Nikada prije, kao u posljednjoj deceniji, nije se toliko govorilo o ekološkoj strani mode i dizajna. Tu se misli i na predmete za kuću, nameštaj i nakit. Iako je i dalje znatno manji broj dizajnera koji idu ovim, "težim" putem, gradeći svoju karijeru i kreirajući eko-komade, plodovi rada koje naposljetku ubiraju su slatki. To potvrđuje i Maja Halilović, biodizajnerka iz BiH.
"Biodizajn je spoj nauke, ekologije i dizajna koji koristi biološke procese i organske resurse kako bi stvorio održiva rješenja za savremene izazove. Zamislite da dizajnirate proizvod koji nije samo funkcionalan i estetski, već i doprinosi ekosistemu - bilo kroz razgradivost, korištenje organskog otpada poput ljuski, kora voća ili drugih materijala koji se inače bacaju, ili kroz integraciju jednoćelijskih organizama kao što su alge, micelijum ili bakterije", kaže ova umjetnica za Bloomberg Adriju.
Biodizajn je interdisciplinarna praksa koja se oslanja na inovaciju unutar različitih oblasti poput biologije, hemije i dizajna.
Premda se biodizajneri prvenstveno bave razvojem potpuno novih materijala, koji se nazivaju biomaterijali, Maja kaže da je važno napraviti jasnu distinkciju - biodizajn nije samo kreiranje proizvoda već i istraživanje i unaprjeđenje sirovinskih osnova na kojima se ti proizvodi baziraju. "Ovaj pristup ne samo da rješava problem otpada i zagađenja, već i uvodi održivost u samu srž procesa stvaranja", dodaje.
Maju su odmalena privlačile nauke, poput hemije, fizike i biologije, dok je istovremeno negovala strast prema estetici i transformaciji kroz dizajn. Međutim, ključna prekretnica za odabir ovog posla/profesije dogodila se kada je shvatila koliko otpada generišemo kao društvo i kakve su posljedice toga po planetu. "Plastika, kao simbol našeg modernog načina života, postala je ogroman problem - toksična je, gotovo nerazgradiva i uništava ekosisteme. Počela sam da razmišljam o tome koliko je važno razviti bolje, zdravije materijale koji su u harmoniji s prirodom."
Potreba za očuvanjem planete i širenjem ekološke svjesti u zenitu je poslednjih, sigurno, 10 godina, ako ne i više, a region sve učestalije prati svjetske tendencije. Bloomberg Adria je, podsjetimo, ljetos pisala o studentkinjama iz Sjeverne Makedonije koje su stvorile biokožu od kombuhe, za koju tvrde da ima potencijal za široku primjenu u više industrija.
Budući da industrije poput mode i dizajna generišu ogromne količine otpada tokom proizvodnje, koje potom završavaju na deponijama, zagađuju prirodu i ugrožavaju živote, prirodno se javlja bunt i želja za promjenom. Mnoge industrije i dalje funkcionišu na kolonijalističkom modelu eksploatacije ljudi i resursa, i upravo ta spoznaja bila je prekretnica za Maju Halilović.
"Biodizajn mi je omogućio da spojim nauku, umjetnost i ekologiju kako bih kreirala održive materijale koji ne samo da rešavaju problem otpada već i podstiču bolju interakciju između ljudi i njihovog okruženja. Do sada sam inovirala širok spektar biomaterijala, uključujući one na bazi ljuski jaja, otpada od kafe, ljuski oraha i badema, otpada od kostiju, a radim i s jednoćelijskim organizmima kao što su Scoby, micelijum, alge, zatim sa biogasom i biopeletima, koji se koriste za izradu ekoloških ogrjevnih tijela. Od svih ovih biomaterijala najčešće koristim onaj od ljuske jajeta, jer se ističe izuzetnom čvrstoćom, nesalomljivošću i otpornošću na spoljne utjecaje, uključujući temperaturne i druge elemente. To je materijal koji pruža visoku stabilnost, a istovremeno je ekološki održiv i funkcionalan."
