Njemačka sve dublje u krizi, vremena za preokret je sve manje

Dramatična izborna pobjeda krajnje desne Alternative za Njemačku (AfD) u istočnoj saveznoj zemlji Saska-Anhalt u nedjelju predstavlja prekretnicu u poslijeratnoj povijesti zemlje. U Njemačkoj, koja je u suvremenoj povijesti poznata po političkoj stabilnosti, velik broj birača u toj maloj saveznoj zemlji priklonio se populističkim i nacionalističkim idejama.

Hoće li ovaj izborni udarac biti najniža točka za Njemačku ili početak pada prema nečemu mnogo gorem, sada ovisi o koaliciji kancelara Friedricha Merza. Ona mora pokrenuti gospodarski rast te vratiti osjećaj optimizma i povjerenje u demokraciju. Nisam uvjeren da je Merz dorastao tom zadatku.

Nakon što je osvojio 44 posto glasova, AfD ipak nema dovoljno zastupničkih mjesta da samostalno formira vladu Saske-Anhalt. Iako je moguće nekoliko scenarija, teoretski bi ipak mogao doći na vlast, bilo prelaskom zastupnika iz drugih stranaka bilo uz prešutnu podršku BSW-a, ljevičarske, ali društveno konzervativne i Rusiji naklonjene stranke. Dolazak na vlast dao bi AfD-u ovlasti nad unutarnjom sigurnošću i obrazovanjem.

Bez obzira na to što će se dalje dogoditi, izborna pobjeda dodatno će normalizirati AfD-ovu protuimigracijsku politiku i zalaganje za približavanje Moskvi. Kvalificirani strani radnici i strani ulagači mogli bi zbog toga odlučiti zaobići tu regiju.

Istina je da ta bivša istočnonjemačka savezna zemlja nije reprezentativna za Njemačku u cjelini. Njezinih 2,1 milijun stanovnika čini manje od tri posto ukupnog stanovništva zemlje, a AfD je ostvario znatno slabiji prodor na razvijenijem zapadu Njemačke. Na nacionalnoj razini podržava ga oko 28 posto birača, u usporedbi s 21 posto koliko ih podržava Merzov konzervativni blok.

To znači da je AfD još daleko od preuzimanja vlasti na saveznoj razini, što se ne može reći za francuske nacionaliste uoči predsjedničkih izbora sljedeće godine, na kojima bi Marine Le Pen mogla pobijediti. AfD i njezino Nacionalno okupljanje pritom nisu u dobrim odnosima. Ipak, ne treba podcijeniti posljedice tako snažne potpore AfD-u u Saskoj-Anhalt. Rezultat se svakako ne može pripisati nezainteresiranosti birača jer je izlaznost dosegnula 78 posto, najviše od ponovnog ujedinjenja Njemačke.

Suprotno uobičajenom ljutitom tonu stranke, AfD je do pobjede došao optimističnom kampanjom u kojoj se predstavljao kao nositelj nade. Njegov kandidat za premijera Saske-Anhalt Ulrich Siegmund fotogeničan je i karizmatičan. Tridesetpetogodišnjak je osmijehom, vožnjama mopedom i izbornim sloganom “sve je moguće” stekao velik broj pratitelja na društvenim mrežama.

Prilično je neobično predstavljati se kao stranka “dobre energije” kada njemačka unutarnja obavještajna služba AfD smatra “desno ekstremističkim”, a njegov izborni program uključuje odvojeno školovanje djece izbjeglica, promjenu nastave povijesti kako bi se veći naglasak stavio na pozitivna njemačka postignuća umjesto na mračne dijelove prošlosti, osnivanje posebne skupine za “remigraciju” te dobrovoljne građanske ophodnje koje bi pomagale policiji.

No pokušaji nacionalnih medija da Siegmunda prikažu kao “najopasnijeg čovjeka u Njemačkoj” imali su suprotan učinak, baš kao i pozivi istaknutih političara na zabranu AfD-a. Takvi potezi samo su dodatno učvrstili njegov status političkog buntovnika i pojačali osjećaj njegovih pristaša da ih politički establišment ignorira.

