.webp){kind=icon}
Dok je u jesen davne 1922. godine Albert Einstein boravio u Tokiju, pripremajući se za primanje Nobelove nagrade za fiziku, na vrata sobe u njegovom hotelu Imperial Palace došao je portir da mu prenese neku poruku. Einsteinu je nedostajao sitan novac za bakšiš, pa je portiru umjesto njega dao pisanu poruku, koja je nakon njegove smrti prodata na aukciji za 1,56 miliona dolara. Ono što je napisao u poruci vječito je pitanje s bezbroj odgovora - "Miran i skroman život donosi više sreće nego potraga za uspjehom s neprestanim nemirom".
Pitanjem sreće već se decenijama bave filozofi, teolozi, psiholozi, pisci i pjesnici - šta je ona, gdje je i u čemu se nalazi, jesmo li sami njeni "kovači" - pitanja su s mnogo tačnih odgovora.
Sreća ovisi o mnogim faktorima, no mnogi se stručnjaci slažu da kretanje u prirodi doprinosi tome da se osjećamo zdravije, opuštenije i prije svega sretnije.
O ovoj temi napisane su i brojne knjige kao što su "O radosti planinarenja – filozofski pratitelj na putu" autora Alberta Kitzlera, zatim "Novo planinarenje: potraga za srećom" Manuela Andrackog ili "Biofilija: ozdravljenje iz šume" čuvenog austrijskog biologa Clemensa G. Arvaya, koji je otkrio da su signali i prirodne tvari iz biljaka, poput terpena, blagotvorne za naš imunološki sistem.
Jasno je da nas kretanje u prirodi opušta, čini zdravijima i sretnijima. Priroda i boravak u njoj nas smiruju, poboljšavaju krvotok i osjećamo se slobodnijim.
Kratke šetnje kroz prirodu sigurno će vas relaksirati i pomoći da naredni dan dočekate opušteniji, međutim, višednevno pješačko proputovanje s nekoliko desetina pređenih kilometara je sigurno nešto što će vam, ma koliko fizički bili spremni, sigurno iscrpiti snagu, donijeti nekoliko žuljeva, osloboditi duh, ali 1.000 posto će vam ne samo napuniti baterije za naredni dan, nego ćete sve dugotrajno pamtiti.
Izviđači žive prirodu
Jedna grupa Izviđača iz Sarajeva iskusila je jedno ovakvo pješačko iskustvo. Članovi Odreda izviđača "Igman 92" su pod sloganom "Živjeti s prirodom" tokom četiri dana i tri noći prešli više od 70 kilometara, prolazeći kroz neka od najljepših, ali i najzahtjevnijih područja Bosne i Hercegovine.
U pješačenju je učestvovalo tridesetak entuzijastičnih izviđača i planinki, a avantura je započela u sarajevskom naselju Hrasnica, odakle su se izviđači uputili prema Boračkom jezeru preko olimpijskih planina Igman i Bjelašnica, preko Visočice i dalje kanjonom Rakitnice i Neretve.
Odred izviđača Igman 92
Ovaj dio rute poznat je po svojim predivnim pejzažima i svježem planinskom zraku. Igman je planina s ekstremno visokom koncentracijom ozona, pa je kao zračna banja izuzetno pogodna za sve vrste sportskih aktivnosti. Veliko polje, preko kojeg je prošla i ova izviđačka ekipa, za vrijeme Olimpijskih igara u Sarajevu služilo je za takmičenje u nordijskim disciplinama, a zajedno s Bjelašnicom ima oko 50 kilometara staza za nordijsko trčanje te 160 obilježenih staza za brdski biciklizam.
Na Igmanu se nalazi i jedinstveni lokalitet Mrazište, poznat po pojavama temperaturne inverzije, a najniža temperatura koja je zabilježena na ovom mjestu iznosila je -43,5 °C i zabilježena je u januaru 1963. godine, zbog čega se tu nekada nalazilo uzgajalište srebrenih lisica.
Prelazak preko planine Igman i dolazak na nju bio je jedan od težih prolazaka terena u smislu razlika u nadmorskoj visini. Ovaj dio puta pružio je učesnicima nezaboravno iskustvo i priliku da se bliže povežu s prirodom. Put je podrazumijevao i prolazak kroz jedinstvenu prašumu Ravnu Valu prema platou Bjelašnice.
Odred izviđača Igman 92
U ovoj jedinstvenoj prašumi visina stabala doseže i do 50 metara, komadić netaknute prirode u kojoj čovjek nije imao nikakvu, osim naučnu intervenciju. Nalazi se na nadmorskoj visini od 1.280 do 1.450 metara i prostire se na površini od 45 hektara. Osim drugih divljih životinja, tu živi i mrki medvjed, najveća divlja životinja u BiH, a dom je i nekim endemskim vrstama.
Uranjanje u šumu
Kroz ovo putovanje učesnici su ojačali svoju vezu čovjeka i prirode. Mnogi naučnici govorili su i pisali o utjecaju prirode, posebno drveća i šume na zdravlje čovjeka. Tako je švedski naučnik Roger Ulrich još 1980-ih godina utvrdio da su njegovi pacijenti ozdravljali brže ako bi imali pogled na drvo s prozora bolnice.
Prema jednoj američkoj studiji, redovno provođenje vremena u šumi snižava nivo stresa, odnosno snižava nivo kortizola. U SAD-u ili Japanu je Shinrin-Yoku Ili "uranjanje u šumu" već na državnom nivou prepoznato kao vrsta terapije.