Kako izgleda proces izrade
Biodizajnerka iz Bosne i Hercegovine resurse nabavlja kroz pažljiv odabir otpada i jednoćelijskih organizama koji se uobičajeno ne koriste, ali imaju visok potencijal za inovaciju, sa ciljem da identifikuje resurse koji se često zanemaruju, a mogu postati osnova za stvaranje novih biomaterijala.
"Proces izrade započinje istraživanjem svojstava svakog resursa, nakon čega slijede eksperimenti sa njegovim obradama i kombinacijama. Kroz ovaj istraživački rad razvijam tehnike koje omogućavaju da se resursi pretvore u visokokvalitetne materijale. Zatim, uz primjenu ekoloških principa, oblikujem ih u proizvode koji imaju funkcionalnu vrijednost i estetski potencijal. Najčešće izrađujem predmete kao što su ekološki proizvodi za dom, održivi namještaj, interaktivne instalacije, ogrevna tijela, čak i biotehnologiju, kao i druge inovativne ekološke komponente.
Estetika se, kaže sagovornica Bloomberg Adrije, postiže inovativnim dizajnom koji koristi prirodne oblike, teksture i boje materijala, čineći proizvode vizualno privlačnim. Funkcionalnost se postiže razvijanjem biomaterijala tako da imaju potrebnu čvrstoću, dugotrajanost i otpornost na spoljne utjecaje. Tu je, svakako, i ekonomski ugao koji dolazi kroz smanjenje zavisnosti od skupih i štetnih sintetičkih materijala, te kroz korištenje otpada kao resursa, čime se smanjuje proizvodni trošak. Najveću podršku ovoj tržišnoj niši pružile bi finansijske investicije za istraživanje i razvoj, te infrastruktura poput laboratorijskog prostora i opreme prilagođene eksperimentisanju s biomaterijalima.
Na svom zanimljivom karijernom putu, Maja sarađuje sa stručnjacima iz biologije, tehnologije i nauke o materijalima. To je preduslov za razvoj i inovaciju biomaterijala, jer omogućava primtenu najnovijih naučnih saznanja u procesu stvaranja održivih rešenja.
Kakvi su zaista potencijali biomode
S jedne strane, upotreba biomode je primtetna u umtetničkim i eksperimentalnim krugovima, gdte je fokus na inovaciji i novim estetskim izražajima. Ti komadi često nisu nosivi u svakodnevici, ali imaju veliki značaj zbog svog jedinstvenog izgleda i istraživačkog karaktera. S druge strane, tu su primteri poput Hermesa, koji je upotrebio biomaterijal od micelijuma za svoje torbe, te Genny, brend koji je to isto uradio koristeći biomaterijal od bakterija.
"Ovi komadi su savršeni za svakodnevnu upotrebu, jer kombinuju estetiku i funkcionalnost, a uz to su održivi i ekološki prihvatljivi", kaže Maja Halilović, dodajući da citene komada iz ranga biomode mogu varirati.
"Eksperimentalni komadi koji se koriste u umtetničkim krugovima mogu biti skuplji zbog složenog procesa proizvodnje i inovativnih materijala, ali nisu nužno dizajnirani za svakodnevno nošenje. Opet, komercijalno dostupni proizvodi poput torbe Genny od bakterija ili micelijumske kolekcije Hermes mogu biti skuplji zbog upotrebe visokokvalitetnih biomaterijala, ali s vremenom se očekuje smanjenje cena kako tehnologija bude napredovala i proizvodnja postane efikasnija."
Biodizajn ima ogroman potencijal za smanjenje troškova kroz inovacije u proizvodnji i upotrebu materijala, posebno u regijama poput Balkana, gdge proizvodnja tekstila i naprednih materijala nije razvijena. Na Balkanu, uključujući Bosnu i Hercegovinu, možemo razviti model u kojem pojedinci ili mali timovi kreiraju inovativne biomaterijale koji se mogu nuditi proizvođačima, firmama, zanatlijama i drugim industrijskim sektorima, čime se gradi održivi lokalni ekosistem proizvodnje, kaže sagovornica Bloomberg Adrije, dodajući da je kroz istraživanje uočila kako industrija drveta, iako bogata resursima, često doprinosi iscrpljivanju prirodnih resursa jer nedostaju regenerativni modeli, poput sadnje novih stabala. Stoga, predlaže uvođenje regenerativnog pristupa i inovativnih materijala, ne samo zarad smanjenja troškova na duže staze, već i zbog transformisanja industrije u ekološki održivije i društveno odgovornije sektore.
