.webp){kind=icon}
Prava istina o samostvorenim milijarderima znatno je drugačija od one kako bi oni željeli da budu predstavljeni, jer su mnogi od njih zapravo počeli svoju karijeru s veoma privilegovanih pozicija koje su im u samom startu pružile prednost i omogućile lakši put ka vrhu piramide.
Priče o uspjehu koji je postignut od nule predstavljaju veliku inspiraciju za mnoge jer motivišu i pružaju nadu da, ako radimo naporno, predano i uz puno odricanja, možemo i sami da dođemo do uspjeha i novca o kojima većina ljudi može samo da sanja.
Međutim, mnogi od ovih hvalospjeva o ljudskoj odlučnosti i spremnosti na ogroman rizik, koji su urodili plodom, predstavljaju poprilično romantizovanu verziju istine.
I tu se postavlja nekoliko ključnih pitanja – kako su zaista stigli do svog bogatstva i šta dobijaju time što spretno preskaču odgovor na to pitanje, ili ga prosto serviraju onako kako njima odgovara?
Koliko su samostvoreni milijarderi zapravo sami stigli do svog bogatstva?
Korisnik društvene mreže X i politički analitičar i novinar sajta Daily Beast Aidan Smith skrenuo je pažnju velikih medija kao što su Washington Post i CNBC, nakon objava na mreži X, u kojima se posvetio ovoj "iskrivljenoj" slici o najuspješnijim ljudima današnjice u seriji postova u kojima je otkrio kako su zapravo Jeff Bezos i drugi podjednako uspješni poslovni ljudi stigli do tačke na kojoj se danas nalaze.
Smith je za Bezosa na svom nalogu napisao sljedeće: "Slatka propaganda. U stvarnosti, roditelji Jeffa Bezosa dali su mu 245.573 dolara kako bi spriječio propast Amazona 1995. godine. Ali to nećete čuti u medijima koji za siromaštvo okrivljuju lični neuspjeh, a bogatstvo pripisuju ličnim vrlinama".
Bloomberg
Sudeći prema informacijama koje je objavio CNBC, Bezos je 1994. godine održao 60 sastanaka sa članovima porodice i potencijalnim investitorima sa ciljem da svi investiraju po 50.000 dolara u Amazon. Pristalo je samo 20 njih, a među njima su bili i Bezosovi roditelji.
U slučaju da su Mike i Jackie Bezos zahvaljujući svojoj investiciji dobili i zadržali dionice, koje su dobili zauzvrat za spašavanje Amazona, one bi danas bile vrijedne 30 milijardi dolara. Ako zaista jesu, to bi ih uvrstilo na listu 30 najbogatijih ljudi na svijetu, sudeći po analizi Bloomberga. Zapravo, njihovo bogatstvo bi ih stavilo ispred koosnivača Microsofta Paula Allena pa čak i izvršnog direktora Tesle Elona Muska.
Po Smithu, slične priče stoje i iza mnogih drugih milijardera.
Primjera radi, Billa Gatesa opisuju kao normalnog momka koji je napustio koledž kako bi se posvetio svojim snovima. U realnosti, njegova majka Mary Gates, predsjednica kompanije United Way, ubijedila je IBM da angažuje Microsoft da mu napravi operativni sistem, sudeći po članku koji je objavio CNBC.
"Gates je talentovani pojedinac, ali njegova karijera se nikada ne bi ostvarila da nije bio dijete imućnih roditelja s odličnim vezama koji su uspjeli da ubijede giganta, kao što je IBM, da pruži priliku maloj i nepoznatoj kompaniji kao što je Microsoft da mu napravi OS. Velike su šanse da ne bi bio milijarder da je rođen u prosječnoj radničkoj porodici", napisao je u jednom od postova Smith.
Pored novca i veza, znanje je drugi najveći kapital na putu ka uspjehu
Kada neko nije rođen u poznatoj i moćnoj porodici jako mu je teško objasniti koliku zapravo prednost djeca bogatih roditelja imaju na samom početku svoje karijere, makar i indirektno.
Roditelji Marka Zuckerberga, osnivača Facebooka, poslali su ga na Filips Eksiter Akademiju kako bi mu stručnjak za razvoj softvera David Newman pružio privatne časove kompjuterskih nauka, čak i prije nego što je upisao koledž, otkrio je Mark u intervjuu za New Yorker.
Sudeći po navodima iz intervjua, Newman je dolazio jednom nedjeljno kako bi radio s Markom.
"Imao sam mnoštvo prijatelja koji su bili umjetnici. Često bi dolazili da crtaju stvari od kojih bih ja pravio videoigre", izjavio je Zuckerberg u pomenutom intervjuu.
Moglo bi se zaključiti da Zuckerberg jeste inteligentan pojedinac, koji možda ne bi imao priliku da ostvari uspjeh da je rođen u prosječnoj porodici.
