Kako je tehnologija napredovala i mobilni telefoni postajali sve rašireniji, javne telefonske govornice prestale su da se koriste i na kraju su skoro u potpunosti uklonjene s gradskih ulica.
Takvu sudbinu doživjele su i legendarne britanske crvene telefonske govornice koje su se nekada nalazile u svakoj ulici Ujedinjenog Kraljevstva.
Ove telefonske govornice nisu bile samo funkcionalne, već su postale i simbol britanske kulture i dizajna.
Historija crvenog kioska
Pošta Ujedinjenog Kraljevstva 1920. godine javnosti je predstavila i na ulice počela da instalira govornicu - kiosk dizajna K1 - Kiosk br. 1, koji se malo kome dopao.
Bio je bijele boje sa crvenim vratima i drugačijeg oblika od onoga koji danas poznajemo. Poznato je da njih danas ima još šest na britanskim ulicama, i pod zaštitom su države, ali u svoje vrijeme su bili toliko nepopularni da su londonske gradske vlasti odbile njihovo postavljanje po Londonu.
Zato je već 1923. godine raspisan konkurs sa ciljem da se pronađe rješenje koje bi građanima bilo po volji, ali nije se došlo do prihvatljivog dizajna.
Birmingemsko građansko društvo je tada izašlo sa svojim prijedlogom, ali ih je tadašnji direktor pošte obavijestio da oni preferiraju dizajn koji je predložila kancelarija glavnog inženjera, što je "Žurnal arhitekata" prokomentirao riječima: "Niko ko ima ikakvo znanje o dizajnu ne može osjećati ništa osim indignacije s obrascem koji se čini da zadovolji službeni um".
Međutim, Birmingemsko građansko društvo nije odustalo, pa je zahvaljujući dodatnom pritisku Kraljevskog instituta britanskih arhitekata, Instituta za gradsko planiranje te Kraljevske akademije, napokon glavni upravnik Pošte odlučio da raspiše još jedan, ograničeni konkurs. Da prilože svoja dizajnerska rješenja, pozvana su trojica uglednih arhitekata, a priložena su i rješenja same Pošte, kao i ono iz Birminghama.
Simbol britanskog dizajna
Crvena telefonska govornica od 1920-ih, pa sve do danas, pored Big Bena i Westminsterske palače, autobusa Londonera i Tower Bridgea, postala je i ostala svojevrsna ikona i svakako široko prepoznatljiv simbol britanskog dizajna.
Dizajn koji je postao široko poznat kao klasična crvena telefonska govornica poznat je kao K2.
Cilj je bio stvoriti standardiziranu i prepoznatljivu strukturu koja bi se lako prepoznala kao javna telefonska stanica. Pobjednički dizajn došao je od arhitekte sir Gilesa Gilberta Scotta poznatog po stapanju gotske tradicije s modernizmom.
Prve telefonske govornice poznate kao K2 predstavljene su u Londonu 1926. godine. Govornice su bile izrađene od lijevanog željeza i na njima je bila prepoznatljiva crvena boja. Prvobitni dizajn je bio drugačiji i složeniji od onih koji su došli kasnije, s ukrasnim detaljima i klasičnom estetikom.
Drveni prototip koji je Scott priložio na konkursu i dalje je čitav i nalazi se s lijeve strane ulaza u Kraljevsku akademiju. Međutim, Scottovo rješenje nije bilo crveno, već sivo sa zeleno-plavim enterijerom, da će govornica biti crvena poput poštanskih sandučića, odluku je donijela Pošta, koja je također riješila i da govornice budu od lijevanog željeza, a ne od mekog čelika kako je želio autor. Napravljeno je još nekoliko sitnih dorada i 1926. godine K2 je počeo da se instalira po Londonu, dok se drugdje po kraljevstvu nastavilo postavljanje K1.
Wikimedia Commons
Sir Giles Gilbert Scott izradio je i K3, koji je dizajniran s namjerom da bude rješenje na nacionalnom nivou. Po izgledu vrlo sličan K2, bio je jeftiniji, ali i dalje skuplji od K1.
Narednih godina K2 je modifikovan, pa su se pojavili K4 i K5, koje nije dizajnirao Scott.
Konačno 1935. godine pojavio se Scottov K6, koji je postao prva crvena telefonska govornica koja je masovno bila postavljana van Londona, zamijenivši sve prethodne verzije. On je bio znatno manji od K2, stoga i pristupačniji.