Kako tržište reaguje na proizvode biodizajna
Maja objašnjava da interesovanje raste, posebno u segmentima koji teže održivosti i ekološkim rešenjima. Potrošači postaju sve svgesniji utjecaja svojih kupovina na životnu sredinu, što stvara prostor za inovativne proizvode koji koriste biomaterijale, mada ova vrsta kreiranja još uvek nije masovno prihvaćena, a i tu je pitanje isplativosti.
"Izuzetno sam zadovoljna reakcijama balkanskog tržišta, međutim, moj cilj je da uvedemo biodizajn u škole i fakultete. To je mnogo izazovnije, jer se, iako imamo veliki potencijal, često susrećemo s nerazumjevanjem i nesklonošću prema novim idejama", kaže biodizajnerka i dalje navodi tri ključna izazova u ovom poslu.
-
Najveći finansijski izazovi u razvoju biodizajn projekata proizlaze iz nekoliko ključnih faktora. Prvo, razvoj i inovacija biomaterijala zahtjevaju značajna početna ulaganja u istraživanje i razvoj, jer ovi materijali često nisu masovno proizvedeni, što znači da su inicijalni troškovi istraživanja, testiranja i skaliranja proizvodnje visoki. Drugo, tehnologija za proizvodnju biomaterijala nije potpuno razvijena ili široko dostupna, što stvara barijere u pogledu efikasnosti i smanjenja troškova.
-
Drugi izazov predstavlja nedostatak infrastrukture i resursa za proizvodnju u velikim količinama, što može dovesti do visoke cijene proizvoda na tržištu. Na Balkanu, gdje tržište još uvijek nije potpuno razvijeno, često je teško pronaći investitore ili sponzore koji bi finansirali projekte biodizajna, jer mnogi nisu potpuno svjesni potencijala ove oblasti ili ne prepoznaju je kao profitabilnu.
-
Treći izazov je specifičnost i personalizacija procesa. Biodizajneri, poput mene, rade sa materijalima koje sami izume i inoviraju, što znači da je svaki projekat jedinstven i zahtjeva prilagođavanje u pogledu resursa, tehnologije i pristupa. Ovaj nedostatak standardizacije može otežati procenu troškova i prognozu finansijskog uspjeha, jer se svaki proizvod temelji na individualnom istraživačkom procesu.
Iako je biodizajn na Balkanu još u fazi razvoja, a samo stvaranje tržišta dolazi s brojnim izazovima, u svijetu je on rastući sektor. Konkretno u zemljama sa većim investicijama u istraživanje i razvoj, kao i u ekološki orijentisanim industrijama, biodizajn postaje prepoznatljiv kao ključni faktor za održivost. Sjedinjene Američke Države, Švedska, Holandija, Velika Britanija i Njemačka vode u primeni biodizajnerskih praksi, jer su razvile stabilnu infrastrukturu za istraživanje i pružanje podrške startapovima i inovatorima u ovoj oblasti. I u Aziji, posebno u Japanu i Južnoj Koreji, postoji velika interesovanje za bioinovacije u dizajnu.
Halilović objašnjava da ekonomski utjecaj biodizajna na tradicionalne industrije poput građevine, mode i proizvodnje nameštaja može biti značajan, jer uvodi nove pristupe koji smanjuju troškove proizvodnje i otpad, dok istovremeno poboljšavaju održivost.
"Na primjer, u građevinskoj industriji korištenje biomaterijala poput micelijuma ili alge može smanjiti upotrebu tradicionalnih materijala, smanjujući energetske i ekološke troškove. U modnoj industriji, primena biokompatibilnih materijala može smanjiti potrebu za sintetičkim tkaninama, čime se smanjuje zagađenje i poboljšava dugoročna održivost proizvoda. Slično je u proizvodnji nameštaja, gde korištenje regenerativnih materijala poput ljuski jajeta ili biljnih ostataka može zamijeniti drvo, smanjujući iscrpljivanje šuma."
.webp){kind=icon}
