Stakleni i čelični hodnici sjedišta NATO-a odzvanjali su porukama i pozivima iz evropskih vlada: Mark Rutte mora ublažiti retoriku. Ovo nije naš rat.
Manje od 48 sati ranije, 28. februara, evropski su čelnici u šoku promatrali kako SAD i Izrael napadaju Iran bez prethodnih konsultacija sa saveznicima. Diljem kontinenta, čelnici su se pripremali za haos i ekonomsku katastrofu.
Unatoč tome, šef NATO-a je zdušno podržao odluku američkog predsjednika Donalda Trumpa i izjavio da je Evropa "izrazito zadovoljna" njom.
Nije bila. Dapače, evropski saveznici počinju se pitati je li Rutteov popustljivi pristup Trumpu, koji ponekad nalikuje na političko navijanje, primjeren ili uopće učinkovit, tvrde izvori upoznati sa situacijom koji su željeli ostati anonimni.
Iako Rutte posjeduje jedinstvenu sposobnost pronalaska zajedničkog jezika s Trumpom, američki predsjednik je u međuvremenu smanjio pomoć Ukrajini, ojačao ruske finansije i bacio globalnu ekonomiju u potpuni haos zbog rata u Iranu. Neki čak smatraju da je Rutteov ratoborni stav prema Iranu možda Trumpu dao razloga očekivati da će ga NATO podržati.
Istovremeno, NATO, najveći vojni savez na svijetu, nikada nije bio na tako klimavom tlu, a Trump je više puta doveo u pitanje njegovu relevantnost, prijetio njegovim članicama, a prošle je sedmice čak zaprijetio i potpunim povlačenjem.
U srijedu će Rutte posjetiti Bijelu kuću povodom još jedne "spasilačke misije" za NATO, neposredno nakon što je američki predsjednik najavio privremeno dvosedmično primirje s Iranom kako bi se omogućili pregovori.
Rutte će pokušati ublažiti Trumpov gnjev uzrokovan time što su mu NATO saveznici odbili pomoći u zaštiti trgovačkih brodova u Hormuškom tjesnacu i dopustiti SAD-u da koristi njihove baze za napad na Iran. Trump je u ponedjeljak također ponovo izrazio nezadovoljstvo jer mu zemlje NATO-a neće ustupiti Grenland.
U pitanju nije samo opstanak NATO-a, već i položaj Evrope u svijetu. Dok sumnje u američku predanost tom savezu rastu, Evropa se pokušava pripremiti za vojnu i ekonomsku stvarnost s kakvom se nije suočila još od razdoblja prije Drugog svjetskog rata – SAD odbija braniti svoje saveznike.
"To je upravo ono što neprijatelji SAD-a i Evrope žele vidjeti", rekla je Oana Lungescu, bivša glasnogovornica NATO-a koja sada radi u Kraljevskom institutu ujedinjenih službi (Royal United Services Institute – RUSI). "To je ostvarenje sna za Rusiju i Kinu."
Šaptač Trumpu
Mark Rutte pokušava biti vođa NATO-a za doba Trumpove vladavine.
Šef NATO-a izbjegava tipične birokratske kanale, koje SAD ionako ne koristi, i umjesto toga se obraća direktno Trumpu. To ponekad čini preko telefona, a ponekad daje intervjue na televizijskim kanalima na kojima zna da će ih Trump i njegov uži krug vidjeti. U javnosti Rutte ponavlja Trumpove argumente, obasipa predsjednika hvalospjevima, pa čak i ponavlja tipične Trumpove uzrečice.
Izvori tvrde da je to Rutteu osiguralo privilegiran pristup Trumpu kakav nema niko drugi među evropskim čelnicima, iako su i italijanska premijerka Giorgia Meloni i finski predsjednik Alexander Stubb također u prijateljskim odnosima s predsjednikom. Rutte i Trump često se dopisuju i zovu, kažu izvori.
Taj neformalni kanal komunikacije omogućio je Rutteu da diskretno utječe na Trumpa. Rutte je možda odgovorio Trumpa od insistiranja na preuzimanju Grenlanda, prema izvorima. Također je osmislio realniji model na koji saveznici mogu ispuniti Trumpov zahtjev za povećanjem vojnog budžeta, dopustivši im da uz čiste vojne troškove pribroje i izdatke "povezane s odbranom".
