Za savremene autore, jedno od najvećih zamki u koje svojevoljno upadaju je “Goodreads”, u vlasništvu Amazon.com Inc. Sajt za recenzije knjiga, namijenjen aktivnim čitaocima, može biti od velike koristi piscima, naročito onima bez velikih promotivnih mašina iza sebe, što se odnosi na većinu autora. Na platformi, sa nekoliko klikova entuzijastičnih čitalaca, preporuke od usta do usta mogu se pretvoriti u potencijalnu prodaju.
Nažalost, kao i mnogi takvi mehanizmi preporuka koje generišu korisnici, lako je podložan manipulaciji, ne samo zbog neetičnih korisnika, već i zbog Amazonove nespremnosti da preuzme odgovornost za ogroman domet sajta i da uvede osnovne zaštitne mjere zasnovane na zdravom razumu.
Foto: Bloomberg
Ključno pitanje na Goodreads-u, kao i na sličnim sajtovima kao što su Rotten Tomatoes i Rate Your Music, jeste “bombardovanje recenzijama”. Online grupe često ciljaju određene knjige ili autore ne zbog stvarnog sadržaja, koji vjerovatno nisu ni pročitali, već zbog percipiranih ideoloških stavova. “Bombarderi” potom zasipaju dijelo negativnim recenzijama u pokušaju da sruše njegovu prosječnu ocjenu. Posljedice mogu biti ogromne i nepopravljive, stvarajući percepciju širokog odbacivanja. Kada se toliko knjiga, filmova, muzike i medija takmiči za našu sve dragoceniju pažnju i slobodno vrijeme, brz pogled na zbirnu ocjenu ili uzorak kritike često je dovoljan da odbije potencijalnog čitaoca.
Nedavni članak Heloise Wood za časopis Bookseller ukazuje na još zabrinjavajući trend na Goodreads-u: negativne povratne informacije koje su dokazano lažne jer knjige o kojima je riječ još nisu ni dostupne. Logistika ovdje može biti komplikovana jer rani primjerci knjiga često kruže šest mjeseci ili više prije datuma objavljivanja. Ovi primjerci za napredno čitanje (ARCs), obično dostupni i u fizičkom i u elektronskom obliku, koriste se za generisanje ranih recenzija, promotivnih komentara za marketing i (nadamo se) opšteg pozitivnog utiska.
Ali Bookseller je otkrio slučajeve u kojima su se negativni komentari pojavili na Goodreads-u prije nego što su ti ARCs bili u opticaju ili čak prije nego što su dokazi za lekturu uopšte kreirani. U svakom slučaju opisanom u izvještaju Bookseller-a, autori su kontaktirali Goodreads zbog očigledno netačnih i neiskrenih recenzija, ali sajt nije učinio ništa. Jedna autorka, Millie Johnson, rekla je da je njen zahtijev za uklanjanje odbijen jer je “recenzent imao potpuno pravo da predvidi da li bi uživao u knjizi ili ne”; autorka kriminalističkih romana Jo Furniss je imala jednu lažnu recenziju uklonjenu tek nakon što je izdavač kontaktirao Goodreads za komentar.
Furniss je ovu situaciju opisala kao “oblik online zlostavljanja” i nije pogriješila. Ali na neki način, to je i gore od naših uobičajenih predstava o uznemiravanju na društvenim mrežama i sličnim sajtovima. Na Xu, možete blokirati nasilnog korisnika ili obrisati objavu koja je izazvala uznemiravanje, a na Blueskyju možete učiniti isto, kao i odvojiti objavu koja se citira kako bi izazvala online napad. Ali na Goodreadsu, takve vrste prekida nisu u rukama mete, one su u rukama administratora sajta, koji deluju nezainteresovano ili ravnodušno prema takvim problemima.
Dakle, koje je rješenje? Veoma lako ga nema. Kada knjiga jednom uđe u svijet, gotovo je nemoguće utvrditi da li je online reakcija na djelo iskrena ili čin trolovanja protiv autora kojeg je korisnik Goodreads-a smatrao vrijednim svog besa. (Postoje takođe, s druge strane, sajtovi koji nude da "napune virtuelnu glasačku kutiju" pozitivnim recenzijama za autore koji su spremni da za to plate.)
Foto: Depositphotos
Jedno djelimično rješenje, koje bi Goodreads vjerovatno lako mogao da uvede, jeste verifikacija, označavanje da je recenzent, barem, kupio knjigu o kojoj piše, verifikacijom kupovine putem Amazona. Amazon trenutno koristi ovaj sistem za recenzije proizvoda na svom sajtu, ali, iz nekog razloga, nije implementirao sličnu opciju na Goodreads-u. (Rotten Tomatoes je uveo nešto slično 2019. godine, povezujući kritike sa kupovinama putem sajta partnera Fandango, kako bi diskreditovao svoje “bombardere recenzijama”.) Ovo bi, nažalost, isključilo čitaoce koji kupuju svoje knjige negdje drugde, ali bi barem pružilo neku osnovu za legitimitet.
Naravno, takav sistem ne bi mogao, niti bi riješio ozbiljniji problem bombardovanja recenzijama tokom dugog perioda prije objavljivanja, kada bi recenzije na osnovu ARCs-a bilo teško, ako ne i nemoguće, verifikovati. Ali kada se radi o jasnijem problemu lažnih ocjena djela koja još nisu dostupna ni u kakvom obliku, Goodreads mora preduzeti aktivniji korak u slušanju svojih autora i preduzimanju odgovarajućih mera. Pisci su ispričali priče o prijavljivanju kritika koje su očigledno postavljene od strane ljudi koji nisu mogli da pročitaju knjige o kojima pišu, samo da bi vidjeli kako njihovi prigovori ostaju bez odgovora, dok klevetnički komentari ostaju javno dostupni.
Ovo je jednostavno neprihvatljivo. Krajnje je neodgovorno da platforma ne preduzima nikakve mjere za sprovođenje istinitosti takvih “recenzija”. Da, njeni korisnici su njeni klijenti, u najstrožem smislu, ali Goodreads bi trebalo da se odnosi prema autorima sa poštovanjem, jer su oni razlog zašto je bilo ko na tom sajtu uopšte.
.webp){kind=icon}
