Umjetnička djela nastala iz hobija predstavljaju zanimljiv i inspirativan aspekt umjetnosti, jer pokazuju da kreativnost ne mora nužno biti rezultat profesionalnog obrazovanja ili karijere. Mnogi umjetnici su započeli kao hobisti prije nego što su postali poznati, dok su drugi umjetnici iz hobija nastavili stvarati i izvan okvira tradicionalnih profesionalnih puteva.
Jasenko Đorđević iz Tuzle jedan je od primjera osoba kojim je hobi prerastao u ozbiljan "posao". Grafitna olovka za njega nije samo sredstvo za pisanje, već podloga za umjetnička djela. Njegova specijalnost i umjetnički izražaj su minijature u špicu grafitne olovke, što zahtijeva veliki rad i čini ga još posebnijim. Đorđević je jedan od pionira ove tehnike.
"Kada sam se prvi put susreo s ovim jedinstvenim pristupom stvaranju, na svijetu je postojao samo jedan umjetnik koji je radio nešto slično. Zbog toga mogu s ponosom reći da sam jedan od pionira u ovoj umjetničkoj disciplini", kazao je za Bloomberg Adriju Đorđević.
Minijature, kao umjetnički izraz, zaista imaju bogatu i dugotrajnu historiju, koja počinje još u 14. stoljeću. Tokom srednjeg stoljeća, posebno u islamu, u Srednjoj Aziji, minijature su se koristile za ukrašavanje rukopisnih knjiga, poput korpusa islamskih, persijskih i indijskih rukopisa.
Minijaturne ilustracije su bile više od običnih umjetničkih prikaza, one su bile ključne za razumijevanje i interpretaciju teksta, stvarajući vizuelnu poveznicu koja je dopunjavala značenje i dodatno objašnjavala naraciju.
Minijature se i dalje smatraju značajnim kulturnim nasljedstvom, ali su se njihov kontekst i upotreba danas promijenili.
Iako su minijature izgubile svoju primarnu funkciju ukrašavanja rukopisnih knjiga, njihov kulturni, umjetnički i historijski značaj ostao je nepromijenjen. Danas se minijature, zahvaljujući umjetnicima kao što je Đorđević, percipiraju kao važna svjedočanstva o bogatstvu kulturnih tradicija, umjetničkom zanatu i prefinjenosti prošlih civilizacija.
Danas one predstavljaju most između prošlih generacija i savremenog svijeta, a njihova ljepota i detaljnost i dalje inspiriraju umjetnike i posmatrače.
Velika čuda u malom
Iako Đorđević nema formalno umjetničko obrazovanje, to ga nije spriječilo da izrađuje umjetnička čuda u malom grafitnom dijelu olovke. O njemu su izvještavali najveći svjetski mediji, a njegovi radovi objavljeni su u britanskom Guardianu…
Kaže da je još od ranog djetinjstva, u vrtiću, pokazivao sklonost prema umjetnosti. Uživao je u izradi skulptura od plastelina, koje su, za njegov tadašnji uzrast, bile prilično kompleksne. Tokom osnovne i srednje škole nastavio je istraživati i stvarati.
"Dobro sam crtao, a moji radovi često su bili izlagani na školskim izložbama. Ipak, uvijek sam više volio stvarati rukama nego crtati. Izrađivao sam male ukrasne kutije, origami figure od papira i minijaturne knjige sa stranicama veličine oko 5 mm. Tokom srednje škole sam se više posvetio origamiju, istražujući kako napraviti figure što manjih dimenzija", govori Đorđević.
Prije nekoliko godina, u vrijeme kad se bavio mikro origamijem, Đorđević se s jednom takvom origami figurom, papirnim brodom, prijavio za Guinnessovu knjigu rekorda za najmanji papirni brod na svijetu. Dimenzije papira bile su 1,5 mm x 2,5 mm, a sklopljeni brod je bio mnogo manji. Nažalost, zbog nekih određenih pravila rekord mu nije priznat, ali su mu ostavili mogućnost da sazove komisiju iz Engleske, koja bi nadgledala pravljenje brodića, a troškove njihovog dolaska i boravka snosio bi Đorđević. Ono što su mu potvrdili jeste da u svom arhivu nemaju nijedan sličan rekord, što mu ostavlja mogućnost da ga jednog dana i ostvari.