Ekipa je također iskusila blagodati Shinrin-Yoku metode boraveći u jedinstvenoj prašumi Ravna Vala i grleći njene stanovnike.
Odred izviđača Igman 92
Nakon Igmana, ekipa se kretala prema platou Bjelašnice. Ova planina je dom mnogih tradicionalnih sela u kojima se posjetioci mogu upoznati s tradicijom i kulturom koja je specifična za svako selo, a održavaju je njeni malobrojni starosjedioci.
Odred izviđača Igman 92
Najpoznatije i najposjećenije selo sigurno je Lukomir, mada se kultura i tradicija starosjedilaca može vidjeti i u selima Dejčići, Čuhovići, Dubočani, Umoljani, ali i u drugim selima koja krase ovu planinu.
Odred izviđača Igman 92
Interesantno je da se na Bjelašnici zbog njene pozicije u jednom danu mogu promijeniti sva četiri godišnja doba, ova ekipa ih ovaj put nije osjetila, ali surovost i ljepotu u istom trenu sigurno jeste. Visoke temperature su uzrokovale da pojedini izvori presuše, pa se ekipa tokom cijelog puta morala dobro opskrbiti vodom za piće.
Odred izviđača Igman 92
Ekipa izviđača je svoj prvi kamp napravila u blizini sela Umoljani, koje je smješteno na nadmorskoj visini od 1.275 m nadmorske visine i uz koje se vežu i interesantne legende. Zasluženi odmor iskoristili su za planiranje nastavka puta uz vatru i pjesmu.
Nastavak puta izviđače vodi kroz staze koje vode preko Studen-potoka, zatim sela Lukomir i onda uz rub kanjona rijeke Rakitnice.
Odred izviđača Igman 92
Ovdje su se izviđači suočili s izazovnim terenom i nevjerovatnim prizorima još uvijek netaknute prirode. Kretanje uz kanjon zahtijevalo je dodatni oprez i međusobnu podršku, gdje su svi pokazali pravi izviđački duh. Svaka staza pružala je jedinstvenu priliku da se uroni u netaknutu prirodu i otkriju prekrasni pejzaži, ali i doživi prepoznatljivi duh planinskog i izviđačkog života.
Neretva i Boračko jezero
Put ekipu dalje vodi kroz selo Čuhovići do drugog kampa, koji su smjestili iznad Blatačkog jezera, na području naselja Blace. Jezero je ledničkog porijekla i nalazi se na nadmorskoj visini od 1.156 metara. Na granici je planina Bjelašnice i Visočice, između kojih se nalazi kanjon rijeke Rakitnice u pejzažu izuzetne ljepote, te s visokim stepenom biodiverziteta flore i faune.
Kulturni pejzaž Blatačko jezero s dijelom kanjona rijeke Rakitnice, prahistorijskim grobnim gomilama, nekropolama stećaka i nišanima, proglašen je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.
Odred izviđača Igman 92
Posljednji dio puta protezao se kroz kanjon Neretve, jedne od najljepših rijeka u BiH, ali i šire. I sami Iliri su je zvali "Božanstvo koje teče". Neretva je jedna od najhladnijih rijeka na svijetu, a izvire na planini Zelengori, lokalitet Jabuka. Neretva je duga 230 kilometara, najvećim dijelom protječe kroz Bosnu i Hercegovinu 208 km, a manjim dijelom, prije ušća u Jadransko more, kroz Hrvatsku 22 km.
Odred izviđača Igman 92
Treću noć svoga puta izviđači su kamp imali upravo na obali rijeke Neretve, pod zvjezdanim nebom. A ona im je kroz svoje izvore osigurala i neophodno osvježenje. Ostatak puta prema Boračkom jezeru iskorišten je za kupanje u smaragdnoj rijeci. Cjelokupno putovanje izviđači su zaokružili pjesmom, obilazeći ostale izviđačke kampove na Boračkom jezeru i pozdravljajući sve prisutne koji su se okupili povodom Treće smotre Saveza izviđača Federacije BiH.
Boračko jezero je narednih dana bilo mjesto druženja i razmjene iskustava s izviđačima iz pedesetak odreda iz BiH i zemalja regiona.
Odred izviđača Igman 92
Tokom četiri dana pješačenja izviđači su noćili pod vedrim nebom, spavajući u šatorima. Svaka noć za njih je bila prilika za druženje, pjesmu oko logorske vatre i prepričavanje dnevnih avantura. Izviđači su kroz ovu aktivnost, noseći svu svoju opremu na leđima, dokazali da uz dobru pripremu, timski rad i ljubav prema prirodi nema prepreke koju ne mogu savladati. Ovaj događaj ostavio je neizbrisiv trag u sjećanju svih učesnika i pokazao pravi smisao izviđačkog pokreta – ljubav prema prirodi, avanturu i prijateljstvo.
Ovakve aktivnosti uvijek doprinesu jačanju timskog duha i međusobnoj povezanosti učesnika. Ne samo da su učesnici ojačali svoja prijateljstva, već su se kroz prirodu ojačali fizički i duhovno.
Priroda je neraskidivi dio nas i tako se prema njoj trebamo i ophoditi. Nađite aktivnost koja vas čini "sretnim" i uživajte punim plućima, jer život je lijep! Izviđački pozdrav Z D R A V O.
