Predsjednik SAD-a Donald Trump bio je prava zvijezda sahrane pape Franje. Oko njega su se tiskali državnici u pokušaju da osiguraju i najmanju razmjenu diplomatskih poruka, uprkos tome što je čak i sam Trump prethodno rekao da bi sastanci tokom papine sahrane bili "nepoštovanje". I dok će se dugo pamtiti fotografija na kojoj se vide Trump i Volodimir Zelenski kako sjede u Bazilici svetog Petra u Rimu i pregovaraju o mirovnom sporazumu za rješenje rata u Ukrajini, poznavaoci prilika već nekoliko mjeseci ukazuju na to da je Trumpova Amerika izuzetno zainteresirana da utječe na rezultat predstojeće konklave na kojoj se bira novi papa.
Rimokatolička crkva ima 252 kardinala, ali samo oni koji imaju manje od 80 godina imaju pravo glasati za novog papu, a trenutno je njih 135. Za izbor kandidata je potrebna dvotrećinska većina kardinala s pravom glasa, a konklava se održava u Sikstinskoj kapeli tajnim glasanjem i molitvama sve dok ne bude izabran novi papa. Proces traje često nekoliko dana, a ponekad i sedmica, pri čemu je već sada jasno da će bitka za Franjinog nasljednika biti poprilično politizirana.
Ne samo što se između politike i teologije uveliko prožima podjela na konzervativce i progresivce, Trumpova Republikanska stranka, a naročito njegov pokret MAGA (Učinimo Ameriku ponovo velikom) smatrao je papu Franju "previše progresivnim", "woke aktivistom", tvrdeći da su "njegova učenja redovno išla protiv Biblije i crkvene dogme". Zbog toga utjecajni predstavnici pokreta MAGA otvoreno govore da je papina smrt prilika da se Vatikan "preoblikuje" po uzoru na Trumpovu Ameriku i da je došlo vrijeme za papu "nalik Trumpu" koji će "iskorijeniti neke od modernističkih tendencija koje su se uvukle".
Depositphotos
"Svako ko je blag prema abortusu, ko ima marksističke tendencije, ko je za homoseksualizam – moramo ga se otarasiti. Ima biskupa koji su marširali na pride paradama... Oni moraju biti otpušteni", rekao je katolički konzervativni influenser Jesse Romero iz Phoenixa, koji je jedan od pripadnika sve veće grupe američkih katolika koji se nadaju da će Franjina smrt označiti odlučujući otklon od reformizma koji je on personificirao, ka doktrinarnom, tradicionalističkom pristupu vjeri. Ili bar pristupu koji je u skladu s Trumpovom politikom.
"Oni su već utjecali na evropsku politiku, ne bi imali problema da utječu na konklavu", rekao je još u februaru za američki Politiko jedan pomni posmatrač vatikanske politike, misleći na želje Trumpove administracije. "Možda traže nekoga manje konfrontiranog".
Američki kardinal Burke dobio Trumpovu podršku
Pod Trumpom, religija i politika su se u SAD-u poprilično ispreplele, u njegovom nastojanju da igra ključnu ulogu u preoblikovanju američkog društva ka konzervativnim tvrdim stavovima po pitanjima kao što su abortus, LGBT prava i razvod. Papa Franjo je čak došao u direktan sukob s Trumpovom administracijom zbog svojih stavova o razvedenim katolicima, blagoslovima za istospolne brakove i zagovaranju borbe protiv klimatskih promjena, ali i zbog svojih kritika Trumpove antiimigracione politike.
Dotad nezabilježeni sukob Vatikana i Bijele kuće dogodio se u februaru ove godine. Tada je papa Franjo u javnom pismu američkim kardinalima rekao da je potpredsjednik SAD-a JD Vance, koji se preobratio u katoličanstvo 2019. godine, pogriješio kada je pokušao iskoristiti stari katolički teološki koncept Ordo amoris (Poredak ljubavi) da opravda američke masovne deportacije migranata. Papa je istakao da će se Trumpovi planovi za masovnu deportaciju "loše završiti", kritikujući to što administracija karakterizira migrante kao kriminalce.
