U Bečkoj državnoj operi, publika se odjeva u skladu sa prilikom. Penjući se uz stepenice ka prostoru za stajaće mjesto, gdje sam na brzinu uzeo kartu za 15 eura da pogledam Mozartovu Die Entführung aus dem Serail ('Otmica iz saraja') prolazim pored žena u svečanim haljinama i muškaraca u smokinzima - barem trojica su sa pozlaćenim štapovima. Garderoba je prepuna krzna, izgleda kao zoološki vrt za maženje.
Kako se penjem na više nivoe, publika se mijenja. Gore, u povoljnjim sjedištima, nije sve šljokičasto i elegantno. Milenijalci i pripadnici Generacije Z, koji čine novu klasu bečkih trendsetera, obučeni su u kombinezone i kožne jakne. Čujem francuski, njemački, poljski, portugalski i ruski. Uzbuđenje je očigledno, i ne dolazi samo od duvačkih instrumenata.
Krovovi u Beču |Nina Riggio/Bloomberg
Sa ovog mjesta, scena djeluje kao kućica za lutke, ali imam savršen pogled na promjene u Beču. Još 2023. godine, populacija grada premašila je dva miliona stanovnika prvi put od prije Prvog svjetskog rata, dijelom zahvaljujući imigrantima koji su privučeni reputacijom Beča kao jednog od najprijatnijih gradova za život.
Tokom posljednje decenije, lokalci su posebno primjetili priliv umjetnika i inovatora privučenih bogatim kulturnim naslijeđem, pristupačnim stanovima i obiljem zelenih površina.
Istovremeno, generacija domaćih Bečlija sazrela je da ostavi svoj pečat na tradiciji svog grada. U četvrtima od Leopoldstadta do Neubaua, brendovi ulične mode otvaraju prodavnice tik pored onih sa tradicionalnim dirndl nošnjama, štandovi s hot dogovima mješaju se sa falafel restoranima, a elegantni hoteli se pojavljuju pored istorijskih dama.
Infrastruktura grada raste paralelno, služeći i lokalnom stanovništvu i posjetiocima. Kada slijećem na Bečki međunarodni aerodrom u oktobru da istražim savremenu transformaciju grada, bilbordi najavljuju renoviranje aerodroma od 450 miliona dolara koje bi trebalo da bude završeno 2027. godine. Istovremeno, širenje metroa planirano je da primi dodatnih 300 miliona putnika do 2030. godine.
Ulaz u The Griechenbeisl, najstariji restoran u Beču |Depositphotos
Srećom, bečke omiljene kafane (toliko cijenjene da ih je Unesco zaštitio kao dio "nematerijalnog kulturnog naslijeđa") uglavnom su prostrane. U Café Prückel, instituciji osnovanoj 1903. godine, spektakularan modernistički prostor je pun lokalaca koji čitaju novine uz popodnevnu kafu, kao i posjetilaca poput mene, koji posmatraju prolaznike uz kapućino.
Kafići nove generacije nisu toliko prostrani, ali nadoknađuju ukusom. U Crème de la Crème, poslastičarnici sa ograncima u 4. i 8. okrugu, vlasnica Julia Kilarski kombinuje francuske tehnike sa bečkim klasicima, uključujući mandelkuchen ( kolač od badema), pistachio dacquoise (lagani kolač od pistaća i ślag pjene) i bogate mont blanc kolače sa kestenom.
"Osjećamo novi talas kreativne energije, kao da grad ponovo otkriva sebe kroz oči mlađih generacija", kažu mi vodiči Gabriela i Sebastian Knöbl. Brat i sestra su 2021. godine osnovali Rebel Tours. "Beč je grad u kojem se staro i novo spajaju kao nigdje drugo. Mlađa generacija je duboko povezana s tradicijama - valcer, kafane, zanati - ali sve to daje svjež, moderan zaokret."
Carska Hofburg palata i pešačka zona Herrengasse |Depositphotos
Koliko svjež? U Edvard restoranu u Anantara Palais Hansen Vienna Hotelu, otvorenom u martu 2024. godine u zgradi predviđenoj za Svjetsku izložbu 1873, mediteranski pristup lokalnim sastojcima manje je fokusiran na bečku šniclu, više na pitu od cvekle. U Hoxtonu, koji je otvoren mjesec dana kasnije, bar na krovu sa rum koktelima ispod velikih kišobrana unosi malo kalifornijskog stila u četvrt Landstrasse, poznatu po palatama. U nekada mirnom Beču, ovo je hrabar pomak.
Božićni vašari u Beču - jedni od najposjećenijih | Depositphotos
Još radikalnije: Cà Phê Lalot, bečko-vijetnamska kafana, i Kein & Low, prodavnica pića sa niskim i bezalkoholnim opcijama koja takođe organizuje degustacije.
