text size
Kako neki od jedne dobre ideje stignu do milijuna, dok drugi cijeloga života rade, štede i investiraju, a da se nikada ne približe velikome bogatstvu? "Kako ste se obogatili?" jedno je od onih pitanja koje je vjerojatno nepristojno postaviti gotovo svakome – osim, možda, ljudima koji su već iznimno bogati.
Upravo je to pitanje milijunašima prije gotovo desetljeća postavljala kanadska komičarka Katherine Ryan u serijalu How’d You Get So Rich? (trenutačno dostupnom na Prime Videu). Ulazila je u njihove kuće, ili preciznije – palače, razgledavala automobile, bazene, privatne zrakoplove i ostale dokaze financijskog uspjeha te pokušavala otkriti ono što vjerojatno zanima mnoge: odakle je zapravo došao sav taj novac?
Serija nije nova, no pitanje koje postavlja nije izgubilo na aktualnosti, pa sam joj se ovih dana vratila. Društvene mreže danas nude beskrajne recepte za "financijsku slobodu", pasivni prihod i prvi milijun, dok su knjige o tome kako bogati zarađuju, investiraju i razmišljaju postale zasebna industrija.
A dok gledate Ryan kako razgovara s milijunašima, iznenađuje nešto drugo: koliko neki od njih djeluju sasvim obično i koliko jednostavno zvuče njihove priče o uspjehu.
Katherine Ryan | Depositphotos
Od ljudi koji su zaradili desetke milijuna očekivali bismo složene poslovne strategije, genijalne investicijske poteze i neku tajnu o novcu koju ostatak svijeta nije otkrio. Umjesto toga, objašnjenja ponekad zvuče gotovo banalno: pronašli smo nešto što su ljudi željeli, počeli to prodavati, posao je rastao i nastavili smo ga širiti.
No upravo se tu pojavljuje pitanje zanimljivije od onoga iz naslova serije: koliko je ljudi učinilo gotovo isto – imalo dobru ideju, naporno radilo, riskiralo, a ipak se nikada nije obogatilo?
Ryan to pitanje uglavnom ne postavlja. A ono za sobom povlači još nekoliko: koliko je važan talent, koliko početni kapital, koliko trenutak u kojem ste pokrenuli posao, a koliko puka sreća? Je li isto krenuti od nule ili s prvih 50.000 koje je osigurala obitelj? I mogu li ljudi koji su se već obogatili zaista odvojiti vlastitu sposobnost od okolnosti koje su im išle u prilog?
Tu sam se okrenula knjigama. Ne onima koje obećavaju milijun u godinu dana ili financijsku slobodu u deset jednostavnih koraka, već autorima koji pokušavaju objasniti kako se gradi bogatstvo, zašto strategija ovisi o tomu koliko već imate, kada plaća prestaje biti dovoljna, kakvu ulogu igra sreća – i, na kraju, što uopće raditi s novcem kada ga steknete.
1. Nije svejedno s koje pozicije krećete
The Wealth Ladder Nicka Maggiullija razvija se oko ideje da financijski savjet koji je odličan za nekoga tko ima 10.000 dolara može biti gotovo beskoristan za osobu koja ima milijun.
Zato Maggiulli bogatstvo dijeli na šest razina neto imovine. Prva je ispod 10.000 dolara, druga od 10.000 do 100.000, treća od 100.000 do milijun, četvrta od milijun do deset milijuna, a zatim slijede razine do 100 milijuna i iznad te granice.
"Ono što funkcionira na prvoj razini neće biti dovoljno na šestoj – i obrnuto", smatra autor.
To zvuči očito, ali potencijalno poništava dobar dio financijskih savjeta koji često propisuju iste korake: smanjite troškove, više štedite i investirajte. Autor uvodi pravilo od 0,01 posto koje kaže da si trošak koji čini oko 0,01 posto vaše ukupne neto imovine možete dopustiti bez puno razmišljanja, jer je toliko malen u odnosu na ukupni iznos da praktički nema utjecaja na financijsku situaciju.
