text size
Nekada su putovanja planirana oko znamenitosti, muzeja i preporuka iz vodiča, a danas inspiracija sve češće stiže s ekrana, iz knjiga ili s muzičkih play-lista. Nazvan pop-culture tourism, ovaj fenomen obuhvata različite oblike putovanja inspiriranih popularnom kulturom, od traganja za mjestima poznatim iz književnosti, pa do set-jettinga, odnosno obilazaka lokacija s filmskog i televizijskog ekrana. Prema podacima Expedije i njenog najnovijeg izvještaja "Unpack ’26", 53 posto putnika širom svijeta kaže da je njihovo interesovanje za putovanja inspirirano filmovima i televizijom poraslo, a procjena je da bi set-jetting samo na američkom tržištu mogao postati industrija vrijedna oko 8,45 milijardi dolara.
Nije teško razumjeti zašto. Putnici više ne žele samo otkriti novo mjesto, već zakoračiti u priču koju poznaju, fotografirati ulicu kojom je prolazio njihov omiljeni junak, sjesti u kafe iz romana ili posjetiti hotel iz serije. Tako mjesta i predjeli više nisu samo geografska tačka, već i dio ličnog kulturnog pejzaža. Za mlađe generacije, odrasle uz streaming platforme i društvene mreže, granica između sadržaja i turističke preporuke još je tanja. Kako navodi Expedija, čak 81 posto putnika iz generacije Z i milenijalaca već planira odmor nadahnut onim što su vidjeli na ekranu.
Od ovog trenda profitiraju i same destinacije. Lokacije postaju turističke atrakcije, organiziraju se tematske ture, prave mape snimanja, itinereri i posebne ponude, dok gradovi i regije kulturni sadržaj pretvaraju u novi oblik destinacijskog marketinga. Film, serija ili knjiga tako ponekad čine više za promociju nego tradicionalna reklama dajući mjestu priču, emociju i prepoznatljiv identitet. A, šta se događa kada se ta veza između umjetnosti i putovanja spusti s globalnog trenda na konkretno iskustvo i kako izgleda kada se jednom nađemo na lokaciji koju smo prethodno upoznali samo kroz fikciju.
Bath, Engleska - putovala: Nataša Kočiš
Roman "Pod tuđim utjecajem" (Persuasion) Jane Austin odveo me je u Bath mnogo prije nego što sam prvi put kročila u taj engleski gradić. Njena mašta i riječi bili su moj prvi vodič kroz ulice koje tada još nisam poznavala. Ovaj grad, jedan od najljepših i historijski najznačajnijih u Engleskoj, izrastao je oko rimskih kupatila podignutih na prirodnim termalnim izvorima starim više od dva milenija.
Bath je jedan od najljepših historijskih gradova Engleske, smješten u Somersetu, oko 150 kilometara zapadno od Londona. Ime je dobio po čuvenim rimskim termama, a zahvaljujući izuzetno očuvanoj arhitekturi i bogatoj historiji nalazi se na UNESCO listi svjetske baštine. Poznat je po elegantnoj džordžijanskoj arhitekturi i termalnim izvorima iz rimskog perioda. Inače gradić ima manje od stotinu hiljada stanovnika, ali ga svake godine posjeti u prosjeku šest miliona turista | Depositphotos
Pod zaštitom UNESCO-a, prepoznatljiv je po svojoj džordžijanskoj arhitekturi, a No.1 Royal Crescent, često pominjan u djelima Jane Austen, ostaje njen najčistiji, gotovo školski primjer.
No. 1 Royal Crescent je sada muzej, odnosno historijska kuća uređena i opremljena tako da dočara kako je izgledala između 1776. i 1796. godine. Autentični namještaj, slike i predmeti otkrivaju kako je izgledao svakodnevni život otmjenih stanovnika Batha, ali i njihove posluge | Depositphoto
Iznad grada dominira opatija stara više od pet stoljeća; uspon uz 212 stepenika njenog zvonika nagrađuje pogledom koji otkriva čitav Bath kao skladnu, zlatnu cjelinu. A samo nekoliko minuta od centra, gradska bašta i okolne doline nude mir: zrelo drveće, tihe gredice cvijeća i prirodu koja izgleda kao da je ostala netaknuta još od vremena kada je Austen šetala ovim ulicama.
