza, vedrog šoumena s jugoistoka Španije. Do trenutka kada sam završio pisanje, oni su u potpunosti zatvorili eru takozvane Velike trojke - Rogera Federera, Rafaela Nadala i Novaka Đokovića - koja je gotovo dvije decenije bila neprikosnovena. A do trenutka kada je knjiga nekoliko mjeseci kasnije stigla u prodaju, njih dvojica su već postali nesporni tandem daleko iznad konkurencije.
U tom procesu natjerali su čitavo polje muškog tenisa da se prilagodi - neki uspješnije, neki manje uspješno. Starija generacija je praktično izbrisana, dok još mlađa (João Fonseca, Learner Tien) otvoreno pokušava oponašati stil igre Sinnera i Alcaraza. Knjigu sam i strukturirao oko te smjene generacija i novog rivalstva, ali se u mjesecima otkako sam prestao pisati njena teza potvrdila do komičnih razmjera. Sinner i Alcaraz su se sastali na četiri od posljednjih pet turnira na kojima su igrali i dodatno se udaljili od ostatka svojih rivala. Tokom ljeta su odmjerili snage u finalima Roland Garosa i Wimbledona. Sada, kako počinje US Open (traje do 7. septembra), moguće je da će to učiniti i treći put.
Njihovo karizmatično rivalstvo privlači pažnju javnosti. ESPN je saopćio da je njihovo vimbldonsko finale u julu donijelo porast prosječne gledanosti od 31 posto u odnosu na prošlogodišnje finale, kada je Alcaraz pobijedio Đokovića. Na US Openu, Sinner i Alcaraz su svuda u marketinškim kampanjama turnira.
Čak i najbanalniji detalji iz njihove svakodnevice izazivaju više pažnje nego čitavi teniski mečevi. Kada su dvojica tenisera na početku US Opena samo trenirala na susjednim terenima, fotografije su postale viralne. Kada je Alcaraz pokazao loše izvedenu kratku frizuru, to je možda bila najviše komentirana tema muškog turnira tog dana. Ispostavilo se da mu je brat upropastio šišanje i da je jedino rješenje bilo da obrije cijelu glavu.
"Nije dobro razumio kako radi mašinica", rekao je Alcaraz novinarima. "Onda, znate, jedini način da se popravi jeste da se sve skine."
Alcaraz je prošao kroz klasičnu putanju "čuda od djeteta", nadmašujući vršnjake na nižim nivoima takmičenja i pobijedivši u prvom profesionalnom meču na turniru sa 16 godina. U sportu koji je postao toliko fizički zahtijevan da tinejdžeri rijetko dolaze do grand slam titula, Alcaraz je, ipak, uspio osvojiti svoj prvi US Open sa samo 19 godina.
Sinnerova karijera imala je neobičniji ritam. Tenisu se ozbiljno posvetio tek sa 13 godina - što je za standarde razvoja mladih igrača već pozno - jer je ranije bio elitni skijaš. Ali nadoknadio je taj kasni početak tehničkim briljiranjem, što se najbolje razumije tek kada čujete zapanjujući zvuk njegovog reketa koji udara lopticu. Učvrstio je svoju poziciju kao vrhunski (ali ne i apsolutno elitni) igrač, prije nego što je krajem 2023. krenuo u niz pobjeda. Ta pobjednička serija mu je promijenila karijeru.
U tom trenutku je Đoković, posljednja prepreka generacijama mlađih tenisera, počeo popuštati. Sinner i Alcaraz su ga pretekli i osvojili najveće trofeje, uključujući i sva četiri grand slama u 2024. godini. Mladi dvojac (Sinner sada ima 24, a Alcaraz 22 godine) je u tom procesu preskočio čitavu grupu pretendenta u kasnim dvadesetim. Teniseri poput Sasche Zvereva, Stefanosa Tsitsipasa i Daniila Medvedeva, koji su većinom uzaludno igrali u sjenci velike trojke, mogli su razumno pretpostaviti da će naslijediti sport kad se legende povuku.