Na primjer, ako imate neto imovinu od 10.000 dolara, 0,01 posto je samo jedan dolar. Ako imate 100.000 dolara, to je deset dolara, dok je za osobu s deset milijuna dolara to 1000 dolara. Ideja je da s rastom bogatstva raste i iznos koji možete potrošiti bez razmišljanja o cijeni. Na višim razinama to, primjerice, znači putovati prvom klasom ili boraviti u skupim hotelima bez brige o stanju na računima. Smisao je u tome da što je bogatstvo veće, to manje mentalne energije treba trošiti na relativno male troškove.
Drugo pravilo kaže da bi trebalo ozbiljno razmotriti svaku priliku koja može povećati neto imovinu za jedan posto ili više.
Ako imate 10.000 dolara, prilika da zaradite dodatnih 100 dolara može biti vrijedna vašeg vremena. Međutim, ako imate milijun dolara, jedan posto iznosi 10.000 dolara, pa možda nema smisla ulagati puno vremena u sitne prilike. Ideja je da se s rastom bogatstva trebate usmjeriti na veće i skalabilnije prilike, umjesto na male zarade.
Na donjim prečkama Maggiullijevih "ljestava", povećanje prihoda može biti daleko važnije od optimizacije investicijskog portfelja. Ako nemate kapital, ni spektakularan prinos na malen iznos neće vam promijeniti život. Kako se bogatstvo povećava, odnos se mijenja: kapital počinje odrađivati sve veći dio posla.
Posebno je zanimljiva granica između jednog i deset milijuna dolara. Do određene je razine moguće stići visokom zaradom, disciplinom i dugoročnim investiranjem. Za prelazak na znatno više razine bogatstva, vlasništvo nad tvrtkom postaje sve važnije, smatra autor koji je inače diplomirao ekonomiju na Sveučilištu Stanford, glavni je izvršni direktor (CEO) tvrtke Ritholtz Wealth Management i autor popularnog financijskog bloga Of Dollars and Data.
Poruka: prije nego što pitate kako postati bogatiji, definirajte gdje se nalazite sada. Strategija za stvaranje prvih 10.000 nije ista kao strategija za pretvaranje 100 tisuća u milijun, i tako dalje.
2. Ne slijedite strast, već talent
Ovdje se dobar dio intervjuiranih milijunaša u spomenutom serijalu ne bi složio, jer je to jedan od njihovih prvih odgovora – slijedili su svoju strast, snove iz djetinjstva...
Profesor na NYU Stern School of Business, poduzetnik i autor više knjiga Scott Galloway u knjizi The Algebra of Wealth poručuje da ne treba "slijediti svoju strast". "Ljudi koji vam govore da slijedite svoju strast već su bogati. Slijedite svoj talent", kaže. Galloway smatra da je iznimno teško dostići bogatstvo u popularnim zanimanjima poput profesionalnog sporta ili medija, jer samo malen postotak ljudi dostigne sam vrh. Mnogo je realnije pronaći područje u kojem imate talent. On dovodi u pitanje ideju da je više formalnog obrazovanja uvijek najbolja investicija. Smatra da skupi poslijediplomski studiji nisu potrebni svima te da prestižne poslovne škole često najveću vrijednost pružaju kroz kontakte i reputaciju. Također smatra da su obrtnička i zanatska zanimanja nepravedno podcijenjena.
Financijsku sigurnost svodi na četiri elementa: fokus, stoicizam, vrijeme i diversifikaciju.
Gallowayov savjet za stjecanje bogatstva posebno odudara od popularne literature samopomoći koja poručuje: slijedite svoju strast iz djetinjstva. | Depositphotos
Kada je riječ o fokusu, Gallowayova poanta nije da treba raditi nešto što mrzite samo zato što je dobro plaćeno. On smatra da ljudi često postanu strastveni prema nečemu tek kada u tome postanu dobri – kada stručnost počne donositi priznanje, autonomiju i novac. To je možda prilično prizemna poruka za generaciju kojoj se godinama govori da će novac doći samo ako pronađu svoju strast.
