Hoće li FIFA Financial Fair Play spasiti nogomet ili ga ugušiti

Nogomet danas sve više nalikuje velikim korporacijama nego sportskim klubovima kakve smo znali prije nekoliko desetljeća. Ključni razlog za to su ogromni novčani iznosi koji cirkuliraju, a koji se kreću od vrtoglavih transfera igrača do astronomskih ugovora o TV pravima. Ali, što je najvažnije, nogomet je postao tržište koje želi kontrolu nad rastućim finansijskim neravnotežama. Upravo je tu ključna uloga FIFA Financial Fair Play (FFP) regulacija, uvedenih kako bi spriječile divljanje troškova i pretjerane finansijske gubitke.

Iako je nogomet globalno najpopularniji sport, evropske nogometne lige već desetljećima gledaju prema američkom tržištu kao modelu stabilnosti i ravnopravnosti. Američki sportovi i lige poput NFL-a, NBA-a i NHL-a implementirali su salary cap (gornja granica plaća) i luxury tax sisteme koji osiguravaju konkurentnost i sprječavaju klubove da troše više nego što mogu zaraditi.

U Evropi je situacija potpuno drukčija. Nogomet je tradicionalno organiziran na principu slobodnog tržišta, gdje klubovi poput Real Madrida, Manchester Cityja ili PSG-a, uz podršku bogatih vlasnika ili država, mogu praktično bez ograničenja ulagati milijarde u nove igrače. To je dovelo do značajnog jaza između najbogatijih klubova i ostalih, čime su nacionalna prvenstva postala predvidiva i nekonkurentna.

Florentino Perez, prvi čovjek Real Madrida/Bloomberg

Međutim, ono što je dobro za biznis nije uvijek najbolje za sport. Sve češće čujemo komentare kako nogomet "gubi dušu" i postaje previše predvidiv. Upravo zbog toga FIFA i UEFA nastoje uvesti regulacije koje će osigurati održivost i konkurentnost, sličnu onoj kakva se viđa u američkim ligama.

Šta tačno FIFA Financial Fair Play regulira?

FIFA Financial Fair Play regulative nisu nove. UEFA ih je prvi put uvela još 2010. godine kako bi spriječila klubove da troše iznad svojih mogućnosti, a FIFA ih je potom prihvatila kao globalni standard za finansijsku održivost nogometnih klubova. 

Najvažnije odredbe FFP-a su vrlo jednostavne: klubovi ne smiju trošiti znatno više nego što zarade. Cilj regulacije bio je smanjiti rizik od prezaduženosti, poboljšati finansijsku disciplinu i povećati dugoročnu održivost klubova.

Konkretno, klubovima je ograničeno da ne mogu imati kumulativne gubitke veće od 60 miliona eura kroz tri godine. Troškovi za igrače (uključujući plate i transfere) trebaju biti proporcionalni prihodima koje klub ostvaruje, a ne smiju ovisiti o neograničenom prilivu novca od bogatih vlasnika.

Manchester City suočavao se s brojnim optužbama, bio je kažnjavan, ali posao i dalje nesmetano ide/Depositphotos

FFP ima i kaznene mjere, uključujući finansijske kazne, zabrane nastupa u evropskim takmičenjima poput Lige prvaka, pa čak i zabrane transfera novih igrača u klubove koji krše pravila. Tako su svojevremeno kažnjeni velikani poput Manchester Cityja i PSG-a, iako su se te sankcije često pokazivale prilično blagima ili lako osporivim na sudovima.

Finansijska disciplina ili samo birokratski teret?

Iako je FFP donio određene pozitivne rezultate, poput smanjenja enormnih gubitaka nekih klubova, mnogi su ga optužili za licemjerje. Manji klubovi tvrde da FFP zapravo štiti samo bogate jer omogućuje velikim klubovima da zadrže postojeću prednost.

Npr., mali klubovi često nemaju mogućnosti ostvarivati visoke prihode od TV prava ili sponzora, zbog čega su im ruke vezane kada je riječ o natjecanju s bogatijim rivalima. Kritičari tvrde da se FFP nije u potpunosti obračunao s izvorom problema - finansijskim dopingom, odnosno izdašnim finansiranjem klubova od vlasnika povezanih s državnim fondovima ili korporacijama.

Najviše kritika izaziva činjenica da klubovi poput PSG-a, Manchester Cityja ili Newcastle Uniteda i dalje mogu kroz razne pravne i finansijske manevre zaobići FFP pravila. S druge strane, klubovi poput Barcelone ili Intera našli su se pod velikim pritiskom, boreći se s ogromnim dugovima, što sugerira kako pravila ne funkcioniraju jednako za sve.

Newcastle je trenutno omiljena meta FFP-a/Depositphotos

Iz FIFA-e poručuju kako je cilj regulacija stvaranje održivog poslovnog okruženja i smanjenje rizika bankrota klubova, ali u praksi je jasno da pravila još uvijek nisu savršena i da nogomet nije ni blizu američkog modela u kojem salary cap i luxury tax funkcioniraju besprijekorno.

Može li nogomet uistinu biti finansijski ravnopravan?

Pitanje koje se često postavlja u vezi s FIFA Financial Fair Playem jeste hoće li nogomet ikada moći biti finansijski ravnopravan kao američki sportovi. Iako američki sportovi imaju svoje specifične probleme, salary cap model pokazao se vrlo uspješnim u osiguravanju konkurentnosti. Nogomet, međutim, funkcionira na globalnom tržištu, što dodatno otežava provođenje jedinstvenih finansijskih pravila.

Veliki evropski klubovi sve su snažnije zagovornici superligaških natjecanja koja bi im donijela još veće prihode i smanjila utjecaj FFP-a. Manji klubovi istovremeno pokušavaju pronaći način da prežive u ekonomski sve zahtjevnijim uvjetima.

Stoga, ključni izazov za FIFA-u i UEFA-u u sljedećem desetljeću bit će balansiranje između potreba globalnog tržišta i očuvanja sportske konkurentnosti. Iako je FFP korak u pravom smjeru, jasno je da je evropski nogomet daleko od idealnog modela kakav postoji u Americi. Između finansijskog realizma i sportskog idealizma, nogomet još uvijek traži savršenu formulu. Hoće li je pronaći, ostaje da vidimo.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar