Uprkos tome što drevna tehnika izrade nakita kojim su se kitili još u antici, a njegovim dražima podlegle i okrunjene glave s naših prostora, pomalo izumire, Marko Milić iz Paraćina ovaj zanat počeo je da uči još sa 17 godina. Iako porodično nema veze sa zlatarstvom, filigranskim zanatom je odlučio da se bavi iz ljubavi prema ručnom radu i potrebe za očuvanjem nematerijalne kulturne baštine.
"Počeo sam učenje kod majstora filigrana, koji je bio porijeklom iz Prizrena, na godinu dana, a standardno juvelirstvo u Nišu, koje je s prekidima trajalo nekoliko godina. Ipak, najveći dio zanata sam učio kroz mnoge pokušaje i neuspjehe. Izazovna priroda zanata i posvećenost detaljima bili su mi veliki motiv. Vjerujem da moje obuke nikada neće biti gotove, pošto uvijek ima prostora za usavršavanje vještine'', objašnjava Milić.
I tako je prije više od deset godina počeo da izrađuje nakit i upotrebne predmete za liturgiju, ali i domaćinstvo u okviru svoje zlatarsko-filigranske radionice "Putir".
Predmeti i nakit od filigrana oduvijek se smatraju najljepšim i najdragocjenijim primjercima jer je posvećenost detalju velika, a precizna tehnika ovladavanja nitima, odnosno žicom, neophodna. Zato, nekada, za kompleksne zadatke za koje je potrebno vrijeme, posvećenost i profinjenost, kažemo da zahtijevaju "filigranski rad". Međutim, s obzirom na sve veću cijenu osnovnih materijala te potrebe ulaganja u promociju i druge izazove s kojima se majstori starih zanata suočavaju, a o kojima je Bloomberg Adria izvještavala i ranije, interesovalo nas je kako izgleda taj put i da li ručni rad može da opstane kao osnovna poslovna djelatnost.
Filigranski rad
Milić kaže da je osnovni dio tehnike i opreme za proizvodnju dizajnirao i napravio sam, a drugi dio kupio od penzionisanih kolega ili uvezao iz inostranstva. S obzirom na to da je cijena materijala ključna za izradu nakita i predmeta od srebra, kao i neophodnost certifikata za utvrđivanje čistoće materijala, Milić objašnjava da je ovaj izazov rješavao tako što je materijal uglavnom nabavljao preko maloprodaja koje su imale licencu za otkup polovnog nakita. ''Kasnije sam taj nakit slao na rafinaciju od čistih materijala i proizvodio predmete, pošto je kvalitet materijala veoma bitan''.
Što se tiče kupaca, Milić ističe da su naručioci njegovih radova bile pretežno religijske institucije. "Veliki broj predmeta služi ne samo u dekorativne svrhe, već i u aktivnoj liturgijskoj funkciji, za što je važno da predmeti budu od čistog srebra", objašnjava naš sagovornik. On kaže da mu je ova vrsta narudžbi i omiljeni i kreativno najinspirativniji rad. A najdraži od svih mu je, kako kaže, kivot za ruku Svete Ane. "To je i jedan od radova čija je izrada trajala najduže, čak šest mjeseci, a zahtjevnost izrade je bila kompleksna".
Ostali naručioci njegovih radova su, kaže, privatna lica, uglavnom kolekcionari replika. "Cijena prema kupcu varira i uglavnom je kombinacija vremena potrebnog da se završi komad i cijene materijala, mada i limitiranost serije utiče, tako da se u mojoj ponudi mogu naći predmeti od svega nekoliko evra pa sve do više hiljada evra'', kaže Milić.
Inspiraciju za motive crpio je iz najrazličitijih izvora: od radova starih majstora juvelira, kao i iz prirode. "Veliki broj mojih komada ima dizajne inspirisane raznim biljkama".
Milić je za svoj rad 2016. godine dobio certifikat 'otvorene šake', koji izdaje Ministarstvo privrede Srbije, a koji potvrđuje da su njegovi ručno izrađeni crkveni predmeti i nakit izrađeni tehnikom filigrana proizvodi starog umjetničkog zanata.
Kada je riječ o budućnosti ovog zanata, on smatra da se polako vraća interesovanje za radove od filigrana: ''Najviše zbog novonastale želje za personalizovanim komadima i popularnosti socijalnih mreža''.
Međutim, i pored izuzetnosti kreacija, održati filigranski zanat kao biznis za njega je bilo izuzetno izazovno. Kaže da je zbog troškova i nemogućnosti daljnjih ulaganja ličnih sredstava u ovaj posao nedavno morao da zatvori svoju radionicu. Milić sada radi za veliku internacionalnu kompaniju i kaže da će filigranskim zanatom, za sada, moći da nastavi da se bavi samo kao strastveni hobista.