Na dan kada su prošle nedjelje njemački demokršćanski blok (CDU-CSU) i socijaldemokrate (SPD) predstavili koalicioni sporazum buduće vlade pod vodstvom Friedricha Merza, u javnosti su objavljeni rezultati ankete, koja prvi put desničarsku Alternativu za Njemačku (AfD) vidi kao najjaču stranku u Njemačkoj. I prije nego što je postao kancelar, Merz je u mjesec i po dana prekršio nekoliko predizbornih obećanja, što je dovelo do dosad nezabilježene situacije – da pobjednička lista i prije sastavljanja vlade izgubi popularnost.
CDU-CSU je s 29 posto glasova na biralištima 23. februara spala na tek 24 posto podrške, prema rezultatima ankete Ipsosa. Glasači CDU-CSU prešli su u tabor AfD, koja je s nepunih 21 posto na biralištima skočila u anketama na 25 posto, što je prvi put od Drugog svjetskog rata da je u Njemačkoj najpopularnija krajnje desničarska partija, to jeste stranka koju domaće službe državne sigurnosti sumnjiče za desničarski ekstremizam.
Upravo strahovanja da rezultati buduće vlade naredne četiri godine neće uspjeti zaustaviti trend daljnjeg uspona AfD-a dijele ne samo komentatori već i budući kancelar. A očekivanja od Merza su ogromna, kako u Njemačkoj, tako i u cijeloj Evropi.
U razgovoru za njemački javni medijski servis ARD, Merz je rekao da će pokrenuti "brze reforme za olakšanje privredi" koja je već tri godine u blagoj recesiji, ali da se ne mogu očekivati "brzi dobici" te da će proći neko vrijeme dok njemačka ekonomija ne osjeti olakšanje.
Merz je u posljednjim danima starog saziva progurao izmjene njemačkog ustava, omogućavajući svojoj budućoj vladi da se narednih godina zaduži više od 1.000 milijardi eura zarad potrošnje na odbranu, infrastrukturu i zaštitu klime. Takvo gigantsko zaduživanje Njemačke i potrošnja za pojedine komentatore predstavljaju način na koji se očekuje oporavak njemačke privrede, pa samim tim i evropske.
Kuda vode evropske integracije
S obzirom na sve probleme koje na vanjskopolitičkom planu čekaju novu njemačku vladu, poput činjenice da će Njemačka biti izmještena iz krajnjeg dogovora o Ukrajini, da dolazi do topljenja američko-evropske saradnje u oblasti sigurnosti, kao i Trumpov rat carinama, stručnjaci za njemačke prilike smatraju da Zapadni Bakan neće biti prioritet Merza i njegove vlade.
Iako koalicioni sporazum CDU-CSU i SPD-a ima 146 strana, u njemu je tek nekoliko rečenica posvećeno evropskim integracijama onih zemalja Adria regije koje još nisu članice EU.
S jedne strane, ističe:"U našem je zajedničkom interesu važan proces pristupanja šest zemalja Zapadnog Balkana, Ukrajine i Republike Moldavije Evropskoj uniji", s druge strane, ipak četiri rečenice nagovještavaju šta bi zaista moglo da se očekuje od nove savezne vlade u Berlinu.
"Proširenje EU i njen kapacitet da primi nove članice moraju ići ruku pod ruku. Stoga, najkasnije sa sljedećim proširenjem, potrebna nam je unutrašnja konsolidacija i reforma EU koja će je institucionalno ojačati", navodi se u sporazumu i potom dodaje da "princip konsenzusa u Evropskom savjetu ne smije postati kočnica u donošenju odluka". "To se u principu odnosi i na preostale odluke koje zahtijevaju jednoglasnost u Vijeću EU."
Iako ova formulacija naizgled ne govori previše, ona suštinski "zamrzava" evropski put zemalja Zapadnog Balkana, to jeste proširenje EU. Zapravo, ovakav stav Merzove buduće vlade predstavlja promjenu njemačke politike prema Zapadnom Balkanu tako što se ona praktično izjednačava s politikom francuskog predsjednika Emmanuela Macrona.
Bloomberg
On je u više navrata isticao da se EU može uvećavati tek kada se reformiše način glasanja po pitanju vanjskopolitičkih i sigurnosnih pitanja koja sada, prema osnivačkim aktima EU, zahtijevaju konsenzus svih članica, za razliku od brojnih ekonomskih pitanja za koja je dovoljna i kvalifikovana većina unutar evropske "dvadesetsedmorice". Konkretno, Macron je isticao da i sa 27 članica EU nekad funkcioniše više loše nego dobro", pitajući se kako bi to izgledalo kada bi imala 35 članica.
Prema ocjeni Michaela Martensa, dopisnika Frankfurter Allgemeine Zeitunga, suštinski je ovo odustajanje Berlina od prethodne retorike o proširenju EU.
"Ovo formuliše ono što je odavno tačno: nedostatak kapaciteta EU za donošenje odluka ključna je prepreka za prijem novih članica. Konačno, svako novo punopravno članstvo bi sa sobom donijelo i dodatno pravo veta u Evropskom vijeću u onim oblastima politike koje zahtijevaju jednoglasne odluke", ističe Martens u tekstu "Odustajanje od proširenja EU".
