Svađa francuskih i njemačkih desničara u usponu

Tvrda desnica u dvije najveće države članice Evropske unije – Njemačkoj i Francuskoj – bilježe rekordnu popularnost, ali u nastojanju da povećaju svoje šanse da dođu na vlast, lideri francuskog Nacionalnog okupljanja (RN) i Alternative za Njemačku (AfD) su se sukobili oko naizgled neočekivanog pitanja – saradnje s njemačkim kancelarom Friedrichom Merzom i njegovim demokršćanskim blokom (CDU-CSU).

To što je tridesetogodišnji lider RN-a Jordan Bardella najednom ublažio kritike na račun njemačke vlade, javno priželjkivao saradnju s njemačkim demokršćanima, a stavove AfD-a ocijenio kao nespojive s njihovim principima, tumači se kao nastojanje ovog rastućeg političkog talenta francuske krajnje desnice da se približi evropskom politikom establišmentu i poruči francuskim biračima da se ne moraju plašiti njegovog eventualnog izbora za predsjednika Francuske.

Međutim, ovaj preokret u Bardellinoj retorici, kao i njegov tajni sastanak s njemačkim ambasadorom u Berlinu, izazvao je buru kritika i ljutnju oba kolidera AfD-a – Alice Weidel i Thina Chrupalle – stranke za koju Bardella kaže da "nije saveznik (RN-a) na evropskom nivou". Uprkos sukobu, stranke tvrde desnice uvjerljivo vode u anketama i u Francuskoj i u Nemačkoj, pri čemu RN uživa podršku 38 posto, a AfD 29 posto podrške, tako da imaju najmanje sedam procentnih poena više od vladajućih centrističkih stranaka.

Tajni sastanak

Okidač za raspaljivanje sukoba na relaciji RN-AfD dogodio se prije dvije sedmice, kada je francuska novinska agencija AFP otkrila da se Bardella u februaru tajno sastao s njemačkim ambasadorom u Parizu Stephanom Steinleinom. Ambasada u Parizu je potvrdila da je održan sastanak, ali ga je odbila komentirati.

Bloomberg

"Dužnost je diplomatske misije da održava kontakte sa svim političkim snagama u zemlji domaćinu", rekao je njemački diplomatski izvor, odbijajući komentirati "kako se ovi kontakti uspostavljaju ili na kojem se nivou odvijaju".

A da očigledno postoji obostrani interes za ovu vrstu susreta, svjedoči činjenica da bi Bardella mogao postati kandidat svoje stranke na predsjedničkim izborima sljedeće godine ako Apelacioni sud u Parizu 7. jula ove godine potvrdi zabranu dugogodišnjoj de fakto liderki RN-a Marine le Pen da se kandidira za političku funkciju.

"Koliko ja znam, ovo je prvi put da se njemački ambasador sastao s liderom ove stranke, iako je bilo prethodnih kontakata na nivou savjetnika", istakao je Stefan Seidendorf, zamjenik direktora Francusko-njemačkog instituta. "Ali bilo je vrijeme. Koja je svrha diplomate ako ne da se pripremi za takve scenarije?"

Njemački analitičari ističu da su očigledno evropske diplomate naučile lekcije nakon američkih predsjedničkih izbora i kampanja 2016. i 2024. godine, kada su bili poprilično zatečeni pobjedom Donalda Trumpa. To je bilo očigledno i u Berlinu, gdje se u njemačkom ministarstvu vanjskih poslova uopće nisu pripremili za Trumpovu pobjedu, pa im je bilo potrebno mnogo vremena da uspostave kontakt s Trumpovim desničarskim pokretom MAGA, budući da su na društvenim mrežama čak ismijavali pojedine izjave Trumpa i pojedinih kandidata bliskih pokretu MAGA.

"Platili su visoku cijenu za to",  rekao je za Le Monde Jacob Ross, ekspert za francusko-njemačke odnose pri Njemačkom vijeću za vanjske odnose. "Richard Grenell, bivši ambasador SAD-a u Berlinu [2018-2020], bliski Trumpov saveznik, odmah im je zaprijetio odmazdom. Šta je time postignuto?"