Hirurški skalpel i preciznost
Kada je počeo izrađivati minijature, kaže da je bilo dosta teško jer nije bilo puno informacija o ovoj tehnici, samo jedan umjetnik se bavio sličnim radom i bilo je dostupno samo nekoliko radova.
"Proveo sam nekoliko godina eksperimentišući i učeći o grafitu i olovkama, istražujući koje alate bih mogao najbolje iskoristiti. Na kraju sam pronašao odgovarajuće vrste olovaka i hirurške skalpele, koje i danas koristim za svoje skulpture", govori.
Izrada minijatura zahtijeva visoku preciznost, strpljenje i smirenost. Đorđević kaže da je upornost jednako važna, jer je potrebno mnogo pokušaja i truda da bi se ova vještina usavršila. Talent, iako nije presudan, svakako ima svoju ulogu.
On je i instruktor aikida, japanske borilačke vještine, a već nekoliko godina aktivno trenira i judo, tako da mu ovakva vrsta aktivnosti dodatno pomaže da se opusti i napunim pozitivnom energijom te odmakne od svakodnevnog posla i stresa.
Za izradu jedne skulpture mu je, kaže, potrebno nekoliko dana rada, koji se odvija u više faza. Proces počinje odabiranjem motiva i odgovarajuće olovke, zatim slijedi gruba obrada grafita kako bi se dobila željena forma. Nakon toga dolazi rad na sitnim detaljima, a završava se fotografiranjem. Naglašava da u gotovo svakoj od ovih faza postoji mogućnost greške koja može oštetiti ili uništiti skulpturu. Dešavalo mu se da skulptura pukne tokom rada, ali i tokom fotografiranja ili čak izlaganja na izložbama.
"Upravo zbog ovoga neophodna je smirenost, ne samo tokom procesa izrade, nego i kasnije, kada je skulptura već završena", kazao je.
U većini slučajeva inspiraciju za izradu, kaže, nalazi "u prolazu". To su obično motivi koji su dio neke veće cjeline, poput ruku sa slike "Stvaranje Adama", predmeta koje svakodnevno koristimo ili poznatih građevina iz naše zemlje ili svijeta. Bira motive koji se mogu smjestiti na ograničenu površinu grafita ili ih prilagođava oblikom kako bi se uklopili.
"Ponekad se inspirišem umjetničkim djelima, filmovima i pop kulturom, birajući prepoznatljive motive koje predstavljam u ovom specifičnom mediju. U posljednje vrijeme, najveći broj motiva dolazi od kupaca, a njihovi prijedlozi često rezultiraju najinteresantnijim radovima na kojima istinski uživam raditi", govori Đorđević.
Najveći izazov pri odabiru motiva, kako kaže, leži u obliku samog predmeta. Radna površina grafita je obično obla (ponekad pravougaona), što znači da nije moguće svaki oblik prenijeti na tako mali prostor. Nekada je potrebno izmijeniti motiv kako bi se uklopio, a motive koje nije moguće prilagoditi moram odbaciti. Iako je većina njegovih skulptura smještena na vrh olovke, postoje i one koje su izrađene na središnjem dijelu olovke, ili čak na dvije olovke istovremeno.
Olovke na kojima radi su standardne grafitne olovke, ali s nešto većim prečnikom grafita. Kod olovaka s okruglim grafitom prečnik iznosi oko 5 mm, dok kod "zidarskih olovaka" grafit ima dimenzije 2x5 mm. Tvrdoća grafita na kojima radim obično je između HB i 2H, što je optimalna tvrdoća za rezbarenje. Već godinama koristi olovke češkog proizvođača Koh-i-Noor, koje imaju vrlo kvalitetan grafit idealan za njegov rad, a uvozi ih direktno od proizvođača.
Đorđević je sa svojim djelima učestvovao na mnogim projektima, izložbama širom svijeta, samostalno ali i u skupinama. Dobitnik je značajnih nagrada, među kojima izdvaja nagradu za skulpturu i Grand Prix nagradu na 7. Bijenalu minijature u Bosni i Hercegovini, ali i grant prestižne fondacije Pollock-Krasner, što smatra velikim priznanjem za svoj doprinos umjetnosti.