Sljedeći je važan element vrijeme. Novac koji se investira rano ima nešto što kasnija, pa i znatno veća investicija, teško može u potpunosti dostignuti. Autor savjetuje kontrolu troškova i podjelu novca prema kratkoročnim, srednjeročnim i dugoročnim potrebama.
Stoicizam – izgradnja bogatstva počinje dobrim navikama, disciplinom i kontrolom vlastitog ponašanja. Važno je naučiti kontrolirati potrošnju i donositi racionalne financijske odluke.
A onda dolazi diversifikacija. Galloway je zagovara upravo zato što nitko pouzdano ne zna koja će tvrtka, imovina, tržište ili industrija donijeti najveću zaradu. Njegova definicija bogatstva zato nije jahta ili vila kakve vidimo u emisijama o milijunašima. Financijska sigurnost nastaje kada pasivni prihodi od imovine postanu veći od troškova života. Drugim riječima, bogati ste onda kada više ne morate raditi za novac, čak i ako odlučite nastaviti raditi.
Poruka: povećajte vlastitu tržišnu vrijednost, živite ispod svojih mogućnosti, investirajte ono što vam preostane što ranije u životu i pustite da vrijeme radi za nas.
3. Nećete se obogatiti naplaćujući svoje vrijeme
Ako postoji jedna ideja koja povezuje velik broj ljudi koji su stekli golema bogatstva, Naval Ravikant svodi je na vlasništvo. Ravikant nije klasični financijski guru: poduzetnik je, suosnivač AngelLista i rani ulagatelj u niz tehnoloških tvrtki, a njegove je ideje o bogatstvu prikupio autor Eric Jorgenson u djelu Almanah Navala Ravikanta.
"Nećete se obogatiti iznajmljujući svoje vrijeme. Morate posjedovati udio u tvrtki da biste stekli financijsku slobodu", jedan je od njegovih savjeta. To je možda i najvažnija razlika između visoke zarade i velikog bogatstva.
Liječnik, odvjetnik ili konzultant mogu imati iznimno visoku cijenu radnog sata, no broj tih sati ograničen je. Vlasnik tvrtke, aplikacije ili proizvoda nema takvo ograničenje.
Zato Ravikant bogatstvo definira kao "imovinu koja zarađuje dok spavate".
U tome je bit poluga koje omogućuju da se rezultat rada višestruko uveća: napraviti nešto jednom, a zatim to prodati ili koristiti mnogo puta. Softver je dobar primjer – isti program može koristiti deset ljudi ili deset milijuna ljudi, bez deset milijuna puta većega rada njegova autora.
Isto može vrijediti za tvrtku, kapital, kreativni sadržaj ili intelektualno vlasništvo. Ravikant zato savjetuje kombiniranje specifičnog znanja – onoga u čemu ste posebno dobri i što nije lako kopirati – s vlasništvom i mogućnošću skaliranja.
Tu serija postaje gotovo praktična ilustracija njegove teorije. Ljudi koje Ryan intervjuira nisu se obogatili samo povećavanjem cijene vlastitoga sata. U jednom su trenutku počeli posjedovati nešto što je moglo rasti bez proporcionalnog povećanja njihova rada.
Poruka: ako želite stvoriti ozbiljno bogatstvo, zapitajte se ne samo koliko zarađujete, već što posjedujete.
4. Sreća je važan dio psihologije novca
Morgan Housel u Psihologiji novca ruši možda najprivlačniju ideju financijske literature – da dovoljno pametan čovjek može u potpunosti kontrolirati vlastiti financijski rezultat. Ne može.
"Dobro upravljanje novcem ne ovisi nužno o tomu što znate. Ovisi o tomu kako se ponašate."