Bloomberg

Prema ocjeni Rossa, mogućnost pobjede RN-a se shvata "veoma ozbiljno u Berlinu", iako uvijek postoji rizik da međunarodno interesovanje zapravo ide na ruku RN-u, kojem je stalo da birači to saznaju. U decembru 2025. godine, Bardellu i Le Pen primio je američki ambasador u Parizu Charles Kushner, a sredinom aprila ove godine i izraelski ambasador Joshua Zarka.

Njemački ambasador u Parizu se već sastao i s drugim potencijalnim predsjedničkim kandidatima, ali ne zvanično kao kandidatima – kao što su bivši premijer Edouard Phillipe ili Bruno Retailleau, kada je bio ministar unutrašnjih poslova. Doduše, zasad nije poznato da je bilo kontakta sa Jean-Lucom Melanchonom, liderom krajnje ljevice koji je već objavio da će biti predsjednički kandidat.

S druge strane, zasad nema naznaka da je bilo kontakta između francuskog ambasadora u Njemačkoj i rukovodstva AfD-a.

"AfD je kao Nacionalni front Jean-Marie le Pena 1984. godine: isti rasizam, isti antisemitizam", smatra Seidendorf.

Baredellina taktika pred izbore

Izgradnja veza s Berlinom zahtijevat će od Bardelle da prevaziđe tabu njemačkog političkog establišmenta o saradnji s krajnjom desnicom. Naime, od kraja Drugog svjetskog rata, vodeće stranke u zemlji su se složile da ne sarađuju sa strankama krajnje desnice u upravljanju ili donošenju zakona, nazivajući to protivpožarnim zidom.

I dok njemačke vladajuće stranke odbijaju saradnju s AfD-om, preokret u Bardellinoj retorici nisu previše komentirali.

"Ono što vidimo u Njemačkoj je transformacija RN-a u stranku koja traži legitimitet", rekao je jedan član Merzove vlade, koji je odbacio poređenja s AfD-om. "RN je manje radikalna od AfD-a i ne pominje stalno nacizam."

Bloomberg

 

Iako je prošlog mjeseca izjavio da je EU "podređena njemačkim interesima" te da će ukloniti evropsku zastavu sa stepenica rezidencija predsjednika i premijera ako bude izabran za predsjednik Francuske, u nedavnom razgovoru za njemački dnevni list "Frankfurter Allgemeine Zeitung", francuski opozicionar se poprilično trudio da se prikaže umjerenijim u odnosu na antievropsku politiku AfD-a  (ali i u odnosu na stranačku mentoricu Marine le Pen), koji važi za borca protiv establišmenta i izlazak Francuske iz eurozone.

"Mnogi stavovi AfD-a su nespojivi s našim principima", rekao je Bardella za njemački list, dodajući da njegovoj stranci AfD "nije saveznik na evropskom nivou".

Ne samo što se distancirao od "ekstremne" retorike AfD-a u vezi s historijskom politikom i od "antievropskog krila" stranke, već je istakao da vidi "tačke konvergencije sa saveznim kancelarom Merzom" u oblastima kao što su migracija i ekonomska politika.

"Francuski predsjednik je prijatelj saveznog kancelara i tako bi trebalo da ostane", rekao je on, dodajući da je spreman sarađivati s Merzom na pitanjima koja se kreću od pravila u zelenoj tranziciji, preko smanjenja evropske birokratije, do migracija. "Pored naših razlika u mišljenjima, francusko-njemački odnosi čine temelj Evrope. Oni su neophodni za osiguravanje nezavisnosti i strateške autonomije evropskih nacija."

U intervjuu za njemački dnevnik, Bardella je ponovo potvrdio svoj čvrst stav o migraciji, obećavajući da će uvesti "nacionalnu prednost" za socijalna davanja i predložiti referendum o migraciji kako bi se stroža pravila o migraciji unijela u francuski ustav i učinila da ona "imaju prednost nad evropskim pravom". On je nagovijestio svoju nadu da će formirati trougao moći s Berlinom i Rimom, navodeći migracije kao pitanje o kome bi tri prijestonice mogle imati zajednički cilj.

