.webp){kind=icon}
Za rakiju možemo reći da je nacionalno piće Bosne i Hercegovine, ali i cijele Adria regije. Piće koje stoljećima prati događaje od svadbe do sahrane, godinama je napredovalo i stvorilo poslovne prilike.
Od domaće proizvodnje u starim kotlovima i za vlastite potrebe, rakija se razvila u širu proizvodnju, razvoj brenda, te izvoz van države. Sadržaj alkohola u rakiji obično varira od 40 do 60 posto. U našoj državi najpopularnije su šljivovica, lozovača i voćne rakije.
Domaća voćna rakija "Gusačanka" iz Prnjavora poznata je po tradicionalnom načinu pravljenja rakije, koji traje više od 170 godina u porodici Kuzmanović.
Rakija se pravi bez dodatka šećera, vještačkih boja i poboljšivača okusa. Neki od razloga zbog kojih je ova rakija čuvena po svom kvalitetu jesu klima i nadmorska visina na kojima se uzgaja voće, ali ono što je najviše zaslužno svakako je tradicionalan način pečenja, uz izvjesno modernizovanje.
Licencirana fotografija
"Na našem posjedu zasađeno je oko 2.670 stabala šljive. Imamo razne sorte, ali dominantna je naša domaća bijela, u narodu poznata kao - bjelica", objašnjava Bojana Kuzmanović za Bloomberg Adriju.
Kako kaže Kuzmanović, "Gusačanka" je zvanično registrovana od 2018. godine i to kao šljivovica u pakovanjima od po 0,10, 0,70 i jednog litra, te se nalazi u brojnim ugostiteljskim i trgovačkim lancima u BiH.
Čašica ljute za goste
Tradicionalno, rakija je prisutna u skoro svakoj kući. Čašica rakije ili čokanjčić dio je trpeza i usluživanja gostiju. Od voćne do ljute, širok je spektar okusa i ponude.
U BiH, oni koji je ne piju, koriste je kao obloge ili za dezinfekciju. Iako ne postoje tačni podaci koliko ima registrovanih proizvođača na nivou države, mnogi prave rakiju za vlastite potrebe ili nelegalnu prodaju, gdje se litar rakije može naći i za pet eura.
Na imanju Rajnovača u mjestu Bosanska Krupa proizvedena je najbolja rakija šljivovica na svijetu. Ova rakija je 2021. godine ponijela titulu najbolje na internacionalnom takmičenju Word Drinks Award u Londonu, na kojem se ocijeni i nekoliko hiljada uzoraka.
Među uzorcima koštičavog voća našla se i šljiva s područja BiH. Kako kaže proizvođač Branko Drljača, tamičenju na kojem su se pored rakije, između ostalog, našli i whiskey, gin, grappa, rum te vodka, prisustvovala su i velika svjetska imena destilerija – Sibona, Frappin, Caol Ila i drugi.
"Naša rakija šljivovica je kupaža pet destilata od tri sorte šljive - udio autohtonih sorti je bio relativno visok. U procesu odležavanja i mikrooksigenacije je bilo zastupljeno 10 drvenih buradi od tri različita drveta - srpski hrast, francuski limousin hrast i dud", objašnjava Drljača za Bloomberg Adriju.
Depositphotos
Posvećenost njegovanju i oplemenjivanju ovog destilata kroz starenje proces je dug pet godina.
"Slap Spirits je destilerija tipa laboratorije, zato sam je i nazvao - Istraživanje, razvoj i manufaktura plemenitih destilata. Fokus nam je proizvodnja visokokvalitetnih destilata. Količina je relativno ograničena i mala", kaže Drljača.
Čitajte više: Otkrivamo poslovne prilike skrivene u čašici rakije
Kako kaže Drljača, konkurencija u BiH nije velika, ali broj legalnih proizvođača se povećava kroz godine. Među problemima izdvaja nedovoljne edukacije i radionice u ovom sektoru, koje bi probudile želju za većom proizvodnjom i boljim kvalitetom rakija.
Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, tokom 2022. godine, likera, rakija i ostalih alkoholnih pića uvezeno je u vrijednosti od oko 43 miliona KM. U istom periodu, iz BiH izvezeno je oko 18 miliona KM. Najviše je uvezeno iz Hrvatske, dok je najviše izvezeno u Slovačku.
Cijene u regionu i do 650 eura
Cijene rakija uglavnom se kreću od sedam do 20 eura za 700 ml. Među skupljim rakijama izdvaja se "Renesansa" – rakija od dunje, destilerije Epoha u vrijednosti od oko 40 eura, zatim 12 godina odležala šljivovica "Gazdin žar", limitirana proizvodnja, kompanije Prijedorčanka, čija je cijena za 700 ml oko 37 eura. Svakako, tu je i Naša Mala Destilerija i njihova "Kajsija barik", čija se cijena za 0,50 l kreće oko 45 eura.
Po cijenama, naša rakija je među jeftinijim u regiji. U Sjevernoj Makedoniji cijena se kreće oko deset eura, što je nekada i duplo više od onoga koliko se u toj zemlji plaća za domaću rakiju. U Hrvatskoj prosječna cijena za 0,7 litara iznosi oko 25 eura. Domaći proizvodi u Sloveniji kreću se između šest i 36 eura, dok je za uvoznu rakiju u nekim slučajevima potrebno izdvojiti i do 48 eura.
U Srbiji se cijene kreću od 10 eura do nekoliko stotina eura. Najskuplja rakija na srpskom tržištu je ekskluzivna serija iz destilerije Zarić - "Zarić Kralj" od 0,7 litara, koja košta 650 eura.
Mnogi proizvođači u BiH pored rakije proizvode i druge alkoholne napitke, ali i sokove. Svakodnevno su suočeni s različitim problemima, od različitih zakona po entitetima, manjka stručnog kadra te nelegalne prodaje, ali i vremenskih uslova koji su s godinama sve nepredvidljiviji.
"Prednost je naravno da se moje rakije piju isključivo radi užitka, a ne radi djelovanja etanola. Samim tim se diže rakijska svijest i njena reputacija", zaključuje Drljača.
Kvalitet, a ne kvantitet
Razlog višegodišnjeg opstanka "Gusačanke" na tržištu upravo je u tome što se proizvodnja bazirala na kvalitetu, a ne na kvantitetu.
"To potvrđuje ispitanost kvaliteta u akreditovanoj laboratoriji. U prilog tome govori i redovna konzumacija naših potrošača, koji, kada jednom probaju ovu "zlatnu kapljicu", redovno joj se vraćaju", kaže Kuzmanović.
Licencirana fotografija
Jedan od nedostataka ovakvog vida proizvodnje je to što ovaj proizvod ne može biti konkurentan na tržištu s industrijskim proizvodima, a prije svega s tržišnom cijenom, s obzirom na to da su troškovi same domaće proizvodnje umnogome veći od industrijske proizvodnje. Također, kako kaže Kuzmanović, ne posjeduju veće količine proizvoda kako bi izvozili svoje proizvode i zadovoljili inostrana tržišta.
Za svoje proizvode Kuzmanovići su dobili 16 zlatnih medalja i raznih drugih priznanja, dodijeljenih u BiH, ali i u regionu.