Trg ispred Rimskih kupatila u Bathu jedno je od najživljih mjesta u gradu – ovdje se rimska prošlost grada susreće sa svakodnevnim ritmom savremenog Batha | Depositphotos
Sicilija, Italija – putovala: Nataša Davidov
Ljubitelji "Kuma" dobro znaju da neke od najupečatljivijih scena iz filmske sage nisu snimane u mjestu Corleone, već u malim sicilijanskim mjestima Savoca i Forza d’Agrò na istočnoj strani ostrva. Upravo ovdje je Francis Ford Coppola pronašao Siciliju kakvu je želio za priču o Michaelu Corleoneu, koji se nakon ubistva Sollozza i McCluskeyja sklanja na ostrvo, daleko od porodičnog rata u Americi. Podsjetimo, u tom kratkom predahu od nasilja Michael, koga igra Al Pacino, upoznaje mladu Apolloniju i zaljubljuje se u nju. Poštujući sicilijanske običaje, najprije odlazi kod njenog oca da zatraži dozvolu da joj se udvara. Njihova ljubav i vjenčanje donose Michaelu kratku, gotovo idiličnu epizodu života na Siciliji koja se brutalno završava kada Apollonia strada u eksploziji automobila, zasjedi koja je bila namijenjena njemu.
Mjesto Savoca na Siciliji | Depositphotos
Jedno od kultnih mjesta tog dijela filma je Bar Vitelli u Savoci, smješten u historijskom Palazzo Trimarchi iz 18. vijeka. Na njegovoj terasi Michael razgovara s Apollonijinim ocem i traži dozvolu da se viđa s njegovom kćerkom. Stara kamena fasada, nekoliko stolova na terasi i ambijent sicilijanskog sela učinili su ovo mjesto jednom od najprepoznatljivijih lokacija iz "Kuma" i donijeli mu status najljepšeg sela u Italiji. Mjesto je postojalo i prije snimanja, a danas je gotovo mali hram posvećen Coppolinom filmu, s fotografijama i uspomenama sa snimanja. Više od pola vijeka kasnije posjetioci dolaze u Savocu upravo da bi sjeli za jedan od stolova na terasi na kojoj je sjedio Michael Corleone. Malo dalje uzbrdo stiže se do crkve San Nicolò, srednjovjekovne građevine koja je poslužila kao kulisa za scenu vjenčanja. Zanimljivo je da je Coppola za statiste angažirao lokalno stanovništvo, pa sam, tada kada sam putovala, čula da se mještani i danas sjećaju snimanja 1971. godine.
Bar Vitelli postoji od 1963. godine | Depositphotos
Ja sam, međutim, u Savocu stigla zimi, a Bar Vitelli je bio zatvoren. Nije bilo prilike da sjednem na čuvenu terasu, ali je možda baš ta tišina imala nešto od atmosfere filmske Sicilije: kamene ulice gotovo bez ljudi, zatvorena vrata bara i poznata fasada.
Ako odlučite posjetiti Siciliju i to učinite mimo "normalne" turističke sezone, to ne mora značiti manje romantike i 'filmskih zapleta'. Moj izbor za boravak je bila "Villa Carlotta" u Taormini, koja je od Savoce udaljena kraću vožnju. Smješten u historijskoj vili iz 19. vijeka, s pogledima koji obuhvataju more i Etnu, ovaj mali boutique hotel sa samo 23 sobe vodi porodica Quartucci koja je hotelski posao započela 1993. godine. Njihova ideja gostoprimstva je da se gost ne osjeća samo kao neko ko je rezervirao sobu, već kao prijatelj koji je stigao u njihov dom.
Villa Carlotta hotel u Taormini - pogled iz apartmana | Depositphotos
A upravo se ta vrsta gostoprimstva možda najbolje osjeti van sezone. Čak ni niže temperature nisu uspjele oduzeti Siciliji njeno sunce, dok su prednosti zimskog putovanja bile očigledne: niže cijene, gotovo potpuni izostanak gužve i ona rijetka privilegija da, u vrijeme kada turista ima veoma malo ili ih nema, sva pažnja domaćina bude posvećena vama. Za putovanje tragom književnog i filmskog "Kuma", teško je zamisliti moćniju atmosferu.
Amorgos, Grčka – putovala: Saša Jeremić
Otkako je u moje ruke, tokom sada već davnih studentskih dana, stigla videokaseta s filmom "Veliko plavetnilo" (Le Grand Bleu) Luca Bessona, Amorgos je za mene postao više od tačke na mapi. U sjenci turistički razvikane "braće" Santorinija i Mikonosa, ovo ostrvo na jugoistoku Kiklada čuva nešto mirniji, gotovo divlji karakter. Strme litice, bijele kuće razbacane po padinama, male uvale i duboko plavo more njegov su glavni pejzaž koji je slavni reditelj vješto pretvorio u jednu od najprepoznatljivijih filmskih kulisa.
