Nacionalna galerija portreta u Londonu godinama je čeznula za renoviranjem. "Bilo je pretrpano, galerije su izgledale neuredno i neugodno, nismo imali dovoljno prostora da pokažemo suvremenu kolekciju, a kamoli kolekciju fotografija, a cijelo mjesto izgledalo je prilično trošno", kaže Alison Smith, glavna kustosica Nacionalne galerije portreta.
Sada, nakon trogodišnjeg građevinskog projekta od 41,3 milijuna funti (48,1 milijun eura) uz još 2,7 milijuna funti potrošenih na obližnji kiosk za prodaju ulaznica, te su pogreške, uz mnoge druge, ispravljene. "Željeli smo unijeti koherentnost u kolekciju" i prostor učiniti "lijepim, ali i zanimljivim, kako bi ljudi redovito dolazili", kaže Smith.
Zgrada
Bloomberg
Izgrađen 1896. godine, projekt Ewana Christiana konfiguriran je "na komade", kaže Smith. "Neki dijelovi jesu renovirani, neki nisu, tako da je zamisao iza projekta renoviranja bila vratiti izvorni izgled zgrade osuvremenjen za današnju publiku."
Kad posjetitelji ponovno budu dobrodošli, ulazit će kroz novi ulaz napravljen na sjevernoj strani zgrade. "Ranije su ulazili malim, skučenim ulazom, poput tunela. Sada imamo veliku ulaznu dvoranu ispunjenu prirodnim svjetlom", kaže Smith. Novi ulaz nastao je tako što su tri prozora pretvorena u vrata koja vode u ulaznu dvoranu galerije.
Novi ulaz na sjevernom pročelju zgrade, iza spomenika Henryju Irvingu kipara Thomasa Brocka | Oliver Hess/Bloomberg
Renoviranje je javni prostor povećalo za petinu jer je mnogo prostora dobiveno u novom krilu Weston, pretvarajući uredski prostor istočnog dijela u galerijski prostor u kojem će biti izložena suvremena kolekcija. Renoviranjem je omogućena uspostava novog centra za učenje u prostoru koji je nekada bio svjetionik.
Projekt izgradnje uključivao je i novi izgled mnogih galerija koje su bile neupadljive i tamne. "Željeli smo raznoliko iskustvo", kaže Smith. "Govorila sam o koherentnosti, ali različite kolekcije imaju drugačiji, karakterističan izgled."
Na gornjem katu galerije, koji prikazuje britanske portrete od otprilike 1300. do 1850. godine, "željeli smo nešto bogato i raskošno, nešto što odgovara stilu portreta", nastavlja Smith. Zidovi su u upadljivim bojama. "Prelazite s plave na narančastu, sa zelene na crvenu, to je vrlo dramatično, ali je učinjeno i kako bi odgovaralo temama izvornih galerija. Plava je za kraljevske obitelji", objašnjava, "narančasta je za industrijsku revoluciju (koja asocira na peći i parne strojeve), zelena je za romantičare (okoliš i priroda), a tamnocrvena je za portret društva".
Kroz sobe prolazi upečatljiva igra boja | Olivier Hess/Bloomberg
"Boje su odabrane u skladu s portretima kako bi im bile odgovarajuća pozadina", kaže Smith.
Čak i na drugom katu, koji prikazuje portrete od 1850. do 2000. godine, i u suvremenim galerijama na prvom katu krila Weston, kaže Smith, bijela je izbjegnuta. Ipak, "boje su prigušene kako bi korespondirale s modernističkom estetikom", objašnjava.
Zbirka
Renoviranje je izazvalo ponovno vrednovanje prezentacije stalne postavke Nacionalne galerije portreta. "Ranije je koncept bio vođen biografijom", kaže Smith. "Sada je svaka soba kao malena izložba posvećena određenoj temi." (Taj pristup prisutan je u novoosmišljenim galerijama stalnih postavki Muzeja suvremene umjetnosti u New Yorku.) Sobe su i dalje "vrlo kronološke", nastavlja, "ali smo ih više tematizirali, a interpretacija je više usmjerena prema tumačenju sveobuhvatne teme koju diktiraju povijest, kultura i društvo".
Na djelima s dvora Tudora, naprimjer, "gledamo reformaciju, a zatim ranu kolonizaciju", kaže Smith. Još jedna velika prostorija govori o tome kako su se različite nacije okupile u Velikoj Britaniji. Tu su i sobe o kolonizaciji, radikalima i reformama, Prvom i Drugom svjetskom ratu i Britanskom Carstvu. "Portreti su odabrani da zaista istaknu određenu temu i da je iskažu na različite načine", kaže Smith.
U renoviranom zdanju izloženo je više od 1100 portreta, a njih otprilike 48 posto u galerijama 20. i 21. stoljeća bit će portreti žena (prije zatvaranja radi renoviranja, bilo ih je 35 posto), a 11 posto svih izloženih radova bit će portreti britanskih etničkih manjina, koje su prije zatvaranja bile zastupljene sa samo tri posto.
Amy-Blue', portret Amy Winehouse slikarice Marlene Dumas, izložen u krilu Weston | Carlotta Cardana/Bloomberg
Nacionalna galerija portreta prikazuje seriju novih suvremenih djela izrađenih po narudžbi, uključujući portrete spisateljice Zadie Smith, umjetnice Toyin Ojih Odutola i bivšeg direktora galerije Tate Modern Nicholasa Serote, koje potpisuje Steve McQueen. Pored toga, naglašena je prisutnost fotografije: prije zatvaranja, samo četiri posto izloženih radova činile su fotografije. Sada je taj broj skočio na 29 posto i uključuje sve, od ranih dagerotipija do djela suvremenog fotografa Wolfganga Tillmansa.
"Želimo da ljudi vide odnose između portreta i povijesti", kaže Smith. "I želimo da publika bude svjesna da postoji više od jednog narativa britanske povijesti. Pored monarha i muškaraca s perikama, želimo da vide i neke druge priče."
Galerija Tudora, u sredini Lady Margaret Beaufort, slikara Meynnarta Wewycka (oko 1510. godine), na posudbi od Koledža svetog Ivana Sveučilišta Cambridge | Gareth Gardner/Bloomberg
Četiri kata galerije "strašno su puno sadržaja za jedan posjet", kaže Smith. Preporučuje da dođete, "istražite jedan dio kolekcije, a zatim odete na piće u bar ili na obrok u restoran, ili pak istražite knjižaru". Ima toliko toga u ponudi i Smith zaključuje da će to postati "jedno od odredišta koja morate posjetiti u Londonu".
.webp){kind=icon}
