Odluka američkog potpredsjednika JD Vancea da preskoči ovogodišnju Minhensku bezbjednosnu konferenciju prihvaćena je s olakšanjem među Evropljanima koji se svesrdno trude da transatlantski odnosi budu na čvrstim temeljima te da ih predstave kao nepoljuljani savez Amerikanaca i Evropljana. A upravo prošlogodišnji Vanceov govor u Minhenu kada nije birao riječi u kritici Evropljana, ističući prije svega pitanje migrantske politike i ograničenja slobode govora, predstavljao je svojevrsnu razornu kasetnu bombu administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Ona se raspršila i narednih mjeseci izazivala odgođene udare na američko-evropski dosadašnji savez – od američkih carina na evropsku robu i podrške opozicionim krajnje desničarskim strankama, preko insistiranja da bar pet odsto BDP-a izdvajaju na odbranu, do prijetnji da će silom zauzeti Grenland i komentara koji su minimizirali doprinos evropskih trupa poginulih u Afganistanu i Iraku.
Kada se na to doda i nova Strategija nacionalne bezbjednosti SAD-a, u kojoj se Evropa predstavlja kao kontinent kojem prijeti "civilizacijski pad", brojni evropski političari i analitičari već mjesecima strahuju da je transatlantski savez, prevashodno oličen u NATO-u, pred raspadom.
Bloomberg
Međutim, nakon 77 godina postojanja, Sjevernoatlantska alijansa jeste na neki načina ranjena, ali daleko od toga da je na samrti. Konkretno, uprkos tome što se fokus Washingtona uveliko pomjerio na Indo-Pacifik, daleko od toga da SAD napušta Evropu. Štaviše, mnogi pokazatelji ukazuju da SAD na evropskom tlu uveliko radi na podizanju nove "gvozdene zavjese" prema Rusiji, iako se čak i u izvještaju stručnjaka Minhenske bezbjednosne konferencije, objavljenom uoči današnjeg (petak) početka trodnevnog skupa, Amerika sagledava kao "rušilački faktor svijeta izgrađenog nakon 1945. godine" a ne više kao "koheziona sila".
SAD ipak ne rastura NATO
Prema ocjeni stručnjaka Minhenske bezbjednosne konferencije, u brojnim zapadnim društvima u prvi plan izbili su lideri koji destrukciju pretpostavljaju suštinskim promjenama.
"Ironično, predsjednik SAD-a, zemlje koja je više nego bilo koja druga država oblikovala poslijeratni poredak, sada predstavlja najistaknutijeg razbijača". Kao rezultat toga, poslije 80 godina izgradnje, poratni poredak se razgrađuje", navodi se u tom izvještaju Minhenske konferencije, koja ističe da je riječ o razgradnji poslijeratnog svjetskog poretka.
Bloomberg
Među evropskim političarima, koji upozoravaju da je pred nestankom Evropa i transatlantsko partnerstvo koje smo dosad znali, jeste i francuski predsjednik Emmanuel Macron, koji insistira da Evropa mora da izađe iz uloge posmatrača svjetskih događaja i da postane njihov učesnik.
"Ako želimo da budemo posmatrači, onda to vodi ka sretnoj pokornosti. Nikome ne smetamo, trudimo se da budemo ljubazni prema Amerikancima, a s Kinezima nastavljamo kao i prije. Kažem vam, ako ništa ne uradimo, Evropa će biti zbrisana za pet godina", rekao je Macron u zajedničkom intervjuu za nekoliko evropskih medija.
I dok su evropski političari, pa i sami stručnjaci Minhenske bezbjednosne konferencije, kivni na Trumpovu Ameriku jer je "u najvećoj mjeri odustala od uloge lidera slobodnog svijeta", američki ambasador pri NATO-u Matthew Whitaker je žustro odbacio ovakve tvrdnje o tome da je SAD "unutrašnja prijetnja" za NATO i poslijeratni svjetski poredak, ističući da on ne vidi "da se svijet raspada".
"Trumpova administracija ne pokušava da rasturi NATO, već želi snažniju Evropu", rekao je Whitaker, dodajući da Washington pokušava da učini NATO snažnijim te da se pritisak na evropske saveznike da troše više na odbranu tiče kapaciteta (NATO-a), a ne napuštanja. "Kada su djeca mala, zavisna su od vas, ali na kraju očekujete da porastu i pronađu posao. O tome se radi."
Savezništvo na drugačiji način
Američki predsjednici od Dwighta Eisenhowera početkom pedesetih godina 20. vijeka do Josepha Bidena pokušavali su da ubijede evropske saveznike da više troše na sopstvenu odbranu. Ali, svi ti američki pokušaji da se jači transatlantski odnos gradi i na većim evropskim vojnim kapacitetima bivao je bezuspješan. Pa čak i kada je ruska sveobuhvatna invazija na Ukrajinu postavila pitanje bezbjednosti Evropske unije i natjerala, primjera radi, njemačke političare da razviju svojevrsni unutarpolitički tabu koji se ticao većeg naoružavanja.
Bloomberg
Međutim, sve se svodilo dobrim dijelom na retoriku evropskih lidera dok ih Trumpovi potezi i retorika u drugom predsjedničkom mandatu nisu dovoljno uplašili i natjerali da na samitu u junu prošle godine pristanu da povećaju vojne izdatke na pet procenata BDP-a, dobrim dijelom kupujući američko naoružanje brže i više nego ikad.
