text size
Police Victoria Circulating Library and Music House ne ostavljaju mnogo prostora za književni snobizam. Romani izdavačke kuće Mills & Boon stoje tik uz književne klasike. Političke biografije naslagane su iznad stripova Tintin, dok se visoke gomile izlizanih trilera nižu duž uskih prolaza. Tu su i DVD-jevi, CD-ovi i bestseleri na hindiju, složeni poput tetrisa u tri ili četiri reda.
Uprkos prividnom haosu, vlasnik Arif Merchant tačno zna gdje se šta nalazi. Već četiri decenije uslužuje čitaoce u mumbajskom kvartu Mahim, gradeći ogromnu kolekciju prema ukusu lokalne publike.
"Lični pristup još postoji", kaže dok pažljivo pomjera gomile knjiga oko pulta.
U zemlji u kojoj pristup javnim bibliotekama može biti komplikovan, mjesta poput Victorije imaju važnu ulogu. Poznata kao circulating libraries, odnosno privatne biblioteke za pozajmljivanje, ova mjesta obično naplaćuju skromnu mjesečnu članarinu i naknadu za svaku pozajmljenu knjigu. Nude sve – od popularnih romana i stripova do književnosti na lokalnim jezicima.
Ovaj model postoji vjekovima, još iz vremena prije nego što su države počele osnivati javne biblioteke, a danas u Indiji ponovo dobija na značaju zahvaljujući ogromnom apetitu stanovništva za čitanjem.
Ulaz u biblioteku Victoria Circulating Library and Music House u Mumbaiju | Akanksha Singh/Bloomberg
Mnogo biblioteka, ali pristup nije jednostavan
Sa 46.746 javnih biblioteka, Indija ima jednu od najvećih bibliotečkih mreža na svijetu, prema najnovijim dostupnim podacima. Ipak, brojke ne prikazuju cijelu sliku.
Male čitaonice sa svega nekoliko knjiga u statistici se računaju isto kao velike biblioteke, zbog čega broj ustanova nije pouzdan pokazatelj stvarne dostupnosti, objašnjava Preedip Balaji, istraživač s Indian Institute for Human Settlements u Bengaluruu.
Finansiranje se znatno razlikuje od regije do regije. Čak 17 od 36 indijskih država i saveznih teritorija nema zakone kojima je regulirano finansiranje javnih biblioteka, dok se mnoge ustanove suočavaju s nedostatkom novca i zaposlenih.
"Mi smo ogromna zemlja s velikim brojem stanovnika i izraženim regionalnim razlikama", kaže Balaji. "Biblioteke su treći prostor koji bi mogao okupiti sve ljude, bez obzira na to odakle dolaze ili kakvo im je porodično porijeklo."
Dodatnu prepreku predstavlja birokratija. Umjesto da funkcionišu kao otvoreni prostori dostupni svima, mnoge javne biblioteke za izdavanje članske karte traže fotografiju za dokumente, dokaz o adresi, kao i formulare koje su potpisali i ovjerili škola ili poslodavac.
Kod Arifa Merchanta ipak - sve je mnogo jednostavnije...
Police biblioteke Victoria pune su svega – od književnih klasika do popularne žanrovske fikcije | Akanksha Singh/Bloomberg
Ima oko 150 korisnika mjesečno, a njihova imena i dalje zapisuje u debelu svesku. Članovi ostavljaju povratni depozit od 300 rupija i za pozajmljivanje plaćaju do 20 posto maloprodajne cijene knjige. Kolekciju neprestano prilagođava ukusima svojih čitalaca – bilo da traže specifične manga naslove ili najnovije knjige iz serijala Geronimo Stilton.
Stanovnik Mahima Bernard Andrade dolazi u Victoriju već više od 30 godina. Upravo ga raznovrsnost ponude stalno vraća na to mjesto.
"Imate ozbiljne publicističke knjige, stare klasike, književnost na regionalnim jezicima, prije svega na hindiju i maratiju", kaže."A tu su i filmovi i časopisi."
Biblioteka kao prostor za sve
Indijsko Ministarstvo kulture pokušava modernizovati javne biblioteke kroz finansijsku podršku, obuku zaposlenih, razvoj digitalne infrastrukture i pomoć lokalnim vlastima u kreiranju politika. Međutim, organizacija Free Libraries Network, koja se zalaže za besplatan i jednak pristup knjigama, učenju i informacijama, smatra da to nije dovoljno.
