.webp){kind=icon}
Elizabeth Alexandra Mary Windsor rođena je 21. aprila 1926. u londonskoj četvrti Mayfair. U početku nije mogla izgovoriti svoje ime, zvala se Lilibet - nadimak koji su njeni bliski rođaci počeli često koristiti.
"Ima auru autoriteta i zapanjujuće reflekse za bebu", opisao je Winston Churchill dvogodišnju princezu Elizabetu nakon posjeta roditeljima, koji je kasnije bio kraljicin prvi premijer. Malu Lilibet školovali su kod kuće privatni učitelji i voljela je konje. Imala je 10 godina kada joj se život promijenio.
Njen stric Edward VIII odrekao se krune kako bi se oženio Amerikankom Wallis Simpson. Elizabetin otac - princ Albert postao je kralj George VI. Porodica je preselila u Buckinghamsku palaču, a Elizabeta je odjednom postala prestolonasljednica.
Kada je 1952. godine preuzela prijestolje, Elizabeta II vodila je UK kroz razdoblje političkih preokreta. Započela je svoju vladavinu kao glava carstva, iako u padu. Godine 2015. postala je britanski monarh s najdužim stažem, nadmašivši rekord kraljice Viktorije, koja je vladala od 1837. do 1901. Elizabeta II. bila je u braku s princom Phillipom 73 godine, vojvodom od Edinburgha, koji je preminuo prošle godine u dobi od 100 godina, dva mjeseca prije svog rođendana. Zajedno su imali četvero djece, osmero unučadi i dvanaestero praunučadi.
Drugi svjetski rat i ljubav
Tokom Drugog svjetskog rata kralj je odbio poslati Elizabetu i njenu sestru Margaret u Kanadu. Postavio ih je u kraljevsku rezidenciju izvan glavnog grada. Kad su nacistički bombarderi napali londonski East End u septembru 1940. godine, zračni napadi pogodili su i Buckinghamsku palaču.
Godine 1945., kako se rat bližio kraju, Elizabeth Windsor je dopušteno pridružiti se Pomoćnoj teritorijalnoj službi u ženskom ogranku britanske vojske. Postala je prva članica kraljevske porodice koja je bila punopravni član britanske vojske. Završila je šestosedmični kurs vožnje i održavanja vozila, gdje je naučila voziti konvojske kamione.
Kad je rat završio, princeza je jasno dala do znanja da je zaljubljena u grčkog princa Philipa, kojeg je upoznala 1939. kada je kraljevska porodica posjetila Dartmouth Naval College. Zaručili su se u julu 1947. i vjenčali četiri mjeseca kasnije u Westminsterskoj opatiji. Filip je postao vojvoda od Edinburgha. Kralj Karlo III rodio se godinu kasnije.
Krunidba
U godinama nakon rata Britansko carstvo počelo se raspadati. Indija se riješila britanske vladavine u augustu 1947., Mianmar je stekao nezavisnost 1948., Irska se 1949. proglasila republikom.
Godine 1952., na putovanju u Keniju, princeza Elizabeta je saznala za očevu smrt. Odmah je odletjela kući, gdje ju je nakon izlaska iz aviona poput kraljice dočekao Churchill. Elizabeta je okrunjena u Westminsterskoj opatiji u junu 1953., a ceremoniju je na televiziji pratilo 20 miliona ljudi - polovica punoljetnih Britanaca.
Iako je uloga monarha bila uglavnom ceremonijalna i Elizabeta je imala malo uticaja na vladina pitanja, sastajala se sa svakim od svojih 14 premijera sedmično. Rasprave su bile povjerljive i nisu vođeni zapisnici. To joj je dalo jedinstveni uvid u živote svojih građana, a ujedno i velik uticaj.
Tokom prvih godina vladavine, kraljica je uspostavila bliže veze sa Churchillom. "Kao i njen otac i njen djed, Elizabeth je bila prirodno konzervativna", napisao je njezin biograf Kenneth Harris. Churchill je tokom rata služio njenom ocu Georgeu VI. Elizabeth i njen premijer često su razmjenjivali pisma divljenja, kaže Churchillov biograf Martin Gilbert.