Za Housela je financijski uspjeh mnogo manje egzaktna znanost nego što volimo misliti. Dvoje ljudi može imati iste informacije i donijeti potpuno različite odluke jer su odrasli u različitim obiteljima, prošli kroz različite krize i imaju drugačiji odnos prema riziku. On pravi i važnu razliku između toga da netko jest bogat i toga da samo izgleda bogato.
Automobil od 100.000 eura pokazuje da je netko imao 100.000 eura koje je mogao potrošiti. Ne govori nam koliko mu je ostalo. Pravo je bogatstvo često upravo ono što ne možemo vidjeti.
No za odgovor na pitanje "Kako oni jesu, a ja nisam?" još je važnija Houselova ideja o sreći i riziku.
Iako jedan udarac može biti presudan, računa se i disciplina koja je stajala iza svakog prethodnog udarca koji je doveo do onog konačnog. | Depositphotos
Bill Gates je, primjerice, bio iznimno talentiran, ambiciozan i vrijedan. No istodobno je kao učenik imao neobično rani pristup računalu u vrijeme kada je takvu mogućnost imao iznimno malen broj američkih srednjoškolaca. To ne poništava ono što je ostvario. Samo pokazuje koliko je teško odvojiti sposobnost od okolnosti.
Isto vrijedi i u suprotnom smjeru: izvrsna odluka može završiti lošim rezultatom zbog događaja koji nitko nije mogao predvidjeti. To je važna korekcija svih priča o milijunašima. Kada uspješan čovjek rekonstruira svoj život, lako je povezati odluke A, B i C s konačnim rezultatom i stvoriti urednu formulu uspjeha. Rijeđe slušamo priče ljudi koji su učinili A, B i C – i ipak nisu uspjeli. Autor istražuje novac kroz 19 priča, a taj je pristup jednostavan način na koji ćete bolje razumjeti jedno od najvažnijih životnih pitanja.
Inače, Housel je i sam milijunaš, a obogatio se i od autorskih prava za ovu knjigu koja je prodana u oko 13 milijuna primjeraka diljem svijeta, te je napisao i knjige Same as Ever i The Art of Spending Money. Uz pisanje, partner je u Collaborative Fundu, fondu rizičnoga kapitala (venture capital) koji ulaže u tehnološke tvrtke.
Poruka: učite od uspješnih ljudi, ali nemojte slijepo kopirati njihove poteze. Nikada ne znate koliki dio rezultata pripada vještini, a koliki okolnostima.
5. "Troši novac dok si živ"
I onda, nakon stotina pročitanih stranica o tomu kako stvoriti, sačuvati i uvećati kapital, dolazi Bill Perkins i postavlja potpuno drugačije pitanje: "Zašto uopće želite toliko novca?"
Njegova knjiga Die With Zero, iako provokativna, nije poziv da ispraznimo račun i zaboravimo na budućnost. Njegova su ključna ideja "dividende uspomena".
"Proći kroz život kao da će trajati zauvijek nije optimalno", kaže Perkins.
Novac potrošen na određeno iskustvo ne donosi zadovoljstvo samo u trenutku kada se to iskustvo događa. Putovanje s prijateljima u tridesetima može desetljećima donositi "prinos" kroz uspomene, odnose i priče.
A određene stvari imaju rok trajanja. Novac koji imamo s 80 godina možda neće moći kupiti iskustvo koje smo mogli imati s 30. Fizička sposobnost, zdravlje, prijateljstva i obiteljske okolnosti mijenjaju se s vremenom. Zato Perkins ne optimizira samo novac, nego novac kroz vrijeme.
I tako zatvaramo krug oko pitanja Katherine Ryan: Maggiulli bi najprije pitao s koje ste prečke krenuli, Galloway bi želio znati kako ste pretvorili talent i vrijeme u kapital, Ravikant bi pitao što posjedujete, a Housel bi nas upozorio da ne zaboravimo sreću.
A Perkins bi vjerojatno pitao nešto drugo: A čemu sve to? Oni kojima ni milijarde nisu pomogle da pobijede zlu sudbinu imali bi što odgovoriti.
.webp){kind=icon}