Amorgos | Lična arhiva
Utisak koji su na mene ostavili Bessonovi kadrovi bio je toliko snažan da mi je prvi susret s Amorgosom, godinama kasnije, donio neobičan osjećaj prepoznavanja. Ipak, taj boravak je bio tek kratki susret, dovoljan da obiđem najpoznatije lokacije, ali ne i da ga zaista upoznam. Prilika za to stigla je jednog ljeta kada me je tamo vratilo upravo ronjenje na dah, sport koji je kroz ovaj film i danas dio ostrvskog identiteta. Povodom 30 godina od premijere filma, 2018. godine na Amorgosu je organizirano takmičenje "Authentic Big Blue", a ja sam, kao međunarodni sudija u freedivingu, dobila poziv da budem dio ovog događaja. Na ostrvo su tada stigli i francuski glumac Jean-Marc Barr, koji je igrao glavnog junaka Jacquesa, kao i kompozitor Éric Serra, čija je prepoznatljiva muzika dala poseban ton Bessonovoj priči i za koju je nagrađen Césarom. Ronilo se u istim vodama koje su proslavile film, a mještani su s ekipom dijelili uspomene na snimanje iz 1988. godine. Dani provedeni s roniocima, lokalcima i članovima filmske ekipe otkrili su mi drugačiju sliku ovog kutka Kiklada, onu koja se ne vidi u nekoliko filmskih kadrova.
Manastir Panagia Hozoviotissa na Amorgosu | Depositphotos
Možda je "Veliko plavetnilo" donijelo Amorgosu slavu, ali mu nije promijenilo karakter. On i danas privlači putnike koji žele više od klasičnog odmora. Do njega se stiže trajektom, najčešće iz Atine ili s drugih obližnjih ostrva, a zbog udaljenosti i manje razvijene turističke infrastrukture, i dalje čuva osjećaj autentičnog Egeja. Najpoznatiju panoramu čini manastir Panagia Hozoviotissa, gotovo zalijepljen za strmu liticu iznad mora. Do njega vodi nekoliko stotina stepenika, ali pogled na pučinu čini uspon vrijednim truda. Ispod manastira se nalazi Agia Anna, mala šljunkovita uvala s kristalno čistom vodom, gdje su nekada snimane i najupečatljivije scene filma. Chora (centar grada) čuva tradicionalnu arhitekturu, uske ulice, male trgove, kao i ostatke venecijanskog zamka, dok su pješačke staze kroz unutrašnjost ostrva idealne za ljubitelje aktivnog odmora. Amorgosov glavni magnet, međutim, ostaje more, isto ono beskrajno i nestvarno plavo koje je nekada privuklo Bessona, a mene navelo da pritisnem "play".
Krf, Grčka - putovala: Tamara Kostić
Krf Geralda Durella kakvog ga je opisao u svojoj knjizi "Moja porodica i druge životinje" (My family and other animals) iz 1956, svijet je intenzivnih boja, mirisa, zvukova i neobičnih susreta, ali i mjesto na kojem priroda ima gotovo jednaku ulogu kao i ljudi. Osim što je kao omiljena turistička tačka postalo mnogo posjećenije, ovo ostrvo, za razliku od drugih grčkih destinacija, i danas se može pohvaliti bujnom vegetacijom. Čempresi, borovi i maslinjaci spuštaju se prema obali skrivajući kamene kuće, uske puteve i male uvale u kojima je lako pronaći mir od gužve u udarnim ljetnim mjesecima.
Krf, sjeverozapadni dio ostrva gdje se nalazi i rt Drastis | Depositphotos
Srce ostrva je grad Krf, s venecijanskom arhitekturom, trgovima i tvrđavama koji su stalni podsjetnik njegove slojevite historije. Stari grad, pod zaštitom UNESCO-a, najbolje je upoznati bez plana lutajući kantounijom (kantouni), kako se nazivaju njegove karakteristične ulice i završavajući dan na Spianadi, jednom od najvećih trgova u Grčkoj. Na sjeveru su neke od najljepših plaža poput Paleokastrice, okružene strmim zelenim liticama, dok su Agios Georgios i Kassiopi dobar izbor za one koji žele mirnije iskustvo. Duge pješčane plaže, poput Glyfade, zauzele su zapadnu stranu ostrva, a nude nezaboravan pogled na otvoreno Jonsko more.
Ako još niste čitali, trebalo bi! | Depositphotos
Durrellov trag najlakše je pronaći u mjestu Kalami, gdje se nalazi ''White House", kuća u kojoj je tokom boravka na Krfu živio sa svojom porodicom. Na ostrvu su proveli nekoliko godina, od 1935. do 1939, a to iskustvo ostavilo je dubok trag u stvaralaštvu braće Durell. Gerald je svoje uspomene iz djetinjstva pretočio u trilogiju "Moja porodica i druge životinje" (My family and other animals), "Bube, ptice i druge životinje" (Birds, beasts and relatives) i "Vrt bogova" (The garden of the gods), dok je nekoliko godina stariji Lawrence Krf i druga grčka ostrva opisao u knjizi The Greek islands. Priča o ovoj nekonvencionalnoj porodici više puta je i ekranizirana, posljednji put 2016. u TV seriji 'Darelovi' (The Durrells), koja je prikazivana i kod nas.
"Bijela kuća" u kojoj je Durrell živio s porodicom | Depositphotos
.webp){kind=icon}
