text size
Flamingosi nisu autohtoni na Arubi, ali to ne sprječava brojne turiste da svake godine hrle na ostrvo kako bi pozirali s njima. Privatna Flamingo plaža vještački je naseljena ovim ružičastim pticama, a jedini načini da joj pristupite jesu da odsjednete u Marriottovom resortu Renaissance Wind Creek Resort ili da kupite jednu od svega nekoliko desetina dnevnih ulaznica po cijeni od 125 dolara, koje se rasprodaju gotovo jednako brzo kao karte za koncerte svjetskih zvijezda.
Putopisna blogerka Shalin Vukich je posjetila Arubu u novembru 2020. godine upravo radi te kultne fotografije s flamingosom, čak je spakovala i kupaći kostim u boji okeana kako bi se uklopio sa čuvenim tirkiznim morem. Slično tome, marketing menadžerica iz Suffolka u Velikoj Britaniji Connie Cardy je spakovala odgovarajuće roze odjevne kombinacije za sebe i svoje kćerke prije njihovog putovanja inspirisanog selfijima s flamingosima u oktobru 2025.
Flamingosi su na Arubu stigli početkom 2000-ih kako bi se stvorila jedinstvena turistička atrakcija | Depositphotos
"Jedan me je nekoliko puta kljucnuo", kaže Vukich. Sve je djelovalo kao zoološki vrt, ili možda čak i gore, dodala je ona. Cardy je ovo mjesto opisala kao prenatrpano i haotično. (Predstavnik resorta navodi da se vodi računa da atmosfera bude sigurna i odgovorna kako za životinje tako i za ljude, uz nadzor lokalnih veterinara.)
Ne samo Aruba
Ali, Aruba nije jedino mjesto gdje turisti traže savršenu fotografiju, pretvarajući najveličanstvenije svjetske lokacije u kulise za društvene mreže.
"To vidite svuda", kaže Leigh Barnes, predsjednik za Ameriku u kompaniji Intrepid Travel. "Ljudi prolete kroz znamenitosti, čekiraju ih s liste i propuste stvarne priče koje stoje iza njih."
Takvo ponašanje je staro koliko i sam turizam, smatra Daniel Herszberg, doktorand socio-pravnih studija na Univerzitetu Oxford, koji se bavi istraživanjem turizma.
Još od prvih dana kada su pokrenuta putovanja iz zadovoljstva tokom 19. vijeka, kada je Grand Tour postao popularan, plakati brodskih kompanija reklamirali su destinacije zajedno s njihovim najpoznatijim spomenicima. Isto se nastavilo i s prvim reklamama aviokompanija pedesetih godina prošlog vijeka: idite u London da vidite Big Ben, ili u Indiju da vidite Taj Mahal.
"Tako se putovanja prodaju već godinama", kaže Herszberg. "Samo najvažnije atrakcije."
Ni vrućina ne odbija posjetioce da čekaju na ulaz u Louvre | Brandon Presser/Bloomberg
Ovu pojavu dodatno ne podstiču samo društvene mreže i ponuda turističke industrije, već i ograničeno vrijeme koje ljudi imaju za odmor. Katy Rockett, regionalna direktorica za Sjevernu Ameriku u turističkoj kompaniji Explore Worldwide, kaže da su putnici koji najčešće planiraju putovanja po principu "liste za čekiranje" upravo Amerikanci, kojima su plaćeni slobodni dani ograničeni resurs.
Ima smisla, kaže ona, što pokušavaju ugurati što je više moguće sadržaja u svoje putovanje. Ona primjećuje da postaju sve popularniji itinereri zasnovani na brzim prilikama za fotografisanje, bilo da je riječ o Parizu ili Baliju, čak i dok svijest o prenatrpanosti i prekomjernom turizmu raste.
"Nema ničeg pogrešnog u tome što želite tu magičnu fotografiju Eiffelovog tornja", kaže Herszberg. Međutim, kada se čitavo putovanje pretvori u čekiranje neke lokacije s liste tako što se napravi jedna unaprijed pripremljena fotografija za društvene mreže, putovanje postaje "mnogo manje povezano s onim što mnoge ljude zapravo privlači kod putovanja: radoznalošću i istraživanjem", kaže on.
Bolne tačke
Na određenom nivou, ova vrsta turizma usmjerenog na fotografisanje može biti štetna za destinacije.