"Francuska i Njemačka, uz podršku Italije, mogu razmotriti nove oblike saradnje po ovom pitanju", rekao je Bardella, čiji saradnici navode da je njemu inspiracija italijanska premijerka Giorgia Meloni, koja se nakon godina na političkoj margini dolaskom na vlast predstavila kao umjerenija figura, uspostavivši blisku saradnju s kancelarom Merzom.

Bardella smatra da bi on s Merzom i Meloni mogao pogurati EU u desnom smjeru, a ide mu naruku to što za razliku od Le Pen važi za više orijentiranog ka slobodnom tržištu, pa je tako privlačniji za ekonomski konzervativne birače desnog centra, koji ne dijele njen prkos prema EU i drugim evropskim centrima moći.

Bloomberg

"Kancelar Merz veoma pragmatično sarađuje s vladom Giorgie Meloni", rekao je poslanik Evropskog parlamenta iz Nacionalnog okupljanja Fabrice Leggeri, jedna od vodećih ličnosti RN-a u Briselu, napominjući stalne tenzije između Berlina i Pariza pod francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom.

I sekretar RN-a u Evropskom parlamentu i glavna osoba te stranke za evropske poslove Thibaut Francois ističe da Bardella "smatra Njemačku nezaobilaznim partnerom Francuske, stoga je dijalog neophodan".

"Postoji veoma jasna namjera da se uspostavi odnos sa zemljama koje su važne, koje su ispred svih po broju stanovnika ili bogatstvu i koje upravljaju stvarima na nivou EU", rekao je Francois.

AfD uzvraća udarac

I dok Bardella provodi predizbornu taktiku da poruči biračima da može upravljati odnosima s francuskim partnerima u EU te da može biti most između različitih desnih grupa u EU, kritike na račun kolega iz AfD-a izazvale su erupciju bijesa u ovoj trenutnoj najpopularnijoj stranci u Njemačkoj. Doduše, Bardellin sukob sa AfD-om se kuha već neko vrijeme. On je 2024. godine pozdravio izbacivanje AfD-a iz poslaničke grupe "Identitet i demokratija" u Evropskom parlamentu, što je podstaknuto time da je AfD-ov šef liste za EP Maximilian Krah dao izjavu u kojoj je sugerirao da nisu svi koji su služili u SS-u tokom Drugog svjetskog rata automatski kriminalci.

Bloomberg

Međutim, u intervjuu za "Neue Zuercher Zeitung" Krah ističe da je AfD izbačen iz grupe jer RN nije bila voljna da odstupi od "pretenzija na evropsko liderstvo". Prema njegovoj ocjeni, što se tiče fiskalne politike, Francuskoj je potreban "jeftin novac i njemačke garancije" i to je razlog zašto se Bardella sada pokušava dodvoriti Merzu.

"Unutar AfD-a neki tvrde da se Amerikancima ne može vjerovati i da se, shodno tome, mora uspostaviti evropski stub moći. Ali Bardella je zalupio vrata", smatra Krah, koji misli da će Njemačka uvijek ostati u sigurnosnom savezu sa SAD-om "šta god da se desi", te da "stari san" o stvaranju zajedničkog saveza s Francuskom protiv SAD-a "nikada ne može postati stvarnost". "Svako ko se danas još uvijek drži takvih ideja pati od antiameričkog kompleksa koji je veoma dubok."

Kolider AfD-a Chupalla odbacuje tvrdnje da evropske desničarske stranke ne žele sarađivati s AfD-om.

"Smatram da je miješanje stranih političkih stranaka u dešavanja u našoj zemlji veoma problematično", rekao je on za njemački TV kanal Welt, tvrdeći da AfD održava "dobre kontakte u Italiji – a također i u Francuskoj, pa čak i sa samim Nacionalnim okupljanjem", efikasno sarađujući na glasanjima o zakonodavstvu u Briselu.

Što se tiče Bardelle, Chrupalla mu je predložio da bi trebalo da se "prvo fokusira na to da postane predsjednik – da se koncentrira na taj cilj – umjesto da se baca pred noge Friedrichu Merzu".