Ko danas govori esperanto

Esperanto, jezik stvoren krajem 19. stoljeća s idejom da postane univerzalni most među kulturama, danas je u Bosni i Hercegovini rijetkost u poređenju s njegovom nekadašnjom prisutnošću u bivšoj Jugoslaviji. Iako nikada nije dostigao status globalnog jezika kojem su se njegovi zagovornici nadali, i dalje ima posvećenu zajednicu govornika širom svijeta – uključujući i našu državu.

Esperanto je planski jezik koji je 1887. godine kreirao poljski oftalmolog Ludwik Lejzer Zamenhof, s ciljem da postane jednostavan i neutralan jezik za međunarodnu komunikaciju. Njegova gramatika je pravilna i lako savladiva, a rječnik se oslanja na romanske, germanske i slavenske jezike, što ga čini intuitivnim za mnoge govornike širom svijeta. Iako nikada nije postao globalni jezik, esperanto je kroz decenije razvio bogatu književnost, kulturu i zajednicu govornika koji ga koriste u svakodnevnoj komunikaciji, putovanjima i međunarodnim susretima.

Edin Čolić iz Saveza esperantista Bosne i Hercegovine u razgovoru za Bloomberg Adriju pojasnio je da se kroz historiju razmatralo koji bi jezik mogao biti neutralan i omogućiti čovječanstvu da se ujedini oko jednog zajedničkog jezika. Bilo je nekoliko prijedloga i inicijativa, ali jedino je esperanto uspio opstati i prerasti iz ideje u pokret koji je mobilizirao milione ljudi širom svijeta i stvorio vlastitu kulturu.

"Esperanto u BiH postoji oko 115 godina, u svijetu oko 130. Imao je različite faze razvoja i kroz različite promjene čovječanstva prolazio je kao i ono kroz te iste historijske promjene", kaže Čolić.

Ideja esperanta opstala je toliko godina jer je dobro osmišljena, dodaje. "Neki su je prepoznali i rekli da bi bilo korisno imati jedan neutralan jezik koji bi omogućio lakšu komunikaciju", pojašnjava.

Zlatno doba esperanta u Jugoslaviji

Esperanto je imao značajnu ulogu u bivšoj Jugoslaviji, gdje je postojao snažan pokret s hiljadama govornika. Prvi esperantistički klubovi pojavili su se početkom 20. stoljeća, a vrhunac popularnosti doživjeli su između 1950-ih i 1980-ih godina. Jugoslavija je imala aktivnu esperantsku zajednicu, s klubovima i organizacijama u gotovo svim većim gradovima.

U BiH su esperantisti bili aktivni u Sarajevu, Banjoj Luci, Zenici i Tuzli, gdje su postojali klubovi. Esperanto se koristio i u međunarodnim kontaktima, posebno u razmjenama s esperantistima iz Istočne Evrope. Međutim, raspad Jugoslavije i ratna zbivanja doveli su do gašenja većine esperantističkih aktivnosti u regiji.

Čolić kaže da je u periodu bivšeg sistema bilo mnogo entuzijasta esperantista. Prema preporuci Pedagoškog zavoda, esperanto je u BiH tretiran kao fakultativni predmet i predavao se u više od 70 općina. Prema dostupnim podacima, prije rata je kroz kurseve esperanta prošlo oko 10.000 ljudi.

Danas esperanto u BiH govori tek mali broj entuzijasta, uglavnom starijih ljudi koji su jezik naučili u nekom ranijem periodu. Organizirane aktivnosti su gotovo potpuno nestale, a većina esperantista sada komunicira putem interneta i društvenih mreža. Ipak, povremeno se održavaju kursevi i radionice, dok poneki entuzijasti nastoje prenijeti znanje mlađim generacijama.

Nakon 90-ih došlo je do pada interesovanja, ali i dalje postoji određeni interes, iako ne na nivou iz prethodnih decenija. "Danas interes postoji, a povezanost s Adria regijom je očigledna. Svi se suočavaju sa sličnim izazovima, poput jaza između generacija i manjka mlađih esperantista", kaže Čolić.

"Ideja esperanta u suštini je ideja mira!", navodi on.

Esperanto u svijetu

Iako nije postao globalni jezik, Esperanto, prema nekim procjenama, danas govori između 100.000 i dva miliona govornika različitih nivoa. Jezik je posebno živahan na internetu, gdje se koristi na društvenim mrežama, YouTube kanalima i u online kursevima. Aplikacije poput Duolinga omogućile su novi val interesovanja među mlađim generacijama, a postoje čak i pojedinci koji esperanto govore kao maternji jezik, jer su ga naučili od roditelja esperantista.

Esperantska kultura uključuje i književnost, muziku te međunarodne susrete, od kojih je najpoznatiji Svjetski esperantski kongres koji se održava svake godine u različitim gradovima širom svijeta. Također, esperanto ima status pomoćnog jezika u međunarodnim organizacijama poput UNESCO-a.

U svijetu postoji mnogo istaknutih ljudi, ali i s naših prostora, uključujući biznismene, koji govore ovaj jezik.

"Ono što sigurno znamo jeste da postoji evropski komesar koji se deklarirao kao esperantista. Mnogo ljudi koristi ovaj jezik, a njegova prisutnost se može vidjeti i kroz razne kulturne i sportske događaje", kaže Čolić.

Depositphotos

Primjer za to je Finska grupa Kuumaa, koja je 2023. godine imala pjesmu s refrenom na esperantu u nacionalnom izboru za pjesmu za Eurosong. Da su pobijedili, esperanto bi prvi put bio predstavljen na velikoj eurovizijskoj sceni. Također, na lopti korištenoj na Svjetskom prvenstvu u Kataru nalazilo se nekoliko jezika, među kojima i esperanto, što pokazuje inkluzivnost FIFA-e.

"Poruka postavljanja esperanta uz nekoliko svjetskih jezika na zvaničnu loptu prvenstva zapravo potvrđuje da FIFA prepoznaje njegovu inkluzivnost. Esperanto nije ekskluzivan ni za koga – on je jezik za sve. Ne nameće napuštanje vlastitog identiteta ili jezika, već omogućava dodatni most za komunikaciju", objašnjava Čolić.

U svijetu postoji oko 7.000 jezika, dok je članica Ujedinjenih nacija nešto manje od 200, što pokazuje koliko bi esperanto mogao igrati ulogu u globalnoj komunikaciji.

 

 

Zašto (ne) učiti esperanto?

Esperanto je izuzetno jednostavan za učenje – njegova gramatika je jednostavna, bez nepravilnih glagola i kompliciranih izuzetaka kakve imaju prirodni jezici. Studije pokazuju da se može savladati do pet puta brže nego većina drugih jezika. Međutim, glavni problem ostaje njegova ograničena upotreba – osim unutar zajednice esperantista, rijetko gdje je moguće koristiti ga u svakodnevnoj komunikaciji.

Ipak, dok god postoje pojedinci koji ga govore i promoviraju, esperanto će nastaviti živjeti – kako u BiH, tako i širom svijeta, kao jezik koji simbolizira međunarodno razumijevanje i kulturnu povezanost.

"Mi čvrsto vjerujemo da, dok god se na globalnom nivou ne riješi pitanje međunarodnih komunikacija, na toj ravnopravnoj osnovi, civilizacija neće biti spremna riješiti veće izazove", zaključuje Čolić.