U turskoj oblasti Kapadokija, veliki broj ljudi koji lete balonima na vruć zrak, nezadovoljni fotografijama koje naprave iz zraka, ulazi na privatna lokalna imanja i gazi osjetljive vulkanske stijene kako bi napravili fotografije pejzaža s takozvane "stijene ljubavnika" ili u "dolini ljubavnika".
'Dolina ljubavnika' u Kapadokiji u Turskoj | Depositphotos
Intenzivan prolazak posjetilaca dovodi do pucanja i pomjeranja obližnjih spomenika. (Regionalna turistička uprava Kapadokije odgovorila je u augustu 2025. godine uvođenjem strožih pravila za ovu lokaciju, uključujući ograničavanje vožnje ATV vozilima i jahanja konja u tom području.)
Mnoga mala preduzeća na grčkom ostrvu Santorini prijavljuju da su blokirana redovima posjetilaca koji čekaju da naprave fotografije zalaska sunca s jedne jedine tačke s bijelim kupolama.
Na Islandu, nakon što je Justin Bieber prikazao kanjon Fjaðrárgljúfur u jednom od svojih muzičkih spotova 2015. godine, broj turista koji su posjećivali tu lokaciju porastao je za približno 80 posto u naredne tri godine. Ekosistem je toliko oštećen zbog ljudi koji su dolazili u potrazi za savršenim selfijem da je Island morao zatvoriti lokaciju 2019. godine, sve dok nisu izgrađene odgovarajuće staze i vidikovci. Od tada je ponovo otvorena.
Bieber je bio 'fatalan' za kanjon Fjaðrárgljúfur na Islandu| Depositphotos
"Veliki broj ljudi koji se brzo kreće kroz neki prostor ubrzava eroziju pejzaža i historijskih lokaliteta. Količina otpada raste, a infrastruktura se opterećuje preko granica održivosti", kaže Lisa Chen, izvršna direktorica kompanije ToursByLocals, platforme koja provjerava i prodaje ture koje vode nezavisni vodiči.
Vidjela sam razliku između turizma po principu čekiranja liste i dubljeg iskustva putovanja.
Tokom putovanja u Petru u Jordanu, u aprilu 2025. godine, moj vodič Muhamed Ajashrah rekao mi je da većina njegovih gostiju ne može zamisliti odlazak bez određene fotografije, one koja se pravi s tačke na obodu litice, odakle se Riznica (Al-Khazneh) vidi sa oko 300 metara visine.
Zar nisam i ja željela isto?
Riznica (Al-Khazneh) je najpoznatija građevina u drevnom gradu Petra u Jordanu. Uprkos nazivu, nije poznato da je zaista služila za čuvanje blaga. Naziv potiče iz legende prema kojoj je egipatski faraon navodno sakrio blago u kamenoj urni na vrhu fasade. Ali, arheolozi vjeruju da je građevina bila grobnica ili monumentalni hram koji su u 1. vijeku nove ere izgradili Nabatejci, drevni arapski narod koji je od Petre napravio važno trgovačko središte | Depositphotos
Imajući u vidu zadivljujuće fotografije koje su preplavile moje društvene mreže - mnoge od njih prikazuju žene u dugim lepršavim haljinama koje sjede na beduinskim tepisima - rekla sam Ajashrahu da bih voljela fotografiju s ivice planine, ali bez promjene odjeće u kostim.
Ponudio mi je prečicu: Zašto ne bih preskočila dvosatno pješačenje i platila Beduinu deset dolara da mi omogući kraći put?
"Neki ljudi dolaze ovdje samo radi fotografisanja", rekao je.
Tudor Morgan, vođa ekspedicija u kompaniji HX Expeditions, avanturističkoj kruzing liniji, vidio je ovu pojavu i u najudaljenijim dijelovima svijeta.
"Neki putnici Antarktik vide kao krajnju stavku koju treba čekirati na listi", kaže on.
Prema njegovom iskustvu, neki putnici biraju kompaniju HX upravo zbog njenog fokusa na obrazovanje i nauku, dok su drugi skloni da preskoče predavanja naučnika, klimatologa ili stručnjaka za divlje životinje, koja su dio standardne ponude kruzera.
Umjesto toga, Morgan kaže, oni daju prednost savršenom selfiju ispred ledenog brijega ili kolonije pingvina.