Umjesto toga, sve je krenulo nizbrdo, a ovo je njihov trenutni status: Zverev je izgubio grand slam finala i od Alcaraza i od Sinnera, a nedavno je govorio o osjećaju duboke usamljenosti i praznine; Tsitsipas je eksperimentisao s iznenadnom promjenom reketa nadajući se da će mu to pomoći, ali ga muči hronična povreda leđa; Medvedev je u slobodnom padu karijere i osvojio je samo jedan meč na sva četiri slama u 2025. godini.
Možda biste osjetili sažaljenje prema tim igračima koji su "ostarjeli" prije nego što su stigli do vrhunca. Ali Sinner i Alcaraz ne pružaju gotovo nikakvu priliku rivalima da iskoriste njihove slabosti. Zapravo, one male pukotine koje postoje u njihovoj igri može iskoristiti samo onaj drugi. Dio izazova je i snaga i spin koje unose u igru, a koji zahtijevaju tjelesna i čulna prilagođavanja.
Japanski teniser Yoshihito Nishioka rekao je da ga je poslije meča s Alcarazom na Australian Openu boljela lijeva ruka od same snage udaraca. "Moram nešto promijeniti, ali ne mogu postati, recimo, 'mišićav čovjek'", rekao je Nishioka (Alcaraz, ako ga niste vidjeli u majici bez rukava ili u reklami za Calvin Klein donje rublje, svakako jeste mišićav čovjek).
Iako mršaviji, Sinner zbunjuje protivnike na sličan način. Amerikanac Ben Shelton, koji je izgubio od njega na Wimbledonu, rekao je poslije meča da je imao osjećaj kao da igra tenis "duplo brže" i da "nikada nije vidio nešto slično".
Ipak, za te njihove nadljudske sposobnosti postoji objašnjenje, mada ono ima ograničenja: Sinner i Alcaraz pripadaju prvoj generaciji profesionalaca koja je odrasla sa dva ključna tehnička dostignuća modernog tenisa već u rukama. To su reketi od karbonskih vlakana (dovoljno laki da omogućavaju brže zamahivanje i veću brzinu reketa) i poliesterske žice (koja "grize" lopticu i daje više spina, pa igrači mogu udarati jače, a da loptica ostane u terenu). Kada se tome dodaju urođene fizičke predispozicije i moderni treninzi snage i kondicije, udarci između Sinnera i Alcaraza su još brži nego oni između, recimo, Nadala i Đokovića.
Čak i igrači stariji samo nekoliko godina od njih nisu nužno odrasli u istim uslovima tehnologije. Ulazeći u US Open, Sinner i Alcaraz su i dalje neprikosnoveni favoriti. Sinner brani titulu i osvojio je posljednja tri grand slama na tvrdoj podlozi, ali ga prati sjenka nedavne bolesti. Na posljednjem važnom turniru prije New Yorka, u Cincinnatiju, stigao je do finala, ali je protiv - pogađate - Alcaraza morao predati meč pri rezultatu 0:5 u prvom setu. Kasnije je otkrio da je imao virus, od kojeg se u međuvremenu oporavio.
Alcaraz je u nadrealnom nizu. Od početka sezone na šljaci u aprilu pa do US Opena zabilježio je 39 pobjeda i samo dva poraza, osvojivši pet titula. U zavisnosti od toga kako odigraju u New Yorku, Španac bi mogao preuzeti prvo mjesto na ATP listi, koje je posljednji put držao 2023. godine.
I tu je, zapravo, suština: pitanje je samo koji od dvojice prvih nosilaca će osvojiti US Open, a ne hoće li to učiniti. Može se tvrditi da ovako sužen izbor - zapravo, pravo usko grlo - osiromašuje sport, lišavajući ga drame i neizvjesnosti. Ali u vremenu kada su se mnogi ljubitelji tenisa brinuli zbog odlaska velike trojke, muškom tenisu je poklonjen još jednostavniji scenarij - sada treba da znate samo za dvojicu momaka.
.webp){kind=icon}
