"Zlatno doba Amerike počinje upravo sada", rečenica je kojom je Donald Trump započeo svoj drugi predsjednički mandat, pri čemu niko nije ni slutio da će prvih sto dana tog zlatnog doba biti toliko turbulentno i nepredvidivo, ne samo za Sjedinjene Američke Države, već i za cio svijet. Za razliku od prvog mandata, kada mjesecima nije uspijevao popuniti upražnjena mjesta u svojoj administraciji, Trump je u drugi mandat ušao više nego spreman. Štaviše, očigledno je da je u potpunosti primijenio medijsku strategiju koju mu je preporučivao njegov bivši savjetnik Stephen Bannon da javnost svakodnevno preplavljuje novim odlukama, dekretima i iznenađujućim izjavama kako bi stvorio takvu zamagljenost od brojnih vijesti da mediji ne bi mogli kritički da ga isprate.
Prema Bannonovom mišljenju, opozicioni mediji su "glupi i lijeni" pa se mogu fokusirati samo na jednu stvar.
"Sve što treba da uradimo je da ih preplavimo. Svakog dana ih udaramo sa tri stvari. Oni će zagristi za jednu, a mi ćemo završiti sve. Beng, beng, beng. Ovi momci se nikada neće moći oporaviti," govorio je Bannon ističući da moraju početi brzinom projektila u trenutku izlaska iz cijevi.
I zaista, to bacanje medijske magle kao projektila najmanje tri puta dnevno Trump je u svom drugom mandatu uzdigao na nivo metode vladavine, pri čemu su američki i svjetski mediji, ali i državnici, analitičari, berze i poslovni ljudi svakim novim danom strepili od novih nepredviđenih udara. Štaviše, čak i kritikovanje ovakve Trumpove strategije odvuklo je medije od toga da zaista detaljno pročitaju i analiziraju posljedice primjene svih 139 predsjedničkih dekreta koje je dosad potpisao.
"Ipak, možda je oblik ove demonstracije moći na kraju mnogo više odlučujući od njenog sadržaja. Trump pokušava zamijeniti stvarnost percepcijom", kaže komentator New York Timesa Ezra Klein. "Ponaša se kao kralj jer je preslab da bi vladao kao predsjednik".
Ono što je najveća razlika u odnosu na njegov prvi mandat, prema ocjeni Rolanda Nellesa, šefa američkog dopisništva njemačkog nedjeljnika Der Spiegel, jeste to što Trump sada oko sebe više nema ljude koji ga "mogu nekako obuzdati ili mu čak dati kritičke odgovore".
"I upravo je to problem. On ostvaruje sve svoje fantazije, svoje ideje i svoje želje. I zato sada doživljavamo još veći haos, još veću zabunu", smatra Nelles, koji ukazuje da je to posebno očigledno u Trumpovom cik-cak kursu u carinskoj politici.
"Zastraši-kreni-stani" taktika
I zaista, ono što je najsnažnije obilježilo prvih 100 dana Trumpovog drugog mandata jeste svojevrsna "zastraši-kreni-stani" taktika u provođenju nove američke politike carina, koja je uzdrmala globalni trgovinski sistem, ali i berze širom svijeta. Sve je počelo njegovom najavom carina od "25 procenata za Meksiko i Kanadu", pa "pauzuranjem na 90 dana", preko "još nismo postigli dogovor o carinama", do objave "recipročnih carina za zemlje širom svijeta". Nastavilo se izjavom "svjetski lideri mi ljube zadnjicu" jer žele sa SAD-om postići trgovinski sporazum, da bi se samo nekoliko sati prije uvođenja carina došlo do rečenice: "Naredio sam pauzu od 90 dana za sve one koji nisu uveli odmazdne tarife".
Depositphotos
Zapravo se gotovo nesmanjenom brzinom nastavio samo trgovinski rat s Kinom, dovodeći carine na proizvode iz Kine na nivo od 145 posto. U pokušaju da restrukturira globalnu trgovinu, Trump je naglim potezima izazvao carinski haos koji se mijenja bukvalno iz dana u dan, što donosi neizvjesnost kompanijama i onemogućava dugoročno planiranje. Čak i s pauzom od 90 dana na neke carine, nove uvozne dažbine koje je SAD uveo otkako je Trump započeo svoj drugi mandat - predstavljaju najznačajniju protekcionističku promjenu u zemlji u više od jednog vijeka i gura najveću svjetsku ekonomiju u nepoznanicu.