Za ovakav prizor ni Antraktik nije daleko | Depositphotos
Pronalaženje rješenja
Vlade također razmišljaju o tome kako da podstaknu putnike da se prema vrijednim lokalitetima odnose s više poštovanja.
Posljednjih godina pokušavaju ograničiti turizam zasnovan na čekiranju lista, od slavnih havajskih plaža do Machu Picchua u Peruu.
Turistička industrija Egipta dostigla je historijski maksimum u aprilu 2025. godine, kada je vlada promijenila način na koji posjetioci doživljavaju Velike piramide u Gizi.
Okruženje oko piramida postalo je haotično, a kako bi odgovorila na pitanja održivosti i zabrinutosti zbog nehumanog odnosa prema životinjama, vlada je povećala cijene ulaznica za međunarodne posjetioce za čak 50 posto, izgradila veći centar za posjetioce, zabranila privatna vozila i zamijenila ih električnim autobusima, kao i ograničila većinu uličnih prodavaca.
I muzeji su krenuli sličnim putem.
Ove institucije se već godinama suočavaju s dvostrukim efektom društvenih mreža, pa su postale mjesta za razvoj novih rješenja.
Kada je Cecilie Hollberg 2020. godine preuzela mjesto direktorice Galleria dell’Accademia u Firenci u Italiji, željela je produbiti način na koji posjetioci doživljavaju jedno od najpoznatijih umjetničkih djela — Michelangelovog Davida.
Za one koji nisu željeli čekati u redu ispred Galerije Akademije u Firenci, alternativa su bile replike Davida postavljene na otvorenom, među kojima je najpoznatija ona na Piazza della Signoria | Depositphotos
(Više od tri miliona ljudi danas godišnje posjećuje muzej, većina njih u potrazi za njegovom čuvenom isklesanom golom figurom; Hollberg je pisala o tome kako su prodavnice koje nude erotske suvenire s likom Davida preplavile historijski centar Firence, na veliko nezadovoljstvo 366.000 stanovnika grada.)
Kako bi podstakla posjetioce muzeja da nakon selfija ostanu duže i zaista posvete pažnju umjetničkom djelu, ona je produžila radno vrijeme, ograničila veličinu grupa, pozvala stanovnike Firence na besplatne događaje za zajednicu i unaprijedila sistem osvjetljenja kako bi se bolje istakli manji detalji na skulpturi.
Do trenutka kada je broj posjetilaca dostigao rekordnih dva miliona u 2023. godini, kaže ona, gužve su zapravo djelovale manje, a više ljudi moglo je zaista posmatrati i uživati u umjetnosti.
Za Bevin Savage Yamazaki, koja radi na projektima kulture i muzeja u dizajnerskoj kompaniji Gensler, promjene u ovom muzeju su bile očigledne tokom njenog posljednjeg porodičnog putovanja 2025. godine.
(Ni ona ni kompanija Gensler nisu učestvovale u unapređenju galerije.)
"Kontrolirani ulazak po vremenskim terminima, jasnije rute kretanja i promišljeniji način predstavljanja sadržaja stvorili su primjetno mirniji ritam u galerijama", kaže ona.
"Umjesto da nas 'nosi' masa ljudi, mogli smo zajedno usporiti, zaista upiti prostor, svjetlost i proporcije, prije nego što bismo stigli do same skulpture."
Razlika u odnosu na prethodne posjete bila je ogromna.
"Emocionalni utjecaj se vraća", kaže ona. "Imate manje osjećaj da samo konzumirate, a više da ste u razgovoru s remek-djelom."
Ista logika je iza odluke da Mona Lisa do 2031. godine dobije sopstvenu prostoriju u Luvru. Francuski predsjednik Emmanuel Macron je izjavio u januaru 2025. godine da će ova promjena pomoći u upravljanju sve većim brojem posjetilaca i rješavanju problema gužvi, koji se posebno osjeća ispred Da Vincijevog remek-djela. Posjetioci često navode da čekaju satima kako bi pred slikom proveli jedva minut, zbog guranja i velike grupe ljudi.
Ali postoji i caka: kada nova prostorija bude otvorena, morat ćete dodatno platiti za privilegiju da gledate u oči Mona Lisi i pokušate da proniknete u njene misterije. Ili, kako bi se moglo ispostaviti — za privilegiju da napravite selfie s njom.
.webp){kind=icon}