U međuvremenu Trump je direktno podržao da papa postane američki kardinal Raymond Lea Burke (76), koji važi za zakletog društvenog konzervativca i jednog od najglasnijih kritičara pape Franje. Ovaj bivši nadbiskup Sent Luisa protivio se svakom ublažavanju stava pape prema razvodu, LGBT pravima, pri čemu je 2014. godine rekao da je crkva postala "kao brod bez kormilara".
Uprkos Trumpovoj podršci, na prognozama Burke ne kotira najviše, već nekoliko evropskih kardinala, kao i kardinali iz Azije i Afrike, gdje je Rimokatolička crkve sve jača, ali i gdje je tradicionalizam sve tvrđi. Zapravo, konklava se umnogome shvata kao borba između tradicionalista i progresivaca, to jeste borba oko Franjinog naslijeđa. Iako je papa Franjo u kardinale imenovao čak oko 80 posto aktuelnih kardinala s pravom glasa, svjetska štampa nije tako uvjerena da će njegov kurs biti nastavljen.
Pietro Parolin iz Italije
Bloomberg Kardinal Pietro Parolin, aktuelni državni sekretar Vatikana
Trenutni državni sekretar Vatikana Pietro Parolin (70) važi za jednog od najjačih kandidata iz Evrope. Ovaj Italijan je poznat je po svojim diplomatskim vještinama i smatra se jednim od najiskusnijih zvaničnika Vatikana. On je u ulozi državnog sekretara Vatikana od 2013. godine igrao veliku ulogu u diplomatskim inicijativima pape Franje, uključujući osjetljive pregovore s Kinom i vladama Bliskog istoka.
Parolin se smatra umjerenim teološkim kandidatom, nekim ko bi mogao osigurati stabilnost jer i dalje podržava neke od reformi pape Franje, ali nije zastupnik velikih progresivnih promjena. Njegove duboke veze s vatikanskom birokratijom čine ga jakim kandidatom za one koji se zalažu za kontinuitet.
Kardinal Parolin se smatra favoritom, objašnjava italijanski list La Stampa, pošto je "nezamislivo napraviti korak unazad nakon Franjine nedovršene obnove i izbrisati najrevolucionarnije papstvo u novijoj historiji". Kako smatra italijanski novinar Macelo Sorgi, zadatak novog pape bit će da "pronađe rješenja za hitna pitanja i planirane promjene koje su zaustavljene reakcijama 'druge' crkve", to jeste njenog konzervativnijeg krila.
"Hoće li ženama u nekom trenutku biti dozvoljeno da služe misu? Treba li nastaviti blagoslov homoseksualaca? Hoće li oženjeni sveštenici biti prihvaćeni u domu Gospodnjem? Odgovori na ova pitanja će zahtijevati vrijeme i primirje između sukobljenih strana", ističe Sorgi i dodaje da takav zadatak zahtijeva iskustvo i poznavanje složenog sistema Crkve koji utječe na cijeli svijet. "Otuda i kandidatura državnog sekretara Parolina".
Luis Antonio Tagle s Filipina
Depositphotos Kardinal Luis Antonio Tagle
Iako Parolin prednjači u pogledu šansi, trka je daleko od riješene. Njegov najbliži rival je kardinal Luis Antonio Tagle (67) s Filipina, koji je često nazivan "azijskim Franjom" jer se smatra jakim kandidatom koji bi nastavio, ako ne i učinio Rimokatoličku crkvu još progresivnijom nego za vrijeme pontifikata pape Franje.
Poznat po karizmi i saosjećanju, njega u Crkvi gledaju kao zagovornika inkluzije i evangelizacije, sa značajnim iskustvom u vođenju Kongregacije za evangelizaciju naroda, pri čemu je bio ličnost od povjerenja u Franjinom bližem krugu. Ovaj bivši nadbiskup Manile mogao bi biti preferirani kandidat progresivnijih kardinala, ako bude izabran, bio bi prvi azijski papa u historiji Rimokatoličke crkve.