Suprotstaviti se AfD-u nije jednostavno. Glavne njemačke stranke odbijaju suradnju s njim i na saveznoj i na regionalnoj razini. No taj “vatrozid” prisiljava ih na sklapanje nezgodnih koalicija, dok krajnja desnica ne snosi odgovornost za neizbježna razočaranja i kompromise koje donosi vlast. AfD-ovi planovi potrošnje neodgovorni su, a obećanje o izlasku iz eura bilo bi pogubno za Njemačku. Dolazak na vlast u Saskoj-Anhalt, relativno siromašnoj saveznoj zemlji, mogao bi stranku suočiti sa stvarnošću. Vidjet ćemo.

No uspjeh AfD-a pokazuje i da stranke političkog centra nemaju odgovore na brojne probleme Njemačke. Starenje stanovništva sve više opterećuje javne financije i sustav socijalne sigurnosti. Kao izvozno gospodarstvo, Njemačku pogađaju američke carine i uspon Kine kao industrijskog konkurenta, osobito u automobilskoj industriji, gdje Volkswagen mora ukinuti desetke tisuća radnih mjesta. Istodobno Rusija, s kojom AfD želi bliže odnose, provodi hibridne napade na europskom tlu i više nije pouzdan izvor jeftine energije.

Prethodne vlade dodatno su otežale situaciju zatvaranjem nuklearnih elektrana, nedovoljnim ulaganjem u opremanje oružanih snaga i otvaranjem vrata velikom broju izbjeglica. Bio je to hvalevrijedan humanitarni potez, ali je istodobno pridonio jačanju populizma. Stroge mjere koje su tijekom pandemije covida ograničavale građanske slobode dodatno su narušile povjerenje u politiku.

 

Merz razumije probleme koji muče njemačko gospodarstvo. Ublažio je ustavna ograničenja zaduživanja kako bi financirao obranu i infrastrukturu, a mijenja i porezni i mirovinski sustav kako bi zaposlenima ostalo više novca za potrošnju te kako bi se veći dio njihove štednje usmjerio na tržišta kapitala.

Iako je još prerano za veliki optimizam, gospodarstvo počinje pokazivati znakove oporavka. Proizvodnja raste, poslovno raspoloženje se poboljšava, a Nijemci osnivaju sve više startupa, dijelom i zbog slabosti tržišta rada.

Merz je prošlog mjeseca pozvao građane da ostave iza sebe frustracije i nezadovoljstvo te s više povjerenja gledaju u budućnost. No on nije Ronald Reagan koji poručuje: “U Americi ponovno sviće jutro.” Merz često djeluje distancirano, a ankete pokazuju da je vrlo malo Nijemaca zadovoljno njegovim radom. U kampanji u Saskoj-Anhalt uglavnom nije ni sudjelovao.

Čak ni nakon uvjerljivog poraza njegove stranke u nedjelju ne očekujem da će se uskoro povući. No preokrenuti katastrofalne rezultate u anketama čini se gotovo nemogućim zadatkom. Kontroverzne, ali nužne mirovinske reforme njegove vlade neizbježno će izazvati nove podjele kada se o njima u idućim tjednima bude raspravljalo u parlamentu.

Bio je to nedvojbeno mračan vikend za Njemačku. No pojavila se i tračak svjetla za one koji se još nadaju da najveće europsko gospodarstvo može preokrenuti situaciju. U subotu navečer raketa bavarskog startupa Isar Aerospace lansirana je iz svemirskog centra u Norveškoj i u orbitu je ponijela satelite. Time je Isar Aerospace postao prva privatno financirana kompanija koja je to uspjela učiniti s europskog tla.

Upravo je takav pionirski duh očajnički potreban Njemačkoj kako bi prevladala gospodarsku stagnaciju. Djelovalo je to i kao simboličan odgovor američkom milijarderu Elonu Musku, koji je više puta izjavio da je AfD “jedina nada” Njemačke. Merzova koalicija mora pronaći dio te iste poduzetničke energije i optimizma. Vrijeme joj istječe.