I dok Indija važi za naciju strastvenih čitalaca, gotovo svaka četvrta žena i dalje je nepismena | Depositphotos
Prema njihovim navodima, samo mali dio od više od 1,4 milijarde stanovnika Indije ima jednostavan pristup bibliotekama, dok društvene i ekonomske prepreke, uključujući kastu i klasnu pripadnost, i dalje ograničavaju mogućnosti mnogih ljudi.
Stopa pismenosti u Indiji iznosi 81,7 posto, što je manje od 92,7 posto u Šri Lanki i svjetskog prosjeka od 87,7 posto, prema podacima World Population Review.
"Malo se razmišljalo o tome šta djeca gube kada nemaju pristup knjigama", kaže Jatin Lalit, direktor organizacije Free Libraries Network. "Postoje dijelovi društva koji ispadaju iz školskog i univerzitetskog sistema – gdje oni odlaze? Društvene i javne biblioteke trebalo bi da budu prostor za svakoga."
Umjesto da čeka da država reaguje, Lalit je 2024. godine u svom selu Bansa, u ruralnom dijelu države Uttar Pradesh, otvorio besplatnu biblioteku kojom upravlja lokalna zajednica.
Danas ona ima oko 4.500 knjiga, Wi-Fi i računare, isto toliko članova, a mobilnom bibliotekom stiže do još 54 sela.
Sadhu čita svete spise na gatu, stepenicama koje vode do obale rijeke Gomati. Sadhu je hinduistički asketa posvećen meditaciji, duhovnosti i potrazi za oslobođenjem. Uglavnom žive veoma skromno, putuju od mjesta do mjesta ili borave u hramovima i svetim gradovima. Mnogi nose narandžastu ili oker odjeću, imaju dugu kosu i bradu, a neki tijelo premazuju pepelom kako bi se podsjetili da je materijalni svijet samo privremen | Depositphotos
Indijci su među najvećim ljubiteljima knjiga na svijetu
Indijci godišnje provode u prosjeku čak 352 sata čitajući, pokazuju podaci World Population Review. Po tom kriteriju ispred njih je samo SAD, s prosjekom od 357 sati.
Upravo zbog ogromnog interesovanja za knjige i nejednakog pristupa javnim bibliotekama, privatne biblioteke poput Victorije popunjavaju važnu prazninu. A riječ je o tradiciji koja je mnogo starija nego što bi se moglo pretpostaviti.
Biblioteke zasnovane na pozajmljivanju uz članarinu doživjele su procvat u Velikoj Britaniji sredinom 18. vijeka i tokom narednih stotinjak godina imale važnu ulogu u stvaranju masovne kulture čitanja. Čak je i Jane Austen bila njihova članica i pominjala ih je u pismima i romanima, uključujući i roman "Gordost i predrasuda".
Najraniji zabilježeni primjer u Indiji datira još iz 1709. godine, kada je jedna anglikanska misija poslala putujuću biblioteku u Kalkutu. U narednim decenijama pojavile su se i druge.
Dok su u Velikoj Britaniji ovakve biblioteke vremenom gotovo nestale zahvaljujući razvoju besplatnih javnih biblioteka, u velikim indijskim gradovima privatno pozajmljivanje knjiga opstalo je do danas.
Među poznatijim primjerima je Eloor Libraries, osnovan 1979. godine, koji danas ima tri ogranka.
Od debelih svezaka do dostave na kućnu adresu
Dok mjesta poput Merchantove biblioteke djeluju gotovo kao da ih vrijeme nije ni dotaklo, druge privatne biblioteke prihvatile su digitalno doba. Easwari Lending Library u Chennaiju i Choose & Read u Coimbatoreu, na primjer, nude online poručivanje i dostavu knjiga na kućnu adresu.
Pandemija kovida teško je pogodila ovaj sektor zbog manjeg broja posjetilaca, a problemi nisu nestali: zakup prostora poskupljuje brže od članarina, dok digitalna zabava oduzima sve veći dio vremena koje je nekada bilo rezervisano za čitanje.
Ipak, Merchant kaže da nakon pandemije primjećuje rast interesovanja, posebno među mladima.
"Roditelji upoznaju svoju djecu s knjigama", kaže. "Ako ljudi nose knjige kući, ja sam sretan. Šta mi više treba?"
.webp){kind=icon}