Iako se minijature više ne koriste u svakodnevnom životu kao nekada, one su i dalje cijenjeni umjetnički objekti koji se čuvaju u muzejima i galerijama širom svijeta. Izložbe minijatura i dalje privlače posjetioce, a studije o njihovoj historiji i tehnici su značajan dio akademskih istraživanja u oblasti umjetnosti.
Đorđevićeve skulpture kupili su renomirani kolekcionari umjetnosti širom svijeta, a često dobija narudžbe od ljubitelja umjetnosti iz raznih zemalja. Neke skulpture završile su u posjedu poznatih osoba, poput Mohameda Alabbara, vlasnika Emaar Properties, koji su izgradili Burj Khalifu u Dubaiju, oskarovca Benicia del Tora, muzičara Darka Rundeka, ali i svima poznatog novinara Zorana Kesića. Njegova djela krase i Muzej olovaka u Engleskoj.
Mnogi slavnih umjetnici su svoju umjetnost započeli kao hobi, a neki od njih su kasnije postali prepoznatljivi i široko cijenjeni. Neki od njih su Vincent van Gogh, o kome ne treba posebno govoriti, zatim Winston Churchill, iako poznat po svom političkom angažmanu kao britanski premijer, Churchill je bio strastveni hobista u oblasti umjetnosti. Tu je još Mary Cassatt, koja je svoju umjetničku karijeru započela ne kao profesionalna umjetnica, već kao amater, koja je istraživala slikarstvo dok je studirala i živjela u Evropi, ali i Paul Klee, jedan od najistaknutijih umjetnika iz oblasti apstraktne umjetnosti, koji je svoje umjetničko stvaralaštvo započeo kao hobista, a tek kasnije se posvetio punopravnoj umjetničkoj karijeri. Njegove slike su sada među najcjenjenijim djelima modernog umjetničkog izraza.
Minijature kroz historiju
U Persiji, Indiji i Osmanskoj imperiji, minijature su bile visoko cijenjene. U Persiji je razvijen specifičan stil minijature u 15. stoljeću , dok je u Indiji, pod dinastijom Mughal, minijatura postala simbol umjetničke tradicije. I u Osmanskom Carstvu minijature su bile važan dio knjiga, posebno u vezi s ilustracijama koje prikazuju historijske događaje, prirodu i svakodnevni život.
Prepoznatljiv stil i tehnika
Minijature su obično rađene ručno, vrlo detaljnim radom, korištenjem finih četkica i bogate boje, često s pozlatom.
Njihov mali format omogućava stvaranje intimnih umjetničkih djela, u kojima svaki element nosi duboko simboličko značenje.
Minijature danas - opstale i evoluirane
Mnogi moderni umjetnici su inspirirani minijaturama, iako ih ne koriste u istom kontekstu kao u prošlosti. Danas je uobičajeno da minijature postanu dio savremenih umjetničkih izložbi koje se bave temama tradicije i modernizma, pa čak i digitalizacije.
Savremeni umjetnici često koriste minijature da bi istraživali granice umjetnosti i kako je percipiramo.
I u današnjoj digitalnoj eri, minijature su našle svoje mjesto najviše u grafičkom dizajnu i digitalnoj umjetnosti. Umjesto tradicionalnih rukopisnih knjiga, minijature se sada mogu vidjeti u modernim ilustracijama, videoigrama, filmovima i drugim digitalnim medijima.
U krajnjoj liniji, minijature su opstale kroz historiju, transformirale se, ali i dalje zauzimaju posebno mjesto u umjetničkoj i kulturnoj baštini, s jasnim utjecajem na savremenu umjetnost i dizajn.
Umjetnička djela nastala iz hobija podsjećaju nas na to da umjetnost nije samo stvar profesionalnog života, već i ličnog istraživanja, kreativnosti i strasti. Mnogi hobisti su kroz svoje stvaralaštvo obogatili kulturni svijet, i njihove umjetničke inovacije i eksperimentiranja pružaju neiscrpnu inspiraciju za buduće generacije umjetnika.