Doduše, situacija oko Grenlanda je ponovo poljuljala transatlantski brod, izazivajući ogromne pukotine u međusobnom povjerenju, što je mnoge natjeralo da pomisle da je NATO pred raspadom, bar ako su čitali ili slušali medijske analize i izjave evropskih političara.
Nasuprot tome, javni i pojedini nedovoljno istaknuti potezi američkih diplomata, generala i predstavnika u alijansi govore nešto sasvim drugo, a to je da NATO itekako opstaje, ali da se odnosi postavljaju na nešto drugačijim osnovama. To je postalo jasno i pojedinim evropskim saveznicima.
"Oni nas ne napuštaju", rekao je za američki Politico jedan neimenovani zvaničnik za politiku odbrane iz jedne zemlje NATO-a. "Ali došlo je do promjene prioriteta."
Zvaničnici i iz SAD-a i iz Evrope primjećuju da diplomatija i vojni kontakti na radnom nivou teku na zdrav i produktivan način, ukazujući na redovne zajedničke vojne vježbe na kontinentu, uglavnom pozitivne razgovore o zadržavanju američkih trupa u Evropi i na veoma poštovanog američkog generala Alexusa Grynkewicha, koji predvodi vojne snage NATO-a.
"Što se tiče Grenlanda, bili smo blizu tačke s koje nema povratka", rekao je za "Politico" evropski zvaničnik, koji je, pod uslovom da ne bude imenovan, pristao da otvoreno govori o bliskom savezniku. "Nadam se da će (Amerikanci) u Minhenu zaista osjetiti da se Evropa promijenila. Da, potreban nam je SAD, sarađivaćemo koliko god možemo, ali je ostalo vrlo malo povjerenja."
Ono na šta su evropski oficiri u NATO-u ponosni jeste to da ruski predsjednik Vladimir Putin "nije uspio da nas podijeli" već su članice alijanse postale i Švedska i Finska.
"U boljem smo stanju i svi su uvjereni da je NATO ključan – ne samo Evropljani, već i mnogi Amerikanci", istakao je jedan od oficira NATO-a.
Bloomberg
S druge strane, mnogim evropskim političarima je teško da prihvate da će transatlantsko savezništvo ubuduće funkcionisati drugačije, uprkos tome što prepoznaju duboku promjenu.
"Oni razumiju da ova administracija više voli da radi bilateralno, s vladama, a ne s Evropskom unijom, što je velika promjena", rekao je španski parlamentarac Pablo Hispan, koji je dio Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope, dodajući da je to "promjena od 180 stepeni" u odnosu na prethodne administracije.
Preispitivanje jačine veza
Da je promjena aktuelna, vidi se ovih dana i na sastanku ministara odbrane NATO-a u Briselu, dan prije otvaranja Minhenske bezbjednosne konferencije, koja godinama predstavlja skup na kojem američki i evropski kreatori politike predstavljaju svoje vizije zapadnog partnerstva i odnosa prema cijelom svijetu. Uočljivo je da na sastanak u Briselu nije došao američki sekretar rata Pete Hegseth, već je poslao najvišeg zvaničnika Pentagona za politiku Elbridgea Colbyja.
I konferencija u glavnom gradu Bavarske će biti drugačija. Umjesto potpredsjednika SAD-a, koji tradicionalno u Minhenu drži govor o američkoj viziji transatlantskog saveza i zajedničkih kulturno-političkih odnosa, ovog puta će to biti američki državni sekretar Marco Rubio, koji će predvoditi američku delegaciju u kojoj će biti Colby i Rubiov zamjenik Christopher Landau, koji je u decembru putem društvenih mreža optužio veći dio Evrope za potkopavanje "bezbjednosti samih Sjedinjenih Država kroz EU zvaničnike" koje predstavnici Trumpove administracije smatraju "neizabranim, nedemokratskim i nereprezentativnim".
Bloomberg
Evropske diplomate ne očekuju da će Rubio iskoristiti konferenciju da započne svađu s Evropom, a Vanceovo odsustvo vide kao znak napora Trumpove administracije da se više fokusira na domaću politiku prije srednjoročnih izbora za Kongres SAD-a. Iako malo ko očekuje da će u Minhenu doći do velikih javnih neslaganja s Amerikancima, evropski predstavnici se izgleda spremaju i za takav ishod u trenutku preispitivanja dugogodišnjih transatlantskih veza.
Nakon konferencije na kojoj se očekuje da će jedna od glavnih tema biti ruski rat protiv Ukrajine i tenzije oko Irana, Rubio odlazi u zvaničnu posjetu Slovačkoj i Mađarskoj, čime se naglašava da je u vrijeme strateške neizvjesnosti fokus Trumpove administracije na centralnoj i istočnoj Evropi, naročito na one koje predvode lideri ideološko-politički blisku Trumpu.
Kako je saopštio američki State department, u Bratislavi se očekuje da će se Rubio sastati s visokim zvaničnicima kako bi unaprijedili regionalnu bezbjednosnu saradnju i projekte nuklearne energije, dok će u Budimpešti fokus biti na bilateralnim vezama i mirovnim naporima usmjerenim na rješavanje globalnih sukoba.
Upravo taj simbolični put američkog šefa diplomatije poslije Minhena kod Roberta Fica i Viktora Orbana još više izaziva bore na čelu evropske vladajuće liberalne elite, koji smatraju ovu dvojicu za svojevrsne "loše momke" Evropske unije.
.webp){kind=icon}
