Esperanto, jezik stvoren krajem 19. stoljeća s idejom da postane univerzalni most među kulturama, danas je u Bosni i Hercegovini rijetkost u poređenju s njegovom nekadašnjom prisutnošću u bivšoj Jugoslaviji. Iako nikada nije dostigao status globalnog jezika kojem su se njegovi zagovornici nadali, i dalje ima posvećenu zajednicu govornika širom svijeta – uključujući i našu državu.
Esperanto je planski jezik koji je 1887. godine kreirao poljski oftalmolog Ludwik Lejzer Zamenhof, s ciljem da postane jednostavan i neutralan jezik za međunarodnu komunikaciju. Njegova gramatika je pravilna i lako savladiva, a rječnik se oslanja na romanske, germanske i slavenske jezike, što ga čini intuitivnim za mnoge govornike širom svijeta. Iako nikada nije postao globalni jezik, esperanto je kroz decenije razvio bogatu književnost, kulturu i zajednicu govornika koji ga koriste u svakodnevnoj komunikaciji, putovanjima i međunarodnim susretima.
Edin Čolić iz Saveza esperantista Bosne i Hercegovine u razgovoru za Bloomberg Adriju pojasnio je da se kroz historiju razmatralo koji bi jezik mogao biti neutralan i omogućiti čovječanstvu da se ujedini oko jednog zajedničkog jezika. Bilo je nekoliko prijedloga i inicijativa, ali jedino je esperanto uspio opstati i prerasti iz ideje u pokret koji je mobilizirao milione ljudi širom svijeta i stvorio vlastitu kulturu.
"Esperanto u BiH postoji oko 115 godina, u svijetu oko 130. Imao je različite faze razvoja i kroz različite promjene čovječanstva prolazio je kao i ono kroz te iste historijske promjene", kaže Čolić.
Ideja esperanta opstala je toliko godina jer je dobro osmišljena, dodaje. "Neki su je prepoznali i rekli da bi bilo korisno imati jedan neutralan jezik koji bi omogućio lakšu komunikaciju", pojašnjava.
Zlatno doba esperanta u Jugoslaviji
Esperanto je imao značajnu ulogu u bivšoj Jugoslaviji, gdje je postojao snažan pokret s hiljadama govornika. Prvi esperantistički klubovi pojavili su se početkom 20. stoljeća, a vrhunac popularnosti doživjeli su između 1950-ih i 1980-ih godina. Jugoslavija je imala aktivnu esperantsku zajednicu, s klubovima i organizacijama u gotovo svim većim gradovima.
U BiH su esperantisti bili aktivni u Sarajevu, Banjoj Luci, Zenici i Tuzli, gdje su postojali klubovi. Esperanto se koristio i u međunarodnim kontaktima, posebno u razmjenama s esperantistima iz Istočne Evrope. Međutim, raspad Jugoslavije i ratna zbivanja doveli su do gašenja većine esperantističkih aktivnosti u regiji.
Čolić kaže da je u periodu bivšeg sistema bilo mnogo entuzijasta esperantista. Prema preporuci Pedagoškog zavoda, esperanto je u BiH tretiran kao fakultativni predmet i predavao se u više od 70 općina. Prema dostupnim podacima, prije rata je kroz kurseve esperanta prošlo oko 10.000 ljudi.
Danas esperanto u BiH govori tek mali broj entuzijasta, uglavnom starijih ljudi koji su jezik naučili u nekom ranijem periodu. Organizirane aktivnosti su gotovo potpuno nestale, a većina esperantista sada komunicira putem interneta i društvenih mreža. Ipak, povremeno se održavaju kursevi i radionice, dok poneki entuzijasti nastoje prenijeti znanje mlađim generacijama.
Nakon 90-ih došlo je do pada interesovanja, ali i dalje postoji određeni interes, iako ne na nivou iz prethodnih decenija. "Danas interes postoji, a povezanost s Adria regijom je očigledna. Svi se suočavaju sa sličnim izazovima, poput jaza između generacija i manjka mlađih esperantista", kaže Čolić.
"Ideja esperanta u suštini je ideja mira!", navodi on.
Esperanto u svijetu
Iako nije postao globalni jezik, Esperanto, prema nekim procjenama, danas govori između 100.000 i dva miliona govornika različitih nivoa. Jezik je posebno živahan na internetu, gdje se koristi na društvenim mrežama, YouTube kanalima i u online kursevima. Aplikacije poput Duolinga omogućile su novi val interesovanja među mlađim generacijama, a postoje čak i pojedinci koji esperanto govore kao maternji jezik, jer su ga naučili od roditelja esperantista.
Esperantska kultura uključuje i književnost, muziku te međunarodne susrete, od kojih je najpoznatiji Svjetski esperantski kongres koji se održava svake godine u različitim gradovima širom svijeta. Također, esperanto ima status pomoćnog jezika u međunarodnim organizacijama poput UNESCO-a.
U svijetu postoji mnogo istaknutih ljudi, ali i s naših prostora, uključujući biznismene, koji govore ovaj jezik.
"Ono što sigurno znamo jeste da postoji evropski komesar koji se deklarirao kao esperantista. Mnogo ljudi koristi ovaj jezik, a njegova prisutnost se može vidjeti i kroz razne kulturne i sportske događaje", kaže Čolić.
Depositphotos
Primjer za to je Finska grupa Kuumaa, koja je 2023. godine imala pjesmu s refrenom na esperantu u nacionalnom izboru za pjesmu za Eurosong. Da su pobijedili, esperanto bi prvi put bio predstavljen na velikoj eurovizijskoj sceni. Također, na lopti korištenoj na Svjetskom prvenstvu u Kataru nalazilo se nekoliko jezika, među kojima i esperanto, što pokazuje inkluzivnost FIFA-e.
"Poruka postavljanja esperanta uz nekoliko svjetskih jezika na zvaničnu loptu prvenstva zapravo potvrđuje da FIFA prepoznaje njegovu inkluzivnost. Esperanto nije ekskluzivan ni za koga – on je jezik za sve. Ne nameće napuštanje vlastitog identiteta ili jezika, već omogućava dodatni most za komunikaciju", objašnjava Čolić.
U svijetu postoji oko 7.000 jezika, dok je članica Ujedinjenih nacija nešto manje od 200, što pokazuje koliko bi esperanto mogao igrati ulogu u globalnoj komunikaciji.
Zašto (ne) učiti esperanto?
Esperanto je izuzetno jednostavan za učenje – njegova gramatika je jednostavna, bez nepravilnih glagola i kompliciranih izuzetaka kakve imaju prirodni jezici. Studije pokazuju da se može savladati do pet puta brže nego većina drugih jezika. Međutim, glavni problem ostaje njegova ograničena upotreba – osim unutar zajednice esperantista, rijetko gdje je moguće koristiti ga u svakodnevnoj komunikaciji.
Ipak, dok god postoje pojedinci koji ga govore i promoviraju, esperanto će nastaviti živjeti – kako u BiH, tako i širom svijeta, kao jezik koji simbolizira međunarodno razumijevanje i kulturnu povezanost.
"Mi čvrsto vjerujemo da, dok god se na globalnom nivou ne riješi pitanje međunarodnih komunikacija, na toj ravnopravnoj osnovi, civilizacija neće biti spremna riješiti veće izazove", zaključuje Čolić.
.webp){kind=icon}
Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...