Ovaj dopisnik za Jugoistočnu Evropu njemačkog konzervativnog dnevnika dodaje da, ako bi EU prihvatila sve države koje su izrazile želju da se pridruže ili već pregovaraju o tome, rezultat bi bio da se, na primjer, u vanjskoj politici ništa ne može odlučivati protiv volje Beograda, Kišinjeva, Kijeva, Sarajeva, Skoplja, Podgorice, Prištine ili Tirane.
"Ko sagleda unutrašnju strukturu i vanjskopolitičku orijentaciju ovih država, lako može zamisliti kakve bi to posljedice u nekim slučajevima moglo imati. Uzmimo, naprimjer, Srbiju. Osim zastoja u vladavini prava u Srbiji, prijem ove države bi najvjerovatnije značio da se u EU teško može nešto odlučivati protiv Moskve", smatra Martens i dodaje da je zbog stavova Mađarske "već često dovoljno teško". "Iako se godinama tvrdilo da je reforma neizbježna, jednoglasnost koja je potrebna za ukidanje jednoglasnosti se ne nazire. Ako se njihovo ukidanje postavi kao preduslov za prijem novih članica EU, kako se sada traži u koalicionom sporazumu, to također znači da se proširenje EU ne nazire."
I dok pomenuti dio njemačkog koalicionog sporazuma Martens ocjenjuje kao "znak vanjskopolitičkog realizma", nedostatak jasnoće u stavu Berlina po ovom pitanju on primjećuje u stavu zvaničnog Beča, gdje je nedavno izabrana nova vlada. Kako ističe, nova austrijska ministrica za Evropu kaže da bi voljela da EU primi nove članice najkasnije do 2030. godine, ali pritom ne pominje poteškoće koje prijete.
Nova era za evropske konzervativce
Za umjereno lijevi njemački dnevnik Suddeutsche Zeitung ovo je početak "nove ere za demokršćane i konzervativce u Evropi".
"Oni već čine većinu političkih lidera, većinu u Evropskom parlamentu i - u liku Ursule von der Leyen - imaju predsjednicu Komisije. Sada će se više nego ikada evropska politika fokusirati na oživljavanje ekonomije i generalno prenošenje osjećaja sigurnosti, kako u Evropi, tako i u svijetu. Što će se reflektovati na još restriktivniju migrantsku politiku", ističe Josef Kelnerger, komentator minhenskog dnevnika. "Isto važi i za zaštitu klime, koja će u budućnosti imati podređenu ulogu u odnosu na ekonomiju. Ipak, oni jasno odražavaju volju većine u Evropi."
Depositphotos
I španski dnevnik El Pais u uredničkom uvodniku vidi budućeg kancelara u stabilnoj startnoj poziciji, ocjenjujući da je Merzova prednost u tome što je izgurao ustavne promjene prije početka kancelarskog mandata.
"Reforma mu daje manevarski prostor bez presedana, što će mu omogućiti da oživi ekonomiju i naoruža naciju", ističe El Pais, dodajući da je koalicioni sporazum "skroman, ali to ne bi trebalo spriječiti najveću evropsku ekonomiju i najmnogoljudniju državu da odigra svoju punu ulogu u Uniji". "U svijetu Donalda Trumpa, Vladimira Putina i Xi Jinpinga, to je važnije nego ikad."
Meki neoliberalizam
Komentator njemačkog nedjeljnika Die Zeit Mark Schieritz smatra da sve što je navedeno u koalicionom sporazumu pokazuje da se koalicija "opredijelila za ono što bi se moglo nazvati mekim neoliberalizmom, koji se može ublažiti obimnim državnim programima potrošnje".
"Ovo je kompromis oko kojeg su se dvije stranke uspjele dogovoriti. S obzirom na situaciju u Njemačkoj i širom svijeta, ovo nije najgori kompromis", smatra Schieritz i dodaje da ovo znači da "ako američki predsjednik Donald Trump ne počini neku potpunu ludost, Njemačka bi mogla završiti svoju fazu ekonomskog stagniranja". "Ali pitanje hoće li to biti dovoljno da bi se postigla konkurentnost na međunarodnom nivou i spriječio rast radikalnih snaga, ostaje otvoreno."
Bloomberg
Za komentatora konzervativnog britanskog nedjeljnika The Spectator Henryja Donovana, Merzova nova koalicija je loša vijest za Njemačku, ističući da su demokršćani dali previše ustupaka socijaldemokratama.
"Kada mejnstrim konzervativci izdaju svoje principe, oni ne pretvaraju svoje birače u progresivizam. Oni ih politički ostavljaju bez roditelja, ostavljajući ih podložnim radikalnim alternativama", smatra Donovan i dodaje da se prethodno Merz predstavio "kao spasilac koji će vratiti konzervativne postulate svoje stranke poslije godina Merkelinog pomjeranja" ulijevo. "Umjesto toga, razotkrio se kao još jedan političar bez kičme spreman da žrtvuje principe zarad vlasti. Za razočarane glasače desnog centra u Njemačkoj, ceremonija potpisivanja nije samo još jedan koalicioni sporazum – to je sahrana političkog doma koji su nekada poznavali."
.webp){kind=icon}
Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...