I dok se mnogi komentatori širom svijeta bave time je li Trump lud ili glup pa pravi kolosalne greške, pojedini ukazuju i na racionalne razloge Trumpovog uragana carinama. Konkretno, pojedini autori ukazuju na to da geopolitičke i geoekonomske analize više ne mogu sagledavati kroz iste naočale kao prije pandemije virusa korona, prije rata u Ukrajini i prije sklapanja strateškog partnerstva Moskve i Pekinga. Stoga se Trumpovi potezi tumače, kako kroz prizmu zaoštravanja drugog hladnog rata između Amerike i, s druge strane, Kine u savezništvu s Rusijom, tako i kroz nastojanje da se gubici u dosadašnjoj globalizaciji preokrenu ponovnom industrijalizacijom sopstvene države.
Činjenica da je Trump, suprotno prijedlozima svojih savjetnika, visoke carinske stope uvodio naglo izazvavši globalne poremećaje na berzama i u svjetskoj trgovini, prvi put je došlo i do prvih raskola u redovima njegove Republikanske stranke, kada su pojedini kongresmeni i senatori podržali inicijative demokrata da se konačna odluka o carinskoj politici prepusti Kongresu SAD-a.
Cik-cak vanjska politika
Sličnu cik-cak strategiju Trump je koristio i u vanjskoj politici, od insistiranja da Grenland, Panamski kanal i Kanada postanu dio SAD-a, preko preimenovanja Meksičkog zaljeva u Američki zaljev, do kritikovanje Evrope i zaobilaženja evropskih lidera prilikom pokretanja posredovanja u mirovnim pregovorima između Ukrajine i Rusije, ali i tajnovitih pregovora o novom nuklearnom sporazumu s Iranom.
Cik-cak strategija se najviše vidjela prema Ukrajini, njenom predsjedniku Volodimiru Zelenskom, koji je čas bio prijatelj, a čas njegov neprijatelj. Pa je Zelenski za Trumpa bio "diktator bez izbora" koji bi "trebalo da požuri prije nego što još ima zemlju", preko toga "Jesam li to rekao? Ne mogu vjerovati da sam to rekao", do javne svađe i izbacivanja Zelenskog iz Bijele kuće uz potonje poruke "rizikujete Treći svjetski rat".
Keith Kellogg i Volodymyr Zelenskiy (Bloomberg)
"Sve su to stvari koje su u osnovi potpuno impulsivno vođene, kojima on pokušava uzbuditi i zadovoljiti svoju bazu, svoje pristalice. Ali u suštini, on samo osigurava da Sjedinjene Američke Države postaju sve nepopularnije u svijetu i da u suštini nemaju prijatelje, već samo neprijatelje", smatra Roland Nelles.
S druge strane, pojedini komentatori ukazuju na to da su pojedine Trumpove politike bile neminovne i potrebne, ali neki od njih, poput glavnog i odgovornog urednika danskog lista Berlingske Toma Jensena, žale zbog propuštenih prilika.
"Aspekti trampizma su pogodili pravo u centar: zahtijevao se obračun sa zagušujućom politikom identiteta, morala se obuzdati ilegalna imigracija, morala se nositi s kineskom zloupotrebom međunarodnog trgovinskog sistema", ukazuje Jensen i dodaje da je Trump u procesu potkopavanja konzervativne struje te da je Trumpova problematična ličnost "najočiglednija u njegovoj trgovinskoj politici". "Ekonomska nesigurnost i inflacija bi uskoro mogle biti Waterloo za trumpizam. I može proći mnogo vremena prije nego što konzervativac ponovo dođe na vlast u SAD."
Samouvjerenost raste, ali pada popularnost
Ovakvi potezi nisu doveli do pada samouvjerenosti Trumpa, ali ankete ukazuju da su doveli do toga da u posljednjih 80 godina nijedan predsjednik SAD-a nije bio ovako nepopularan nakon 100 dana na vlasti, uprkos tome što je prilično uvjerljivo pobijedio na prošlogodišnjim izborima.
U anketama, tek nešto više od 40 posto Amerikanaca je oduševljeno njegovim svakodnevnim nizom propisa i saopćenja. Ankete New York Timesa i Istraživačkog instituta Siena koledža nedavno su otkrile da 66 posto ispitanika smatra Trumpovu administraciju do sada "haotičnom", a 59 posto "zastrašujućom".
Prema istraživanju Washington Posta, ABC Newsa i Ipsosa, odobravanje je na samo 39 posto – što se nije desilo nijednom šefu države u posljednjih osam decenija, pa ni samom Trumpu u prvom mandatu. Čak je TV kanal Fox news, koji je naklonjen Trumpu, zabilježio ukupan rejting odobravanja od samo 44 procenta, što je znatno manje od rejtinga Josepha Bidena, Baracka Obame i Georgea W. Busha nakon njihovih prvih 100 dana u Bijeloj kući.