Kruna gubi poštovanje
U 1960-im, dok se carstvo raspadalo, Britaniju su zahvatile društvene promjene. Kraljevska porodica svjesno se trudila demistificirati svoj imidž pa su 1969. kraljica, princ Philip i njihova djeca snimili televizijski dokumentarac. Britanci su prvi put vidjeli kraljevsku porodicu kako obavlja svakodnevne stvari poput večere i piknika. Ali pravog učinka nije bilo.
Na 20. godišnjicu Elizabetine vladavine, 1977. godine, objavljen je singl engleske punk grupe Sex Pistols pod nazivom "God Save the Queen". Slikovito je izražavao nepoštovanje prema kraljevskoj obitelji - na naslovnici je pisalo: "Bože, čuvaj kraljicu, fašistički režim". BBC je zabranio svom osoblju da to emitira.
Osamdesete
Kraljicin odnos s Margaret Thatcher, koja je postala konzervativna premijerka u maju 1979., u medijima je opisan kao hladan, iako je Thatcher u svojim memoarima ''Godine Downing Streeta'' demantirala ovo. "Naravno, s obzirom na okolnosti, priča o sukobu 'dvije jake žene' bila je jednostavno predobra da se ne izmisli", napisala je Thatcher. Umjesto toga, istaknula je kraljicino "snažno razumijevanje aktualnih problema i širinu iskustva". Kada je Thatcher umrla 2013., Elizabeth se pridružila ožalošćenima u Katedrali svetog Pavla u Londonu. Bilo je to prvi put da je prisustvovala sprovodu britanskog premijera nakon Churchillova 1965. godine.
Jedan od najvećih izazova tokom njezine vladavine bila je neprestana fokusiranost medija na privatne živote njene djece i unuka. Procjenjuje se da je vjenčanje princa Charlesa i Lady Diane Spencer 1981. godine na televiziji vidjelo oko 750 miliona ljudi. Nadbiskup Robert Runcie nazvao ga je "pričama od kojih se sastoje bajke". Par je vrlo brzo dobio dvoje djece - princa Williama i Harryja.
No u roku od nekoliko godina brak je počeo pokazivati znakove napetosti, jer su se Charles i Diana otvoreno vrijeđali u javnim izlascima, a tabloidi su redovno izvještavali o njihovoj nevjeri. Kraljica je pokušala spasiti sinov brak i prestiž krune. U više je navrata pozvala par da ostane zajedno i da hrabro stane pred javnost. Imala je malo razumijevanja za njihova emocionalna previranja, svjedoče njeni biografi.
Kraljici također nije bila previše draga fotogenična i pozornosti željna Diana, koja je prkosila dvorskim konvencijama. Ali Dianin odnos s javnošću zadao je kraljici probleme. U poređenju s karizmatičnom princezom, kraljica se doimala više privrženom svojim psima, konjima i palačama nego svojim podanicima.
Užasna godina
Jedne hladne studene noći 1992. dvorac Windsor u kojem je Elizabeth provela dio djetinjstva zahvatio je požar. Neke od najvećih prostorija dvorca su uništene. Popravci neosiguranog dvorca zahtijevali su desetke miliona funti, a britanski porezni obveznici nisu bili voljni platiti taj trošak: kraljica je već bila pod pritiskom jer je bila oslobođena plaćanja poreza. Buckinghamska palača objavila je ubrzo nakon požara da će i ona i Charles početi plaćati porez na svoje privatne prihode.
Požar u Windsoru simbolizirao je litaniju nesreće koja je zadesila kraljicu u godini koju je opisala kao "annus horribilis". Novinar Andrew Morton objavio je 'zviždačku' biografiju princeze Diane, uz pomoć same princeze. Još jedna kraljicina snaha Sarah Ferguson snimljena je kako se sunča s ljubavnikom, a Charles i Diana konačno su objavili kraj braka. Kada je Diana poginula u saobraćajnoj nesreći u Parizu 31. augusta 1997. - zajedno sa svojim ljubavnikom Dodijem Al Fayedom, sinom egipatskog milijardera - počeo se stvarati dojam da je kraljica bešćutna osoba odsječena od interesa javnosti.
»Pokaži nam!«
Dok je cijela zemlja tugovala, kraljica je ostala u svojoj ljetnoj rezidenciji u dvorcu Balmoral u Škotskoj. U početku se opirala pozivima da se zastava na pola koplja vijori nad Buckinghamskom palačom. "Pokažite nam da vam je stalo", naslov u Daily Expressu pozvao je kraljicu. "Razgovaraj s nama, gospođo", preklinjao je The Mirror. "Niti jedna riječ nije izašla iz kraljevih usta, nijedna suza nije prolivena u javnosti iz kraljevih očiju", pisale su novine Sun.
