"Na smiješan i tužan način govori o bogatima i siromašnima, o dobrima i lošima, o tome kako umiremo i kako se smijemo", kaže Milčo Mančevski o svom osmom filmu koji trenutno snima na čak 32 lokacije u i oko Skoplja, s međunarodnom ekipom.
Mančevski je jedan od najistaknutijih makedonskih redatelja čiji je debitantski film "Prije kiše" ocijenjen kao jedan od najvećih debitantskih filmova u povijesti kinematografije. Film je na listi "Najboljih 1.000 filmova ikada snimljenih" po izboru The New York Timesa, osvojio je Zlatnog lava u Veneciji, bio nominiran za Oscara i osvojio više od 30 drugih prestižnih nagrada.
Osim toga, Mančevski je režirao i filmove "Prašina", "Sjene", "Majke", "Bikini Moon", "Kajmak" i "Vrba", za koji je 2020. godine osvojio nagradu za najboljeg redatelja na festivalu Raindance.
Film se snima s međunarodnom ekipom na lokacijama diljem Skoplja, uključujući i po prvi put kod Skopskog akvadukta | Maja Argakijeva
Osim Sjeverne Makedonije, u realizaciju novog filma uključene su i Bugarska, Srbija, Albanija, Italija i Velika Britanija, uz podršku državnih fondova i privatnih investitora.
"Zbogom, Copacabana" je društveni triler s elementima komedije, o bratu i sestri koji kradu biste po Skoplju. Naslov asocira na poznatu brazilsku plažu i sve što ide uz nju: lagodnost, glazba, nogomet, što je osjećaj koji, kaže redatelj, prožima i sam film.
Iako je film 2022. godine dobio podršku u iznosu većem od 450.000 eura kao projekt od nacionalnog značaja, njegova realizacija bila je gotovo tri godine blokirana. U intervjuu za Bloomberg Adriju, najtrofejniji makedonski redatelj otvoreno govori i o toj borbi.
Dotaknuli smo se i odnosa između filmskih autora i publike, koji se značajno mijenja u eri streaming servisa, kao i pitanja je li lokalna autentičnost danas ključna vrijednost na globalnom tržištu.
Odakle inspiracija za "Zbogom, Copacabana"? Koliko Vam je trebalo da napišete scenarij?
Radim po intuiciji, pratim priču. Pomažem joj da se zakotrlja, ali je ne forsiram. Inspiracija su bili sama priča i likovi – brat i sestra koji žive na marginama društva, ali su puni radosti, energije i ljubavi.
Iako se radnja događa u suvremenom dobu, film sadrži univerzalni aspekt. Što želite da publika ponese iz ove priče?
Vjerujem da dobra umjetnost ne poznaje granice – obraća se svima i govori o temama koje se tiču svih nas. Želim da publika ponese emocije, da ih one ponesu. Ne polazim od agende niti, ne daj Bože, "poruke". Danas film pati od previše didaktike, novog "neo-soc-realističkog" pristupa – neke teme se očekuju, druge se, pak, zabranjuju. Festivalima i fondovima odgovaraju određeni narativi, pa oportunistički autori prate te obrasce, čime se često potiskuje iskrena i kvalitetna umjetnost.
U glavnim ulogama su Sara Klimoska и Filip Trajković.| Maja Argakijeva
Kada radite film u Makedoniji ili na Balkanu, mislite li više na svjetsko tržište ili lokalnu autentičnost?
Trudim se da ne mislim ni na jedno ni na drugo. Nastojim ostati vjeran priči, likovima i filmu kao umjetničkom djelu. Odbijam kalkulirati s tržištem – to vodi lošoj umjetnosti. Znam da radim dobre filmove, ali ne znam hoće li se poklopiti s trenutnim "vibeom". Kvalitetu mogu jamčiti, uspjeh – to ne može nitko, pa ni Spielberg.
Nakon svih peripetija, što Vas i dalje motivira da snimate u ovakvim uvjetima?
Inat. Ali više od toga – potreba da stvaram umjetnost. Prijavio sam korupciju u Filmskoj agenciji 2020. i 2022. godine. Moje tvrdnje potvrdili su i Antikorupcijska komisija, i Državna revizija, i Ministarstvo kulture Sjeverne Makedonije, i Transparency International. Ipak, filmski mafijaši su uz pomoć političara spriječili pravu istragu. Milijuni su nestali, natječaji su namještani. Kao odmazdu, blokirali su mi već završen film "Kajmak" i "Zbogom, Copacabana". Na kraju smo dobili dvije pravomoćne sudske presude – da je postojao sukob interesa i da su blokade bile nezakonite. Film se sada snima i to je pobjeda protiv filmske mafije.
Što mislite o streaming platformama? Ugrožavaju li kina ili nude nove mogućnosti?
Film priča priče. Možete ih gledati u kinu, kod kuće, na telefonu, ali iskustvo nije isto. Idealno je gledati na velikom platnu, bez prekida, s drugim ljudima. Kao odlazak u hram… ili kavanu. Kod kuće nije isto. Streaming gubi umjetnost širokog kadra – filmovi postaju "usklađeniji" s malim ekranima. To je šteta.
Klimoska je s Mančevskim radila i na filmovima "Vrba" i "Kajmak" | Maja Argakijeva
Kako danas vidite probijanje filmova na festivale u usporedbi s vremenom kada ste radili "Prije kiše"?
Prije filma "Prije kiše", nijedan makedonski film nije bio zastupljen na velikim festivalima. Danas agencija ima osobu zaduženu za festivale, autori idu na radionice, uče iz iskustava. Kada smo otvarali Veneciju s "Prašinom", doveo sam 30 ljudi iz Makedonije. Uvijek pokušavam biti otvoren i podijeliti iskustva s mlađima. Nadam se da će jednog dana neki naš film ponoviti taj uspjeh.
Kada biste mogli snimiti film bez ograničenja budžeta, vremena i prostora – kakav bi bio?
Ne mnogo drugačiji od ovih koje već radim. Radili bismo udobnije, bili bolje plaćeni, ali ne bih pravio spektakle. Ne treba mi to. Radim upravo one filmove koje želim, bez umjetničkog kompromisa. Da sam htio više para i manje slobode – ostao bih u Hollywoodu. Stekao sam umjetničku slobodu koja mi je potrebna. Jedina razlika bi bila što ne bih morao tražiti strane koproducente – jer naši fondovi daju veće budžete autorima koji nisu osvojili ništa, a imaju političku podršku. U mojim filmovima domaće sudjelovanje u budžetu je samo 25 posto, dok stranci ulažu 75 posto – iako se sve snima ovdje, s našom ekipom, na našem jeziku i predstavlja nas po svijetu.
.webp){kind=icon}