Anketa New York Timesa i Siena koledža je pokazala da više od polovine birača s pravom glasa smatra da Trump "prekoračuje ovlasti koje su mu na raspolaganju". To uključuje 16 posto republikanaca i 62 posto nezavisnih.
Kako ističe komentator češkog lista Hospodarske noviny Martin Ehl, bez sumnje, Donald Trump će postaviti niz rekorda za svoj drugi mandat.
"Jedan od njih je već postignut: postao je najnepopularniji predsjednik u prvih sto dana na vlasti do sada, uprkos činjenici da je popularnost kod birača njegov glavni prioritet", navodi Ehl, ističući da je glavna publika za koju Trump priređuje svoj nepredvidiv politički show američki narod. "Ali američki narod je frustriran".
Nasuprot tome, kolumnistica portala USA Today Nicole Russe smatra da je Trump učinio više dobra za SAD u svojih prvih 100 dana u Bijeloj kući nego što je Joseph Biden postigao za četiri godine, navodeći kao primjere novouspostavljeno odjeljenje za efikasnost DODGE, koje predvodi Elon Musk.
"Ipak, veliki dio vodećih medija, prepunih novinara s ljevičarskom pristrasnošću, prikazuje Trumpovo predsjedništvo kao haotičnu katastrofu. Trump je bio ocrnjen, preziran i etiketiran kao autoritarac", ističe ona, hvaleći DODGE koje je "poduzeo herkulovski zadatak pokušaja da uvede fiskalnu odgovornost u saveznu vladu koja ne trepće pred deficitima od hiljade milijardi dolara". "Kritičari DODGE-a kritikuju svako smanjenje preobimne birokratije, ali niko nije ponudio vjerodostojno alternativno rješenje".
Međutim, ono što je primjetno u istraživanjima stavova Amerikanaca jeste to da značajan dio biračkog tijela sumnja da Trump pravilno rješava ključna pitanja svoje predizborne kampanje: ekonomiju i imigraciju.
Deportovanje bolesnih beba
Jedno od najvećih obećanja vođe pokreta "Učinimo Ameriku ponovo velikom" (MAGA) bilo je da će brzo smanjiti inflaciju, da će Ameriku učiniti nevjerovatno bogatom, kao i da će deportovati veliki broj imigranata bez dozvole boravka. Doduše, do kraja Bidenovog mandata broj neovlaštenih prelazaka granice već je naglo opao, ali Trumpova administracija je uvela strah u kosti, ne samo ilegalnim doseljenicima, već i onima s vizama.
Kilmar Armando Abrego Garcia, koji je rođen u El Salvadoru, a živio je s američkom suprugom i djecom u Marylandu, postao je simbol proizvoljnosti američkih imigracionih vlasti pod Trumpom. Američke imigracione vlasti su u martu avionom prevezle oca porodice u El Salvador i odvele ga tamo u ozloglašeni zatvor za teroriste, iako protiv njega u SAD-u nije podignuta optužnica. Jedan zvaničnik je priznao da je to bila greška, a Savezni ustavni sud ocijenio je deportaciju nezakonitom, ali Trumpova administracija ignoriše sudske odluke koje zahtijevaju repatrijaciju ove osobe.
Osim toga, nedavno je otkriveno da su migracione vlasti deportovale dvoje maloljetnih američkih državljana i njihovu majku u Honduras, pri čemu je četverogodišnji dječak teško bolestan od raka.
Ni pritisak medija nije po ovom slučaju promijenio stav Trumpove administracije. Deportaciju maloljetnih Amerikanaca državni sekretar Marco Rubio je pravdao time da oni nisu deportaovali djecu s američkim pasošima, već "njihove roditelje, koji su sami odlučili sa sobom povesti djecu".
Osim toga, prošle sedmice je Federalni istražni biro (FBI) K uhapsio Hanu Dugan, okružnu sutkinju u Milwaukeeju, pod optužbom da je namjerno ometala operaciju hapšenja ilegalnog imigranta, dok je bio na saslušanju u njenoj sudnici. Ovaj slučaj je privukao veliku pažnju medija, budući da su zvaničnici Trumpove administracije u nekoliko navrata i u drugim slučajevima upravo hapšenjima i smjenama prijetili sudijama na različitim sudskim instancama.
Opasnost po američku demokratiju?