Peter Erde iz Mađarske
Među onima u Crkvi koji pozivaju na povratak tradicionalnijoj teološkoj doktrini, poželjni kandidat bi mogao biti i mađarski kardinal i nadbiskup Estergoma-Budimpešte Peter Erdo (72), koji je snažan zagovornik tradicionalnih katoličkih učenja i doktrine. On je prethodno služio kao šef Vijeća evropskih biskupskih konferencija i isticao je teološku ortodoksnost.
Poslovni portal Portfolio ukazuje na to da je "izuzetan intelektualni i teološki ugled" mađarskog kardinala "snažan argument za njegov izbor".
"On uživa značajan autoritet kao kanonista i teolog. Konzervativan je, ali ne i razdorna ličnost", ističe ovaj portal i dodaje da Peter Erde govori nekoliko jezika, aktivno učestvuje na međunarodnim crkvenim forumima, ali da bi to što ima 72 godine "moglo djelovati protiv njega". "Štaviše, njegova mađarska nacionalnost je kontroverzna: iako nije zvanično relevantna, politička situacija i trenutno stanje vjerskog života u zemlji mogli bi utjecati na njegov imidž.
Bloomberg
Međutim, Evropa više nema prednost u Kolegiju kardinala, ističe kolumnista portugalskog dnevnog lista Correio de Manha. Kako ističe Armando Esteves Pereira, u ovoj nekada pretežno kršćanskoj Evropi, Crkva nastavlja da gubi tlo pod nogama, a ni Franjina ljubaznost niti njegova popularnost nisu uspjele preokrenuti ovaj trend.
"Postoji velika radoznalost oko profila onoga ko će postati novi papa: hoće li biti konzervativniji ili progresivniji i iz kojeg geografskog regiona će doći? Iako zvanična naracija navodi božansku inspiraciju i blagoslov Svetog Duha, kao i u svim ljudskim institucijama koje imaju moć, izbor će uključivati pučeve, pokvarene grijehe, a možda čak i smrtne grijehe", ističe Pereira i dodaje da je konklava okupljanje ljudskih bića.
Crni papa - Robert Sarah ili Peter Turkson
U analizama i na kladionicama se uveliko razmatra mogućnost da će biti izabran prvi crni papa. Konkretno, spominju se dva kardinala iz Afrike – Peter Turkson iz Gane i Robert Sarah iz Gvineje.
Kardinal Robert Sarah (79) je penzionirani šef vatikanske liturgijske kancelarije, koji je dugo smatran najboljom nadom za afričkog papu. Voljen od tradicionalista, njegov izbor bi označio povratak doktrinarnim i liturgijski orijentiranim papskim pozicijama Ivana Pavla II i Benedikta XVI, budući da se Sarah u nekoliko navrata otvoreno sukobljavao s Franjom.
Depositphotos Kardinal Robert Sarah
Najozbiljniji sukob se dogodio kada je prije pet godina papa Franjo razmatrao da li da dozvoli oženjenim svećenicima u Amazoniji da ostanu svećenici i time riješe problem nedostatka svećenika u tom regionu. Istovremeno, u Vatikanu je pripremana knjiga o celibatu i kardinal Sarah, kako se ocjenjuje, izmanipulirao je penzioniranog papu Benedikta da pozajmi svoje ime i moralni autoritet knjizi, koja je po svim izgledima izgledala kao protivteža Franjinom učenju. Papa Franjo je nakon toga otpustio Benediktovog sekretara, a nekoliko mjeseci kasnije penzionirao Saraha kada je napunio 75 godina.
Ipak, on se sada spominje kao kandidat iako već u junu puni 80 godina, kada bi izgubio pravo da bude biran za papu.
Prema ocjeni Dejana Steinbucha, glavnog urednika slovenskog +Portala, ako kardinali budu u stanju da se dogovore tokom konklave o tome kakav je univerzalni crkveni vođa najbolji izbor za narednu deceniju ili više, onda bi se moglo dogoditi još jedno čudo.