Kraljica se konačno vratila u London pet dana nakon princezine smrti i održala televizijsko obraćanje. Dianu je opisala kao "izvanredno i talentirano ljudsko biće" koje je "usrećilo mnoge, mnoge ljude", iako nije izrazila nikakvu ličnu naklonost prema svojoj pokojnoj snahi.
Gotovo osam godina nakon Dianine smrti princ Charles oženio se svojom bivšom ljubavnicom Camillom Parker-Bowles. Kraljica nije prisustvovala civilnoj ceremoniji, ali je bila prisutna na blagoslovu u dvorcu Windsor i prijemu koji je uslijedio.
Novo stoljeće, nova generacija
Na prijelazu stoljeća popularnost kraljevske porodice oporavila se od mračnih dana, a na sceni se počela pojavljivati nova generacija. William i Harry privlačili su sve veću pažnju medija, koja je eskalirala kada je William počeo hodati s Catherine Middleton, koju je upoznao na Univerzitetu St. Andrews. Proslava kraljicinog zlatnog jubileja 2002. godine privukla je više ljudi nego što je očekivano.
Kraljevsko vjenčanje 2011. nagovijestilo je da je obnova kraljevskog ugleda pri kraju. Dokazavši se kao prizeman par u skladu s vremenom, William i Kate pomogli su ublažiti sjećanja na Charlesovu i Dianinu indiskreciju. Rođenje njihovog sina Georgea u julu 2013. obradovalo je i javnost. Slijedilo je još dvoje djece. Kraljica se donekle povukla jer su William i Kate, sada vojvoda i vojvotkinja od Cambridgea, počeli preuzimati sve više javnih dužnosti.
S druge strane, princ Harry i njegova supruga Meghan Markle odlučili su odustati od kraljevskih dužnosti i preseliti se u SAD. Markle, čija je majka Afroamerikanka, u intervjuu kod Oprah Winfrey otkrila je u martu 2021. da ju je neimenovani stariji član kraljevske porodice pitao koliko će tamna biti boja kože njenog nerođenog sina. To je izazvalo rijetku javnu reakciju kraljice, koja je rekla da će vrlo ozbiljno shvatiti pitanje koje je par pokrenuo.
Kraljevska porodica također se borila obuzdati kontroverzu vezanu za prijateljstvo princa Andrewa s osuđenim seksualnim prijestupnikom Jeffreyjem Epsteinom. To su nastojali riješiti sudskom nagodbom, koja je konačno postignuta u februaru 2022. nakon što je princ odstupio s kraljevskih dužnosti. Također mu je oduzet vojni čin i kraljevsko pokroviteljstvo.
Kraj jedne ere
Elizabeta II dočekala je kraj svoje vladavine s potpuno rehabilitiranom popularnošću – nakon što je devedesetih bila na meti žestokih kritika. Kad je 2012. slavila 60 godina na prijestolju, stotine hiljada ljudi četiri je dana bilo okupljeno na ulicama Londona.
S krajem Elizabetine vladavine britanski je establišment izgubio figuru koja je svakog od svojih premijera mogla povezati s Churchillom i njegovim borilačkim duhom, koji je postao ključan dio britanskog nacionalnog identiteta. David Cameron - 12. britanski premijer koji je služio pod Elizabetinom vladavinom - rekao je da cijeni sedmične sastanke s njom kao priliku da upije "njeno znanje, predanost, mudrost provjerenu vremenom" i "obilje onoga što bih nazvao 'velikim britanskim zdravim razumom', 'sposobnost da se probije kroz buku i vidi stvari onakvima kakve one stvarno jesu.'"
Kraljica Elizabeta II bila je poznata i po svom skrivenom osjećaju za nestašluk. Prema raširenoj anegdoti, jednom je – šetajući u blizini Balmorala – naišla na par američkih turista koji je nisu prepoznali, ali su se razveselili kada su saznali da ima kuću u blizini. "Jeste li ikada upoznali kraljicu?", pitali su je. "Ne", odgovorila je Elizabeta prije nego što je pokazala na policajca u civilu koji ju je pratio.
Ući će u historiju kao jedan od najvećih političkih vođa svih vremena.