Zauzvrat, evropski čelnici dali su Rutteu prilično odriješene ruke. Jedan dužnosnik iz istočne Evrope opisao je to dodvoravanje kao cijenu koju vrijedi platiti kako bi se NATO održao na okupu u napetom globalnom trenutku. Tom taktikom se, kaže on, uzima u obzir da Trump često mijenja mišljenje i kupuje Evropi vrijeme za jačanje vlastite vojske.
Istočnoevropske zemlje posebno žele zadržati SAD kao protutežu Rusiji i pozdravljaju Rutteovu strategiju. Čak i kritičari čelnika NATO-a kažu da bi taj pristup mogao biti najbolja od nekoliko loših opcija.
"Njegov način rada svodi se na održavanje kanala za dijalog, ublažavanje šokova koji stižu iz Washingtona i stvaranje platforme na kojoj se svi saveznici mogu sastati", tumači Lungescu.
Međutim, neki su počeli povlačiti granice. Evropljani, osobito na Zapadu, posljednjih su mjeseci počeli hladiti prema strategiji povlađivanja Trumpu te sve više smatraju da bi im odbijanje poslušnosti donijelo više koristi. Određenim dužnosnicima nisu se svidjeli trenuci u kojima se činilo da Rutte gotovo staje na Trumpovu stranu protiv Evrope.
Izvori navode da postoji strah kako bi Rutteov pristup mogao potkopati položaj Evrope u odnosu na SAD.
Španija, na primjer, smatra da je Rutte povremeno previše usklađen s Washingtonom, Neki visoki dužnosnici u Madridu privatno ga nazivaju Trumpovim potrčkom, što je percepcija kojoj je Rutte sam pridonio kada je Trumpa nazvao "taticom" NATO-a. Upravo je Madrid bio jedini glas protiv Rutteovog plana za drastično povećanje odbrambenih troškova kojim se pokušalo ugoditi Trumpu.
Iz NATO-a nisu odgovorili na upit za komentar.
Diplomatija za vrijeme rata
Rat u Iranu istjerao je te pozadinske napetosti na svjetlo dana.
Rutteovo otvoreno podržavanje američko-izraelskih napada posebno je u suprotnosti s raspoloženjem većine članica NATO-a, rekli su izvori. Čak je i Ujedinjeno Kraljevstvo, koje uglavnom podržava Rutteovu pomirljivu taktiku, smatralo da je glavni sekretar otišao predaleko.
Rutte nije samo podržavao rat, već je i poticao Amerikance da to čine. Time je zapravo zakoračio u domenu unutarnje politike, što je povijesno zabranjeno za čelnike NATO-a.
"Vidio sam ankete, ali se zaista nadam da će američki narod biti uz njega", izjavio je Rutte ničim izazvan tokom intervjua za CBS krajem marta, kada se većina Amerikanaca okrenula protiv Trumpove kampanje. "On to radi kako bi cijeli svijet učinio sigurnijim."
Evropljani su, doduše, mogli bolje odigrati ruku, prema riječima evropskog diplomate u NATO-u. Umjesto potpunog odbijanja Trumpovih ratnih zahtjeva, mogli su barem pokazati volju za pregovorima.
Na kraju se to i dogodilo, dijelom zahvaljujući Rutteovim naporima, rekli su izvori.
Koalicija od preko 30 zemalja sada raspravlja o tome kako mogu pomoći u osiguravanju plovidbe kroz Hormuški tjesnac, vitalni plovni put za izvoz goriva. Međutim, važno je napomenuti da zemlje to žele učiniti tek nakon što rat završi, ali nema sigurnosti da će tek proglašeni prekid vatre potrajati.
U međuvremenu, šef NATO-a je smanjio svoju javnu potporu ratu u Iranu.
Dugoročno gledano, Rutteov je cilj osigurati da se godišnji summit NATO-a ipak održi ovog juna u Ankari, tvrdi evropski diplomata. To bi samo po sebi bila pobjeda s obzirom na napetu atmosferu.
Konačno, kako kaže drugi evropski diplomata, svi su svjesni da Rutte ne može spriječiti Trumpa u donošenju dramatičnih odluka, bez obzira na to hoće li ga šef NATO-a hvaliti ili osuđivati.
"To je težak i nezahvalan posao", zaključila je Lungescu, bivša glasnogovornica NATO-a.