Iako je dizajn K2 u početku bio uspješan, modernija i isplativija verzija, poznata kao K6, predstavljena je 1935. u spomen na srebreni jubilej kralja Georgea V.
Depositphotos
Dizajn K6, koji je stvorio Giles Gilbert Scott, postao je najraširenija i najtrajnija verzija crvene telefonske govornice.
Crvena telefonska govornica, posebno K6, postala je sveprisutan prizor širom Ujedinjenog Kraljevstva.
Dizajn je bio spoj klasičnih i modernih arhitektonskih elemenata, odražavajući estetiku dizajna tog vremena.
Sir Giles Gilbert Scott također je radio na dizajnu anglikanske katedrale u Liverpoolu, čija je gradnja trajala nekoliko desetljeća i jedna je od najvećih katedrala na svijetu.
Kasnije su se javljale i druge verzije serija K - KX, koja je počela da se uvodi 1985. godine, za koju su rekli da je užasna te se našla na osudi. Posljednjih se decenija javljaju i jednostavne otvorene govornice, kakvih ima i kod nas, ali ni one nisu ništa bolje. Godine 2001. British Telecom je obustavio proizvodnju govornica, ali je 2007. pokrenuo instalaciju nove verzije ST6, koja izgleda bezdušno i premoderno.
Wikipedia
Groblje crvenih govornica
U 1980-im, kompanija British Telecom počela je uklanjati crvene telefonske govornice iz urbanih područja i premještati ih u ruralna skladišta.
Jedno takvo skladišno područje nalazi se u Carlton Miniottu, gdje se nalaze stotine odbačenih telefonskih govornica u različitim fazama raspadanja. Ovo mjesto još nazivaju i grobljem crvene telefonske govornice, Sjeverni Yorkshire.
sussexlive_IanT
"Red Telephone Box Graveyard" nostalgično je mjesto koje prikazuje historiju javnih telefonskih govornica u Britaniji.
Mjesto je dio Imperial servisne stanice, koja je nekada služila kao pogon za održavanje British Telecoma.
Čovjek iz malog sela u Sjevernom Yorkshireu preuzeo je odgovornost da provede najbolji dio svoje karijere vraćajući im staru slavu, piše exploringgb.
Telefoni više ne zvone, ali Mike Shores im je s ljubavlju dao novi život prije svog penzionisanja 2015. godine. Za Daily Mail 2016. godine je kazao da je proveo više od 100 sati skidajući ih i prefarbavajući ih klasičnom crvenom nijansom, koju je nekada propisao Glavni poštanski ured. Opisao je to kao "rad ljubavi".
sussexlive_IanT
Nakon što se kabine restauriraju, prodaju se kako bi se koristile u umjetničkim instalacijama širom svijeta, a također se koriste kao staklenici, smještajni objekti za medicinske defibrilatore, malene knjižare, pa čak i kafići od kojih je jedan smješten u Brightonu, a ponekad se koriste i kao priključci za punjenje mobilnih telefona.
Tokom pandemije, na primjer, posao kolumbijsko-britanskog para u zapadnom Londonu dospio je na međunarodne naslove. Sagradili su mali snack bar pod nazivom Amar Café od dvije telefonske govornice.
Facebook
Budući da je tokom karantina samo restoranima na otvorenom bilo dozvoljeno da nude hranu, "Take-away-Café", kafa za ponijeti, doživjela je pravi procvat. Danas, pored dvije druge preuređene telefonske govornice, par vodi i konvencionalni kafić u otmjenoj četvrti Chelsea.
Booking.com
Sigurno najpoznatija crvena londonska telefonska govornica stoji na sjeveroistočnom rubu Parlament trga u Westminsteru. I danas su ispred ove govornice dugi redovi kao u vrijeme kada su Londonci morali da stoje u redu kako bi obavili pozive. Međutim, sigurno je da se danas govornice najviše koriste u turističke svrhe i da su pored ostalih britanskih znamenitosti omiljeno mjesto za fotografisanje.
Crvene govornice danas, iako ne služe prvobitnoj namjeni, imaju svoju novu svrhu i svakako doživljavaju novi procvat. Zauvijek ostaju trajni simbol britanske baštine.
.webp){kind=icon}