Sve ovo ne treba da zamjeni gradski šarm. Kada slijećem u austrijsku prestolnicu, približno je mjesec dana prije nego što božićni vašari prekriju ulice. Sa zaleđenim prozorima kućica od medenjaka i sveprisutnim duhom uživanja od Ringstrasse do Spittelberga, Beč zimi je idealno vrijeme za turiste, sa više od 70 miliona posjetilaca tokom sezone 2023–24. U jesen djeluje mirnije, ali i dalje živo.
Panoramska slika centra grada| Depositphotos
U hotelu Sacher, najikoničnijem u Beču, ulazak u jednu od savršeno uređenih soba na spratu zaista djeluje kao otvaranje poklona. Taburei su presvučeni plišom, a ogledalo izgleda kao da je izašlo iz barokne slike. Postoje dva lustera. Opuštanje je suština, kaže vlasnica treće generacije Alexandra Winkler, koja se priprema da proslavi 150. godišnjicu hotela 2026. godine. "Kada putujete svijetom, vidite mnoga mesta koja liče jedno na drugo", kaže ona. "Mislim da je to jedna od glavnih snaga Sachera. Čak su i naše sobe - različite."
Ulaz u Sacher hotel i legendarnu poslastičarnicu | Depositphotos
Kasnije te nedjelje, provodim nekoliko noći u potpuno novom Mandarin Oriental, gdje mi kažu da sam drugi gost hotela. Smješten u bivšoj sudnici, dizajn hotela je balans između modernog i tradicionalnog. Sa jedne strane istorijska arhitektura i prozori, sa druge strane prilagođeni zakrivljeni namještaj, mermerni podovi sa grijanjem u kupatilima i Diptyque proizvodi za njegu tijela.
Neorenesansna zgrada i bogat program bečke državne opere je srž kulturnog identiteta grada. Prva zgrada opere izgrađena je 1629. u sklopu Hofburga | Depositphotos
Osvježavam se, a zatim se sastajem sa Leonidom Rathom, vlasnikom poznate bečke firme za staklo J. & L. Lobmeyr GmbH, koji me vodi kroz svoju prodavnicu na tri sprata sa tankim čašama, ekstravagantnim osvjetljenjem i vazom od hiljadu dolara.
Blizu ulaza, Rath pokazuje specijalno izdanje šolja koje je Lobmeyr proizveo u čast 200. godišnjice Stadttempel sinagoge, jedine u Beču koja je preživjela Drugi svjetski rat.
Na osnovu dizajna koji je Lobmeyr napravio za porodicu Rothschild, prihod će pomoći renoviranju Stadttempela. Prije Holokausta, Jevreji su činili oko deset posto bečke populacije. U manje od decenije prije rata, gotovo svi - ljubitelji opere, kolekcionari stakla, gosti elegantnih hotela - napustili su zemlju ili su deportovani. Malo njih je preživjelo...
Holokaust memorijalni spomenik u Judenplatz, u Beču, otkriven je 2000. godine.Dizajnirala ga je Rachel Whiteread, posvećen je 65.000 austrijskih Jevreja ubijenih od strane nacista tokom Drugog svjetskog rata | Depositphotos
Beč je - kako mi je jednom taksista ponosno rekao - "čist." Misli na uredne ulice bez smeća, ali za razliku od Berlina, gdje neizbrisive posljedice Holokausta stalno odjekuju, ovdje sam video drugačiju sliku.
Intimni muzej Heidi Horten Collection dom je za djela umjetnika Andy Warhol, Jean-Michel Basquiat, Francis Bacon i mnogih drugih koje je milijarderka prikupila prije smrti 2022. godine. Zidni tekst objašnjava poreklo bogatstva koje je pomoglo finansiranju kolekcije: između 1936. i 1939. godine, njen suprug Helmut Horten "stekao" robne kuće koje su bile u vlasništvu Jevreja. Kasnije je odobrio upotrebu prisilnog rada. Čak i naizgled moderne i razvijene metropole neraskidivo su povezane sa svojom prošlošću.
Posljednjeg dana u gradu, rezervišem ručak u MAST Weinbistro, gdje vlasnici Matthias Pitra i Steve Breitzke kombinuju tradicionalnu alpsku kuhinju sa širokom listom prirodnih vina i neobičnih fermentisanih napitaka.
Naručujem testeninu sa karamelizovanim kupusom začinjenim sirćetom, poznatu kao krautfleckerl. Jelo je u nijansama bež boje, sa kašikom kisele pavlake i sitnim biljem. Ukus je kao tehnički film u boji.
Konobar mi kaže da je ovo jelo povezano sa djetinjstvom u Austriji. Jednostavno i utješno - tipično jelo koje bi mama pripremila tokom hladne večeri. U stolu obasjanom sunčevom svjetlošću, nostalgija djeluje na mene. Ali upravo inventivnost na tanjiru tjera me da se vraćam po još.
.webp){kind=icon}