Bloomberg
"Javnost se zainteresovala za Marka jer je na koledž došao s reputacijom programerskog genija, što ne bi bio slučaj da njegovi roditelji nisu imali novac da angažuju vrhunskog stručnjaka koji će ga svemu naučiti. Utakmica koju svi igramo jednostavno nije ravnopravna, jer nemaju svi roditelji iste resurse da pruže svojoj djeci", napisao je Smith.
Zašto bogate i moćne osobe izbjegavaju da pričaju o svojim počecima?
Kada govore o svom porijeklu, mnogi uspješni poslovni ljudi, koji su trenutno na čelu velikih IT kompanija, vrlo rijetko ističu u prvi plan da su na samom početku imali podršku porodice, već se okreću dobro poznatom izrazu samoostvaren.
Da li mijenjanje ili skrivanje prošlosti može da ima određenih benefita u sadašnjosti i budućnosti?
"Biti samoostvaren je prilično zavodljiva ideja koja sugeriše da svako može da dođe do vrha, ako je spreman da radi naporno i posvećeno. Postoji više razloga za kreiranje ovakve percepcije", objašnjava za Bloomberg Adriju Radomir Marković, poslovni savjetnik.
On navodi da je jedan od razloga da bi se poznati i uspješni najširoj javnosti predstavili kao obični ljudi koji su postigli uspjeh bez nekih posebnih investicija u njihov razvoj. Na taj način javnosti šalju poruku da je moguće da neko krene iz garaže i postane jedan od najbogatijih ljudi na svijetu. "Ovo se posebno odnosi na poslovne ljude iz SAD-a jer je to u potpunosti u skladu sa američkim snom, a nikako ne bi trebalo zanemariti i donekle prizemniji razlog za takvo predstavljanje - kreiranje imidža posebnosti, što svakako prija i njihovom egu", kaže Marković.
Nadalje, kada je riječ o poslovnim partnerima i poslovnoj javnosti uopšteno, ovakva percepcija im zapravo može pomoći u daljnjem poslovanju i širenju carstva: "Nema sumnje da u poslovnoj sferi zaista postoje ljudi koji su svoje bogatstvo stekli od nule, i na ovaj način se oni na podsvjesnom nivou povezuju s njima, što im olakšava daljnje građenje poslovnih veza.
Posljednji aspekt je možda i najzanimljiviji, posto su u pitanju lideri velikih kompanija s velikim brojem zaposlenih, a sve te zaposlene je potrebno motivisati da budu produktivniji i zadovoljniji kako se ne bi osjećali da su uskraćeni za priliku da se i sami uzdignu na neki viši nivo, pa je korisno da im šalju sliku da i oni jednoga dana mogu da budu lideri velikih kompanija", zaključuje naš sagovornik.
Da li je samostvorenost samo mit?
Istraživanja sugerišu da su ljudi s višim prihodima mnogo skloniji, nego oni sa nižim prihodima, tvrdnji da pojedinci postaju bogati prije svega zato što naporno rade. Bogati su takođe skloniji pripisivanju svog uspjeha upravo radu, a ne drugim okolnostima.
A ipak, podaci sugerišu da su najbolji pokazatelji bogatstva okolnosti koje su definisane samim rođenjem. Činioci poput obrazovnog nivoa porodice ili nasljedjenog bogatstva - nad kojim osoba nema kontrolu, odnosno koje su osobi date. Na primjer, izvještaj iz 2019. godine Džordž Vašington Univerziteta proučavao je faktore koji predviđaju obrazovne ishode i karijerni uspjeh. Najvažniji faktor bio je prihod porodice djeteta, mnogo više nego inteligencija ili intelektualna sposobnost samog djeteta. Jednostavno rečeno, istraživanja sugerišu da je bolje biti rođen bogat, nego pametan.
Bogatstvo prethodne generacije je duboko i ima dugotrajne efekte. U studiji koja se bavi međugeneracijskom mobilnošću (odnosi se na sposobnost pojedinaca da poboljšaju svoj društveno-ekonomski status u poređenju sa statusom svojih roditelja ili prethodnih generacija) Guglielmo Barone i Sauro Mocetti pratili su bogatstvo porodica u Firenci, Italija, kroz nekoliko generacija. Ono što su otkrili jeste da se bogatstvo porodice u 2011. godini moglo predvidjeti na osnovu bogatstva njihovih predaka još iz 1427. godine. Dakle, isplati se biti rođen u bogatoj porodici, čak i 600 godina kasnije.
Psiholog Robert Frank decenijama proučava psihologiju sreće i dugo primjećuje neobičan stepen zanemarivanja ovih čisto okolinskih faktora. Kako piše u magazinu "Atlantic": "Kada talentovani, vrijedni ljudi u razvijenim zemljama postignu bogatstvo, obično svoj uspjeh pripisuju talentu i napornom radu, iznad svega ostalog. Većina njih je jasno svjesna koliko su naporno radili i koliko su talentovani. Ipak, njihovo svakodnevno iskustvo pruža malo podsjećanja na to koliko su srećni što nisu rođeni, recimo, u ratom zahvaćenom Zimbabveu."