"Možda ćemo dobiti prvog crnog papu – pominjano je ime gvinejskog kardinala Roberta Saraha – što bi konačno oslobodilo Crkvu starih predrasuda i trauma. Kažem čudo, jer je u izvjesnom smislu Franjo već postigao jedno tako što je opovrgnuo proročanstva da se Rimokatolička crkva suočava s teškim vremenima ili čak kolapsom", ocjenjuje Steinbuch.
Osim njega, kao mnogo izvjesniji kandidat iz Afrike pominje se kardinal Peter Turkson (76), koji je rođen u Rimu, ali su mu roditelji porijeklom iz Gane. Kao bivši šef Dikasterija za promoviranje integralnog ljudskog razvoja, Turkson je bio glasan po pitanjima kao što su klimatske promjene, siromaštvo i ekonomska pravda, pri čemu se ističe da ima relativno liberalne stavove o socijalnoj pravdi i ljudskim pravima. Bio je vodeći kandidat u toku prethodne konklave 2013. godine, a u Franjinom pontifikatu bio je njegov ključni saradnik u definiranju stava Vatikana prema klimatskim promjenama.
Osim ove dvojice kardinala, pominje se i mogućnost da na tron svetog Petra dođe i kardinal Fridoin Ambongo Besungu (65) iz Konga, koji je također iz konzervativnijeg krila Crkve.
Evropa, Amerika ili globalni jug
Od ukupno 266 prethodnih papa, čak 213 su bili Italijani tako da ne čudi da se sada poslije 40 godina pauze pominje više italijanskih kandidata. Među onima koji dobro kotiraju je kardinal Angelo Scola (83), bivši milanski nadbiskup, koji sada zbog godina ne može glasati za novog papu, ali bi teoretski mogao biti izabran za papu, što mu je u više navrata izmaklo. Osim njega, pominju se i italijanski kardinal Mateo Zuppi (69), trenutni predsjednik Episkopske konferencije Italije, koji se smatra favoritom među onima koji žele nastavak politike pape Franje, kao i kardinal Pierbattista Pizzaballa (60).
Depositphotos
Kao eventualni kandidat pominje se njemački kardinal i bivši Franjin savjetnik Reinhard Marx (71), potom kanadski kardinal Marc Ouellet (80), američki reformistički nastrojen kardinal Robert Prevost (69), kao i kanadski kardinal rođen u Čehoslovačkoj Michael Czerny (78).
Prema ocjeni uredništva britanskog Financial Timesa, sljedeći papa će ponovo doći s globalnog juga i stoga neće biti liberal. U uredničkom komentaru oni ocjenjuju da će se podjele između liberala i konzervativaca prenijeti na ono što će biti teška borba za naslijeđe pape Franje.
"Današnja Katolička crkva, po broju članova, sve više pripada globalnom jugu, a kardinali će se suočiti sa pritiskom da izaberu drugog papu izvan Evrope, i to onog osjetljivog na pitanja siromaštva i životne sredine. Pa ipak, mnogi crkveni vođe i sljedbenici s globalnog juga su također društveno konzervativni, za razliku od nekih liberalnije nastrojenih sljedbenika u bogatijim zemljama", ocjenjuje Financial Times.
Na rumunskom portalu Contributors politički analitičar Radu Carp ukazuje na to da je veoma važno posmatrati koji su regioni svijeta trenutno najvažniji za Vatikan, ukazujući na to da je 2013. godine, kada je izabran Franjo, to bila Latinska Amerika, a da su "Afrika i Kina prioriteti Katoličke crkve 2025. godine".
"Oni koji su pozvani da izaberu novog papu morat će uzeti u obzir ovu realnost. Pošto u vatikanskoj konklavi nema biskupa iz Kine, odlučujući faktor će biti kako će se potencijalni kandidati pozicionirati prema Africi", ističe Carp. "Ovo je kontinent s najvećim rastom stanovništva, stopom prelaska na katoličanstvo dvostruko većom od svjetskog prosjeka i velikim brojem kršćanskih mučenika koji čekaju kanonizaciju".
Uprkos očiglednim favoritima, favoriti ne postaju neminovno i pape, na šta ukazuje i tradicionalna rimska izreka da onaj ko uđe u konklavu kao papa, izlazi iz nje kao kardinal.
.webp){kind=icon}