Svi ovi sporni potezi doveli su, ne samo do brojnih protesta svake subote širom SAD-a, već i do oštrih kritika analitičara. Američki kolumnista Alan Friedman u tekstu za italijanski list La Stampa navodi da je Trump za samo 100 dana postigao "ono čega su se pesimisti plašili, ali nisu smjeli ni da zamisle: sistematski napad na demokratiju, vladavinu prava i osnovna građanska prava koja definišu naciju više od dva vijeka".
"Odmah nakon stupanja na dužnost, Trump je počeo da demontira temelje demokratske države", smatra Friedman i podsjeća da je Trumpov prvi čin na vlasti bio pomilovanje 1.600 izgrednika odgovornih za pobunu 6. januara 2021. a koji su njegovi pristalice. "Od tada, Trump je ignorisao presude Vrhovnog suda, zastrašio vodeće advokatske firme i naložio državnom tužiocu da goni njegove političke protivnike. Nezavisnost pravosuđa je sada pod direktnim napadom".
Štaviše, Trumpovi kritičari sve više šire upozorenja da će Trump "pretvoriti SAD u autokratiju" te da je direktna "opasnost po američku demokratiju", navodeći kao argumentaciju to što Trumpova administracija djelimično ignoriše sudske presude, vodi rat protiv najmoćnijih američkih univerziteta poput Harvarda pokušavajući da ograniči akademske slobode, potom hapsi osobe sa zvaničnim vizama kako bi bili deportovani u ozloglašeni zatvor u El Salvadoru. Osim toga, Trump napada slobodu štampe u svakoj prilici, što je, ocjenjuju oni, tipično za autokrate.
"Još uvijek nije riječ o ustavnoj krizi, ali se kreće u tom pravcu. Trump testira granice predsjedničke moći. Dakle, postoji veoma, veoma zabrinjavajući razvoj događaja", smatra dopisnik Speigela iz Washingtona Roland Nelle i dodaje da je pitanje šta će on zaista uraditi ako postane jasno da se birači okreću od njega i ako se zaglavi sa svojim projektima.
"Šta će se onda desiti. A šta će se desiti na sljedećim predsjedničkim izborima? On sam je već naznačio da bi mogao zamisliti treći mandat. Pa šta se dešava ako se izabere novi predsjednik, a on jednostavno odbije da se povuče?".
Međutim, uredništvo liberalnog holandskog lista NRC Handelsblad smatra da Trumpu ne treba vjerovati na riječ te da on "maše crnom olovkom, koju koristi za donošenje dekreta, kao čarobnim štapićem".
"Ovo se savršeno uklapa u sliku čovjeka koji je koristio tabloidnu štampu i reality televiziju da bi prevario naciju da misli da je on ekonomski genije. Trump stvara iluziju moći, poput influensera koji 'manifestuje' uspjeh i bogatstvo na Instagramu. Ali dekreti nisu čudotvorni lijek. S političkog stanovišta, oni su zapravo znak slabosti", ističe NRC Handelsblad i dodaje da sve dok SAD još ima slobodne izbore, nacija neće biti diktatura kakvu Trump želi. "Snage demokratije ne bi trebalo ni da budu zastrašene ni demoralisane njegovim igranjem moćnika."
Zagrijavanje za nasljednika
U analizama se pojavljuje i pitanje ko će Trumpa naslijediti na funkciji predsjednika SAD-a za 1361 dan. Komentatorka Annett Meiritz njemačkog poslovnog dnevnog lista Handesblatt ukazuje na to da se i među američkim demokratama, ali i među republikancima sprema još radikalnija generacija.
"Nijedan američki predsjednik prije njega – možda nijedan šef države na svijetu – nije tako fundamentalno promijenio svoju zemlju za tako kratko vrijeme", ističe Meiritz i dodaje da Trump svakom svojom demonstracijom moći zapravo "prikriva činjenicu da je svakim danom, kako koristi crnu olovku za potpisivanje (dekreta), on za dan bliži penzionisanju – čak i dok spekuliše o putevima do trećeg mandata".
On ističe da bi zato sada trebalo razmisliti o tome ko i šta će ostati nakon Trumpa.
"Njegovo naslijeđe će nastaviti, najvjerovatnije, njegov četrdesetogodišnji potpredsjednik, J. D. Vance. Bilo šta može da se desi od sada do predsjedničkih izbora 2028. godine, čak i na strani demokrata, koji ističu tridesetpetogodišnju Alexandriu Ocasio-Cortez kao spasiteljku", ističe ona.
.webp){kind=icon}
